PISMO O ČIJEM SADRŽAJU VRIJEDI RAZMISLITI DOK JOŠ NIJE KASNO
Stajališta sam, koje se može potkrijepiti činjenicama iz nedavnih vremena, da je cijela operacija preuzimanja inicijative i vlasti nad Hrvatskom od strane jugo-komunista i srbočetnika provedena i provodi se iznutra.
„Parlamentarni izbori“
Prvi parlamentarni izbori nakon raspada bivše Jugoslavije, koji je politički kulminirao na, mislim, 14. kongresu partije, dovukli su političke barakude iz CKSKJ u situaciju da se hrane mesom dojučerašnje im matere savezne države. U to su se doba, sjećam se dobro, imao sam nekih 17 godina, na novom HTV-u počele pojavljivati lica „bivših” ovih ili onih koji su bili „netko” i „nešto” u „onom” sustavu. Dakle, i dalje se o „ njima” pričalo sa strahopoštovanjem. Grijeh prvi.
Velikosrpska aždaja koja je svoje haračenje započela na Kosovu, verbalnim uvjeravanjem srbijanaca i pravoslavaca širom bivše Jugoslavije, a posebice u Lijepoj Našoj, u kojoj su zadojeni Srbi, bojeći se gubitka privilegija po sustavu ne radim ništa a imam sve, naglo i odjednom prihvatili motive Slobodana Miloševića i njegovih mentora.
Hrvatski je narod na demokratski način tražio slobodu i odcjepljenje od Jugoslavije, i to je ostvareno s 94,7% glasova za samostalnu Hrvatsku. (Pitam se gdje li su ti ljudi sada kad su izbori?) Kako reagiraju Srbi? Naoružavaju se iz rezervi JNA, dostavlja im se oružje iz Srbije preko raznoraznih srbo-komunista, viđenijih u bivšem sustavu, zanimljivo? Hrvatski narod i hrvatska vlast ne djeluju odmah eksplozivno, zbog pritisaka međunarodne zajednice koja je tada eksplicitno zagovarala „smirivanje” stanja dajući JNA mjesec dana da „smiri” stvar, zauzimajući vojarne, kako bi se i sami naoružali i branili, budući da su nam naši predstavnici u umirućim saveznim organima „izborili” embargo na uvoz oružja. Bi li bilo bolje da smo odmah napali vojarne JNA, reći će nam jednog dana povijest, ali neuklanjanje iz politike mnogih koji su već tada bili u ili oko hrvatske vlasti, a radili su protiv Domovine, Grijeh je drugi.
Ako se pak sjetite lica koja su bila u sazivima Sabora toga vremena, ako ne daj Bože znate nekog iz „tajnih”, tada novohrvatskih, službi znajte da su one samo za nas bile tajne, a za cijeli svijet javne. Ako se sjetite pretposljednjeg predsjednika i tada mu manje sijede brade, kako se zajedno s Josipom Manolićem, Josipom Boljkovcem i ekipom stišću uz pokojnog Franju Tuđmana, eh to što ste vidjeli je malo naspram onih koji su bili u daljim redovima, pa ih kamera nije uhvatila: kojekakvi Kutle, Mudrinići, Lukovići, Prke i drugi. Oni su shvatili da je hrvatski narod u tom trenutku bio po njih i njihove opasan, te su se ogrnuli hrvatskom zastavom i navijali za nas dok su njihovi sinovi i kćeri odjednom kao prognanici studirali u Beču. A oni su pak donosili kojekakve zakone kako bi privatizirali dojučerašnja „društvena” poduzeća – mislim da je za njih pravi naziv ratni profiteri, a kako zbog privatizacije nisu imali „vremena” sudjelovati u obrani Domovine na prvoj crti, zdušno su se dali na „logističku potporu i prikupljanje sredstava” za naše momke na crti bojišnice, pri čemu su „zaradili”, vidjet će se kasnije, i najviše činove i odličja, što će reći da su osim što su bili ratni profiteri, i dezerteri. Grijeh treći.
Kad smo mi hrvatski branitelji, nas nekih 50-60 tisuća od svekoliko puka dovršili posao oko oslobođenja hrvatske nam grude, kad smo vojnički porazili mit o velikosrpskim zemljama, kad smo do dotukli vojnu silu Slobodana Miloševića, kad smo iznenadili Europu i svijet svojim vojnim vještinama i umijećem prepoznatim još od pradavnih vremena. Prelazi preko činjenice kako je ta ista europa kojoj težimo i u koju želimo uči embargom ostavila goloruki hrvatski narod na milost i nemilost 3. Armiji europe, kad smo im sve te adute izbili iz ruku uslijedile su kojekakve političke i ranije dogovorene predstave. Predstave oko reintegracije i abolicije dojučerašnjih krvnika, palikuća, četnika i vojvoda. Uslijedile su ucjene onih koji su podupirali Srbe i njihovu ideju. Mi smo, zbog nametanja novih političkih snaga, u čijim redovima su svoj trenutak čekali u početku spomenuti „oni iz bivšeg sustava”, koji su se ravnomjerno tijekom rata rasporedili, koristeći poluge demokracije, u razne stranke i strančice hrvatskoga predznaka, počeli činiti ustupke. Ustupak prvi bio je mirna reintegracija okupiranih područja s još danas nerazjašnjenim uvjetima i pogodnostima za dojučerašnjeg agresora. Ustupak drugi bio je aboliranje svih pripadnika vojnih i drugih formacija s okupiranog područja. Je li se moglo i smjelo drugačije? Ne znam, ali prema današnjem stanju stvari, to je bio Grijeh četvrti.
Slijedom ranije spomenute mirne reintegracije na političku scenu pod patronatom Europe i srpskih saveznika stupaju stranke srpskoga predznaka, što ne bi nama kao većinskom Hrvatskom narodu bio problem, jer mi časno postupamo s onima koje pobijedimo i dajemo oprost te nudimo ruku pomirenja. No, problem je u tome što u redove tih i takvih stranaka, pa i na vodeća mjesta, dolaze dokazani agresorski vojnici i četnici. Ti četnici se povezuju s jugo-komunistima u redovima stranaka hrvatskoga predznaka i nastaju neprirodne koalicije poput HDZ-SDS, HSP-SDP i sl. koje tim činom u najviše državne institucije instaliraju sve one koji Hrvatsku nisu željeli, niti su se za nju borili, već su se borili protiv nje. No, shvatili su da „njihovi” saveznici unutar tada najjače po nazivu hrvatske opcije, (iako to ona od smrti vođe dr. Franje Tuđmana nije) imaju sve veći utjecaj na stanje stvari, i da je dobro s njima zajedno, pa savjetuju svoje srbijance Pupovce, Stanimiroviće, Đakule, Vojnoviće „Ajdete bre u(z) HDZ”. Grijeh peti.
I dok smo se mi jedva snašli u civilnom životu, zauzdali demone u glavama (kako tko), odvikli se od nespavanja noću, mirisa baruta, krvi i konstantne napetosti u Domovini za koju smo prolijevali krv, za zemlju u koju smo položili kosti svojih suboraca, za narod koji nažalost poput zombija, boreći se za kruh svagdanji, radeći i nadničareći za stranca, bezvoljno i apatično čeka opetovano pred svake izbore obećana bolja vremena, od jugo-drugova i aboliranih četnika dolazi hajka i progon nas samih, hrvatskih branitelja! Prvo padoše velike glave, i narod to šutke podnese, čuje se tek ponegdje neki bijesni i drski, ali usamljeni glas. Prodaše naše Hrvatske generale, naš ponos i našu snagu. Krajevi obranjeni od velikosrbijanske agresije i pobunjenih Srba poput Slavonije, Like ali i Dalmacije padaju svakim danom bez ispaljenog metka. Ubija se i gasi ognjištarski hrvatski duh zahvaljujući već trećem ešalonu drugova iz komiteta i njihove djece, njihovih sljedbenika i đaka.Onih koji hrvatsku nisu željeli, nisu trebali i nadasve nisu branili. Grijeh šesti.
Javila se u nama nova snaga i bijes, no opet, razum i poštivanje zakona za koje smo ginuli nama je sve. Prosvjedima smo pokazali da nas ima, narod se budi iz sna, polako se stvara nova snaga od provjerenih sinova, koja će spriječiti nastanak sedmoga grijeha, pogubnog po hrvatski puk. Dopustite da kroz branitelje, ČUVARE DOMOVINE još jednom neprijatelja pobjedi Vaš glas, hrvatskoga naroda glas. Snaga branitelja bila je provjeravana i čeličena kroz akcije tijekom velkosrbijanske agresije i neokomunističke izdaje u Domovinskom Obrambenom Ratu . Naša je snaga u miru još jača uz vjeru u Boga i Vas naš hrvatski narod. Bit ćemo ti koji će umnožiti snagu vašega glasa. Probudite se, pokrenite se. Ne nasjedajte na riječi farizeja, potomaka drugova iz komiteta, i danas se pokazalo kako oni, lažu iskorištavaju i obmanjuju one koji im vjeruju. Primjer su Vam iskorišteni i odbačeni od naroda sa najvećim brojem glasova birani Kovač i Hasanbegović kojima bih uz generala Glasnovića i još neke preporučio neka stanu na čelo HSP-a i pokrenu pravaštvo.
Bez pravaštva će nam Hrvatska nestati u glibu, croslavije i balkanizma, jer Radićev nauk i stranku su već eutanizirali. Čuvajte Vi odbačeni od onih koji hrvatsku nisu željeli, nisu za nju niti znoja niti krvi prolili, čuvajte sa nama naše povijesti grb i stijeg, ili će se viti il` nas neće biti….Budite BOGU VJERNI i ZA DOM SPREMNI !
„ U Mislima Domovina, U srcu Odanost, U Desnici Snaga“
U ime Hrvastkog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
