Srpsko-bošnjačka podjela BiH
Provedbom te Rezolucije osigurava se cjelovitost države, a unutarnjim federalnim ustrojstvom jamči se jednakopravnost suverenih i konstitutivnih naroda na institucionalnoj i teritorijalnoj razini te unutar tih federalnih jedinaca i jednakopravnost svih manjinskih skupina unutar BiH
Premda je raspisivanje referenduma o obilježavanju dana srpskoga entiteta u BiH podignulo puno prašine u bošnjačkoj javnosti, a nešto i u krugovima međunarodnih diplomatskih predstavnika i u međunarodnoj upravi u Bosni i Hercegovini, njegovo nesankcionirano održavanje pokazuje da odsad i Srbi, uz muslimanske Bošnjake, mogu nekažnjeno protudaytonski nastupati te ga prema vlastitim potrebama tumačiti i prilagođavati.
Na međunarodnoj razini održavanje referenduma u Republici Srpskoj pokazatelj je trenutnoga odnosa moći između dviju velesila – Sjedinjenih Američkih Država i Rusije. Naime, Srbi su referendum organizirali uz snažnu potporu Rusije i prijetnju Srbije da će se u slučaju bošnjačke intervencije i sama umiješati u eventualni ratni sukob kako bi obranila Republiku Srpsku.
Referendum je organiziran također i u jeku snažne ruske bliskoistočne ekspanzije te međusobnih dogovaranja Moskve i Ankare oko gospodarsko-plinskih, ali i političkih partnerskih odnos, u što, nakon sve očitijega američkog povlačenja iz BiH, spada i podjela interesnih područja u toj zemlji, gdje će nositelji ruskih probitaka biti pravoslavni Srbi, a turskih muslimanski Bošnjaci.
Naravno, osim retoričkih eskapada, Srbi se nisu trebali bojati ni bošnjačkih prijetnji što ih je medijski uputio Safer Halilović, jer su one bile plasirane samo za smirivanje bošnjačke javnosti. Naime, dogovor Putina i Erdogana oko bliskoistočnih pitanja podrazumijevao je i ruski pristanak na tursku intervenciju protiv Kurda u sjevernom Iraku, čime je bošnjačko vodstvo na „stambolski“ poticaj pristalo i samo na podjelu srpsko-muslimansku BiH.
Politika Europske unije, koju nakon izlaska Britanije iz sastava te kopnene asocijacije, na Balkanu sada zastupa Njemačka bila je glede srpskih referendumskih pitanja uglavnom nijema, što se u političkom svijetu očitavalo i kao suglasnost Bruxellesa s provedbom ruskih balkanskih probitaka, ali i popuštanje sve moćnijoj Erdoganovoj neoosmanskoj Turskoj da se nakon gotovo stoljeća i pol poslije povlačenja iz Europe vrati na mala vrata ponovno u njezino središte.
Rusko-talijanska potraga za plinom i naftom u crnogorskom pojasu Jadranskoga mora, a i, premda paradno ipak, postrojavanje ruske kozačke postrojbe u Boki kotorskoj otkrivaju ne samo toplomorske aspiracije Moskve, nego i svojevrsnu talijansku političku potporu ruskom izlasku na Jadransko more, s čije bi istočne obale, u slučaju možebitnoga pogoršanja odnosa Istoka i Zapada, ruske taktičke rakete bile prijetnja milijunskim gradovima na Apeninskom poluotoku.
Europska unija ucijenjena iz Moskve energetski i poslovno te ratnim nastupanjem u Ukrajini i prijetnjama baltičkim zemljama, ali i bliskoistočnim migrantskim udarima iz Turske, osim Europskoga parlamenta manje-više nijemo promatra događaje u svom predvorju.
Hrvatska politika, premda je Zagreb supotpisnik Daytonskoga sporazuma, nije u fazi organiziranja referenduma imala bilo kakav ozbiljniji prigovor, a hrvatske nacionalne tv kuće dale su u svojim emisijama pozamašan prostor organizatorima referenduma, što je u javnosti, ali i političkim krugovima protumačeno kao prešutna potpora Banja Luci da učini presudni korak u rušenju Daytonskoga sporazuma.
Potiho distanciranje EU od američke politike na kraju bi moglo stvoriti preduvjete za temeljitije rusko nastupanje u srednjoj i istočnoj Europi, što se najbolje očituje u aktualnim prijeporima oko pokušaja ustrojavanja europskih vojnih snaga, kojima se posebice protivi Velika Britanija.
Organizacija i provedba referenduma pokazale su nemoć Europske unije, licemjernu politiku Srbije, ali i bošnjački otklon od američke politike, zbog svoje svekolike povezanosti sa novostambolskim Erdoganovim strategijama.
Ono što bi u budućnosti moglo spasiti bosanskohercegovačku državu jest zadržavanje američkoga utjecaja na balkanskim područjima te zajednička američko-europska primjena Rezolucije Europskoga parlamenta o federalizacije Bosne i Hercegovine, koju je na poticaj hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Zdravke Bušić prihvatila i demokršćanska njemačka parlamentarka Doris Pack, a onda zajedno sa socijaldemokratskim zastupnicima zajednički u obliku rezolucije prihvatio Europski parlament.
Provedbom te Rezolucije osigurava se cjelovitost države, a unutarnjim federalnim ustrojstvom jamči se jednakopravnost suverenih i konstitutivnih naroda na institucionalnoj i teritorijalnoj razini te unutar tih federalnih jedinaca i jednakopravnost svih manjinskih skupina unutar BiH.
Srpsko-bošnjačko rušenje Daytonskoga sporazuma, u slučaju ne prihvaćanje Rezolucije Europskoga parlamenta, potisnut će iz BiH američku nazočnost i europsku utjecaj, a podijeljenu BiH predati u ruke Moskvi i Ankari kao uporišta za daljnje širenje svojih nacionalnih strategija.
Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo
