JEZIVE PRIČE SVEĆENIKA: Demoni navode na zlo i opsjedaju ljude
Sotona može djelovati na dva načina – na redovan i izvanredan. Uobičajeno djelovanje je djelovanje koje je upravljeno protiv svih ljudi, na način da se oni navode na zlo
Zašto Bog dopušta Sotoni da djeluje i tako naudi čovjeku? Odgovor nije lako dati, ali egzorcisti te teolozi kažu da Bog dopušta djelovanje Sotone kako bi zlo pretvorio u dobro. Sotona može djelovati na dva načina – na redovan i izvanredan. Uobičajeno djelovanje je djelovanje koje je upravljeno protiv svih ljudi, na način da se oni navode na zlo.
Ono se očituje u podvrgavanju čovjeka napastima, odnosno poticanju čovjeka na grijeh. No Toma Akvinski kaže da đavao nije uzrok svakome našem grijehu. “Đavao nije uzrok svakomu našem grijehu: čovjek, naime, ne počinja uvijek grijeh na đavlov poticaj – neki su grijesi posljedica čovjekove slobodne volje i slabosti njegova tijela”.
No, naravno, postoje i izvanjska uznemiravanja, a riječ je o uznemiravanjima koja su iskusili neki od svetaca. Svetog Ivana od Križa, oca Pija iz Pietrelcine, svetog župnika Arškog kao i mnoge druge bičevao je i mučio Sotona. No njima nije trebao egzorcizam jer Sotona nije imao unutarnjeg utjecaja na njih. Napade su sveci shvaćali kao pročišćivanje i posvećenje te kao spas za mnoge duše.
Jače od poticanja na napast je izvanredno djelovanje Sotone. Ono se može podijeliti na: izvanjska uznemiravanja, đavoljevo uznemiravanje, zlostavljanje Sotone, đavolsko opsjednuće i đavolsku opsesiju.
1. Uznemirivanje
U ovom slučaju nije riječ o Sotoninu djelovanju na čovjeka nego o njegovu djelovanju na pojedina mjesta – kuće, stanove, prodavaonice, urede te na razne predmete koje ljudi koriste. Zato se često i kaže da neku kuću opsjeda duh. Čuju se svakakvi neobjašnjivi zvukovi, ljudi imaju dojam da im netko hoda po kući, zabilježeno je u mnogim slučajevima i neobjašnjivo lupanje vratima…
Također, svjetla se mogu paliti i gasiti sama od sebe, predmeti se sami neobjašnjivo prevrću, kvare se uređaji, predmeti mogu lebdjeti, a mogu se čuti i koraci iako svi ukućani spavaju. Obitelji nakon takvih iskustava ne mogu normalno živjeti u kući.
Egzorcisti u tim slučajevima smatraju da je kuća pod utjecajem Sotone zbog bačenog prokletstva na kuću ili pojedini predmet, ili da se u toj kući nekad slavio sotonski kult. Razlog može biti i nemoralna funkcija kuće u prošlosti, poput prostitucije ili je kuća bila mjesto zločina.
No ne mora uvijek biti da je kuću opsjeo zloduh nego može biti da je netko od ukućana opsjednut. Egzorcist svakako mora otkriti o čemu je riječ, ali ne mora provesti egzorcizam. Iz iskustava uglednih egzorcista tada je dovoljno blagosloviti kuću ili u kući održati svetu misu.
2. Đavolska zlostavljanja
Ovdje je riječ o smetnjama poput bolesti ili nekih drugih fizičkih oštećenja ljudi. Biblija o tome govori, pa tako doznajemo da gluhonijemi čovjek kojeg je Isus ozdravio ili osakaćena žena koju je izliječio nisu bili opsjednuti, ali im je zao duh uzrokovao fizičke smetnje.
Također, otac Amorth navodi i primjer Joba, koji također nije bio opsjednut Sotonom, ali je bio oštećen u pogledu djece, zdravlja i imetka. Monsignor Bolobanić, baš kao i otac Amorth, kaže da su đavoljeva opsjednuća rijetka pojava, ali istodobno su rašireni utjecaji Sotone, prije svega, na zdravlje čovjeka, čovjekovo materijalno stanje, pa i na osjećaje.
Svećenici su tad u vrlo zahtjevnoj ulozi jer moraju razlučiti je li doista riječ o utjecaju zloduha ili ne. To nije lako, ali pretežno je riječ o slučajevima u kojima liječnici uvide da je čovjek zdrav, ali ima sve simptome najgore bolesti. Bolesnik propada na očigled svih, a klinička slika kaže da je zdrav. Tad nastupa svećenik.
3. Đavolska opsesija
Ovdje je zapravo riječ o đavoljem napastovanju koje najčešće udara na čovjekov razum. Čovjeka napadaju opsesivne misli koje ne može kontrolirati i kojih se nikako ne može osloboditi. Ima osjećaj da gubi razum, postaje podvojena ličnost, depresivan je i sklon samoubojstvu.
Često imaju i svakodnevne noćne more. Zanimljivo je da u takvim slučajevima psihologija, neurologija, psihijatrija, pa čak i parapsihologija, ne mogu objasniti takve fenomene. Tad čovjeka može osloboditi samo suradnja sa svećenikom.
4. Đavolsko opsjednuće
Opsjednuće je najgori oblik sotonskog djelovanja. Đavao potpuno pod svoj posjed ili vlast uzima tijelo čovjeka, ali ne i dušu. Čovjek radi ono što Sotona hoće, prisiljava ga da postupa i govori prema njegovoj volji. Opsjednuti čovjek ne može se tome oduprijeti i zato nije moralno odgovoran za svoja djela i riječi.
Đavolsko opsjednuće očituje se izvanrednim fenomenima, čovjek govori nepoznatim jezicima, čita drugima misli, ima nadnaravnu snagu, gaji odbojnost prema sakramentima, spomenu svetih imena Isusa, Majke Božje i drugih svetaca, ali i prema svetim slikama. Odličan primjer opet nam donosi Biblija pričom o opsjednutom iz Gerase. No treba napomenuti da se u praksi mogu naći različiti slučajevi đavolskih opsjednuća, velike su razlike u težini i simptomima.
Otac Amorth navodi da su među svim slučajevima koje je egzorcirao bile samo dvije osobe s potpunom opsjednutošću. A one su tijekom egzorcizma posve tihe i nepomične. Jedan od najvećih autoriteta među egzorcistima navodi dalje kako je ova vrsta opsjednuća poznata i kao ”nehotično opsjednuće”.
Kaže da su neki egzorcisti proživjeli cijeli život, a da se nikad nisu susreli s posvemašnjim opsjednućem zloduhom dok se drugi češće susreću s ovom pojavom. Usprkos tome, gotovo svi egzorcisti složno vjeruju da je đavolsko opsjednuće danas češće nego u nedavnoj prošlosti.
Iskustvo egzorcista pokazuje da se Sotona često u krizama služi raznim tjelesnim moćima osobe pa tako izvija tijelo, drži ga u zraku, čovjek je neprirodno snažan, govori nepoznate ili drevne jezike, recitira napamet knjige koje nikad nije pročitao…
U najtežim slučajevima pak zloduh se oglašava kroz žrtvu, čudnovatim ili neprirodnim glasom punim mržnje, pa tako opsjednuta djevojka može govoriti glasom starijeg muškaraca. Danas postoje egzorcisti, ali i teolozi koji ne smatraju da opsjednuti čovjek ne može biti moralno odgovoran za svoje postupke.
Dapače, smatraju kada đavao na neko vrijeme prestane s ovladavanjem tijela (koje nikad ne traje stalno) i kada prođe kriza, iako se žrtva ne sjeća ničeg što se dogodilo, opsjednuti čovjek za postupke izvan takvog stanja može biti odgovoran. Ponekad se može misliti da je žrtva između kriza u dobrom stanju, ali to ne znači da zloduh i dalje nema utjecaja.
O ovome se vodilo i vodi dosta rasprava, ali prema učenju Katoličke crkve, duša koja je u milosti ostaje i dalje u milosti iako je tijelo zarobljeno zloduhom. Postoji iznimka u slučaju kada čovjek priziva sam zle duhove u sotonističkom obredu jer zloduh tada biva prisutan i u duši, ne samo tijelu. Žrtva je tada u stanju trajnog opsjednuća. Stoga neki egzorcisti takvo stanje zovu podčinjenošću đavlu.
Izvor: ovdje
