Šest Mostovih kozmetičkih točaka
Foto Goran Mehkek / HANZA MEDIA
Pregovori Mosta i HDZ-a o šest od sedam točaka budućeg programa Vlade teku relativno glatko. Razlog je vrlo jednostavan. Radi se tek o kozmetičkim, simboličkim, pa i pomalo demagoškim potezima (TV pretplata, plaće lokalnim dužnosnicima, dotacije strankama, preferencijski glasovi, revizija HNB-a, ovrhe), daleko od ozbiljnih političkih i gospodarskih promjena za koje su se svi zaklinjali, što opet ne znači da se te promjene neće dogoditi.
O onoj najvažnijoj točki, o gospodarskom pojasu, nema dogovora, nego je ta tema pomaknuta u neku neizvjesnu budućnost.
Zaboravljeno izborno zakonodavstvo
Promjena izbornog zakonodavstva više se uopće ne spominje. Spominje se samo suglasnost oko toga da se, umjesto jednog, omoguće tri preferencijska glasa. Je li to dovoljno? Dosadašnja je praksa ukazala na brojne disfunkcionalnosti postojećeg sustava, poglavito u smislu nereprezentativne i nejednake zastupljenosti birača, te udaljenosti birača i izabranih.
Nameće se, naime, potreba uvođenja većinskog principa pri izboru barem polovine zastupnika, tako da svaka izborna jedinica, to može biti županija, bira dvojicu svojih zastupnika imenom i prezimenom, što je puno bolje od bilo kakvih preferencija na stranačkim listama.
Druga bi se polovina mogla birati po proporcionalnom načelu, ali tako da svi državljani čine jednu izbornu jedinicu. Adekvatnije mjesto moraju zauzeti predstavnici zanemarenog, a brojnog i važnog iseljeništva.
Predizborne koalicije koje omogućuju plasman pojedinaca koji sami ne bi nikada ni primirisali saborske klupe valjalo bi jednostavno zabraniti.
Problematične manjinske liste
I ono najproblematičnije. Manjinske liste pokazale su sav svoj besmisao. Preko njih se može postati zastupnikom sa samo kojom tisućom glasova. Za osam manjinskih zastupnika glasalo je 38.000 birača, a za isto toliko zastupnika, primjerice Živog zida, bilo je potrebno četiri puta više glasača.
Ni sami pripadnici manjina ne pokazuju naročit interes. Tako je samo 14 posto birača srpske manjine s nelagodom pristupilo glasanju za listu svoje nacionalne manjine. Prenaglašena prisutnost profesionalnih “manjinaca” i trgovanje utjecajima i ucjenama izaziva više smutnju i revolt nego što pridonosi integraciji i suživotu. Napokon, ni u europskoj praksi nema sličnih primjera.
Samo Danska ima četiri manjinska zastupnika, ostale zemlje EU-a jednoga, ili najčešće nijednoga. Takvo nešto ne poznaje Češka sa 37 posto manjina, Bugarska (23 posto), Estonija (31 posto), Latvija (39 posto), Litva (16 posto), Nizozemska (19 posto), Slovačka (19 posto), Rumunjska (17 posto). Itd.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
