Mons. Fulton Sheen: „O lažnom proroku i antikristu“
Američkog biskupa Fultona Sheena sjećamo se ne samo kao čuvenog i dubokog teologa, nego i kao izvrsnog komunikatora preko radija, tiska i televizije. Držao je predavanja koja su se svugdje pratila, i u domovini i u inozemstvu, u kojima je oduševljavao i osvajao slušateljstvo. Godine 1930. na NBC-u držao je nedjeljom uvečer emisiju Katolički sat.
Bilo je to djelo koje je dovelo do brojnih obraćenja.
Biskupom ga je imenovao Pio XII. i poslao kao pomoćnog biskupa u New York, ali on je nastavio sa svojim djelovanjem kao predavač i pisac. Prisjetimo se: Mir u duši, Sreća srca, Prva ljubav svijeta (o Blaženoj Djevici), Filozofija religije u kojoj pokazuje kako je u našem vremenu filozofija dosegla najnižu razinu iracionalizma kojim gleda s posvemašnjim prijezirom na Boga i na vječne istine i on pokazuje put zdravog razuma koji je prosvijetljen vjerom, upućen na Oca, u Kristu, jedinom Putu, Istini i Životu.
Uvod
Nadbiskup Fulton Sheen rekao je 1950. godine: „Živimo u vremenu apokalipse posljednje dane naše epohe… Dvije velike sile, Kristovo mistično Tijelo i antikristovo mistično tijelo počinju stvarati crte bojišnice za kraj“. (Flynn T&L Grmljavina pravde, Maxkol Communications, Steling, VA, 1993., str. 29).
Rekao je također: „Lažni će prorok imati religiju bez križa. To je jedna religija bez budućega svijeta. Religija da se unište religije. Bit će to lažna crkva. Kristova Crkva [Katolička Crkva] bit će jedna. Lažni će prorok stvoriti drugu. Lažna će Crkva biti svjetovna, ekumenska i globalna. Bit će to federacija crkava. A religije će stvoriti neku vrstu globalne udruge. Svjetski parlament crkava. Ispraznit će se od svakog božanskoga sadržaja i bit će to antikristovo mistično tijelo. Mistično će Tijelo na zemlji danas imati svojeg Judu Iškariotskoga, a to će biti lažni prorok. Sotona će ga pronaći među našim biskupima“.
Mons.Fulton Sheen o antikristu:
„Antikrist se neće tako zvati; inače ne bi imao sljedbenikā. On neće nositi crvene čarape, niti će bljuvati sumpor, niti će nositi trozubac, ni rep kao Mefisto u Faustu. Sve to kako bi pomogao đavlu da uvjeri ljude da ne postoji. Kada ga čovjek niječe, postaje još moćnijim. Bog je definirao Sebe samoga kao „Ja sam koji jesam“, a đavao kao „Ja sam koji nisam.“
Nigdje u Svetom pismu đavla ne nalazimo opisana kao klauna. Štoviše, opisan je kao anđeo koji je pao s neba, kao „knez ovoga svijeta“ čiji je cilj uvjeriti da ne postoji vječni život. Njegova je logika jednostavna: ako nema raja, nema ni pakla; ako nema pakla, onda nema ni grijeha; ako nema grijeha, onda nema ni sudca, a ako nema suda, onda je zlo dobro, a dobro je zlo. A kako će mu uspjeti uvjeriti nas u svoju religiju? Rusko pretkomunističko uvjerenje je da će se on prerušiti u velikog humanitarca; govorit će o miru, napretku i obilju, ne kao sredstvu koje nas vodi k Bogu, nego kao ciljevima samima u sebi…
…Treće iskušenje u kojemu je sotona tražio od Krista da mu se klanja i onda će sva zemaljska kraljevstva biti njegova, postat će napast da imamo novu religiju, bez križa, liturgije, bez budućega svijeta, religiju da se uništi religija ili politiku koja je religija – ona koja daje Cezaru i ono što je Božje.
Usred sve njegove ljubavi za čovječanstvo i njegova prividnog govora o slobodi i jednakosti, postojat će velika tajna koju on nikomu ne će reći: on ne vjeruje u Boga. Budući da će njegova religija biti bratstvo bez Božjeg očinstva, on želi zavesti čak i izabrane. Ustanovio je protucrkvu koja će biti majmunsko oponašanje Crkve, jer je on, đavao, Božji majmun. Imat će sva obilježja i oznake Crkve, ali u obrnutom smislu i ispražnjene od svojeg božanskog sadržaja. Bit će to mistično tijelo antikristovo koje će u svim izvanjskim stvarima sličiti mističnomu Tijelu Kristovu…
…No XX. stoljeće ujedinit će se s protucrkvom jer drži da je nezabludivo kada njegov vidljivi poglavar iz Moskve govori ex cathedra o temi gospodarstva i politike i kao glava i pastir svjetskoga komunizma.
(Nadbiskup Fulton J. Sheen, Communism and the Conscience of the West, Bobbs-Merrill Company, Indianapolis, 1948., str. 24-25)
