Plenkovićev izbor je šaka u oko desnom krilu HDZ-a
Nakon što je hrvatski narod demokratskom voljom i žrtvom hrvatskih branitelja obranio svoje državno pravo, HDZ je prestao biti pokret, međutim do same smrti Franje Tuđmana zadržao je većinu svojih unutarnjih i vanjskih obilježja.
Bila je to, po želji samog Tuđmana, državotvorna stranka-pokret koja je svoja vrata otvarala u drukčijim okolnostima međusobno nepomirljivim političkim idejama; starčevićancima, dojučerašnjim Jugoslavenima, bezličnim tehnokratima… Pokazalo se, doduše, da su te skupine bez vezivnog tkiva poput Tuđmana osuđene na neuspješnu kohabitaciju. Naprosto, politička je priroda stranke da predstavlja skup međusobno povezanih, a ne suprotstavljenih unutarnjih vrijednosti.
Ivo Sanader smjesta je napravio raskorak u odnosu na vanjske vrijednosti, tj. na prirodu većine HDZ-ovih birača. Anacionalna politika prožeta mnogim pojedinačnim i skupnim interesima došla je na naplatu Jadranki Kosor koja je zabilježila najgori izborni rezultat HDZ-a. Afera je bilo i ranije, no sramotne ucjene iz Haaga, Ljubljane, Bruxellesa, Sanaderova izjava 2007. u Oxfordu kada se pohvalio kako je nacionalizam u Hrvatskoj sveden na minimum, Kosoričino iskanje Obamina potpisa i to na jelovnik i slična odricanja ponosa i suvereniteta imala su ključnu ulogu u gadnoj percepciji HDZ-a kod, do tada, vjernih birača. Na unutarstranačkim izborima pobjedu je nakon toga odnio onaj koji je potpuno otvoreno zagovarao povratak hrvatskom nacionalizmu. HDZ se, dakle, nakon 23 godine počeo ideološki profilirati.
Taj je ideološki profil neke, poput Martine Dalić, odbio, neke, poput Vladimira Šeksa, odbacio, neke, poput Zlatka Hasanbegovića, privukao, a neke, poput velikog dijela medija, zgrozio. Taj je ideološki profil ipak osvojio najveći broj glasova na svim izborima, pa čak i više od današnjeg koji je relativni pobjednik izbora 2016.
Uz današnji HDZ iznova se počinju vezati ljudi čije su političke karijere krenule silaznom putanjom 2009. i valja se i zapitati kako bi taj trzaj unazad mogao svršiti. Naime, pored biraču HDZ-a neshvatljive rošade Zlatka Hasanbegovića – politički definiranog, a interesom neopterećenog, Ninom Obuljen – politički nedefiniranom i javno optuženom za iskorištavanje javne dužnosti, postoji čitava lepeza pojedinaca iz tzv. desnog krila HDZ-a čiji su statusi u mirovanju. Miro Kovač, iako se nije u potpunosti odrekao nesretne horizontale, omiljen je među biračima HDZ-a i ne će biti dio nove vlade. Milijan Brkić je od trenutka kad je imenovan za potpredsjednika Sabora u potpunosti neutraliziran, ne može sudjelovati u izvršnoj vlasti, a maksimalno je ograničen i u stranačkom angažmanu. Strateškim povlačenjem ili nekim drugim manevrom Tomislav Čuljak izbjegao je za jedno vrijeme sličnu sudbinu, no zadržao je politčki potencijal, a vidjet će se hoće li imati ikakvu ulogu ubuduće. Upravo je Brkića i Čuljka Vladimir Šeks, koji se uspio vratiti u politiku, nedavno javno osudio za stvaranje slavonske političke mreže koja je dovela Karamarka na čelo HDZ-a. Stevo Culej je još uoči izbora uvidio kako za njegovu retoriku kod novog predsjednika nema mjesta, baš kao ni za Željka Glasnovića. Bruna Esih nije članica HDZ-a i ne postoje obveze prema njoj, iako je na izborima potvrdila političke preferencije birača HDZ-a.
U ostatku Europe, barem onom dijelu europske uljudbe kojem tradicionalno Hrvatska pripada, ideološka se bezidejnost kažnjava. Jačaju stranke s jasno utvrđenim gospodarskim, vrijednosnim i vanjskopolitičkim stavovima, a one koje su postale neprepoznatljive dosadašnjem biračkom tijelu, poput HDZ-u sestrinskog CDU-a, bivaju mahom kažnjene na lokalnim izborima. Navedene okolnosti navode na opravdani upit može li HDZ preživjeti još jedan ciklus ideološkog lutanja i je li došlo vrijeme da se biračima današnji HDZ-ovci predstave odvojeno, odnosno s otvorenim i nedvosmislenim političkim porukama. Jer, prvi puta HDZ-ovi birači, a pored njih i simpatizeri politike suverenosti (starčevićanci), neposredno nakon izborne pobjede pokazuju nezadovoljstvo i slabu toleranciju na bol od prve šake u oko – Nine Obuljen umjesto Zlatka Hasanbegovića.
Autor: Krešimir Kartelo; Izvor: ovdje
