Europa tone u rasizam
Foto: 123rf
POČETKOM 2000-ih europski intelektualci poput Jurgena Habermasa raspravljali su o zajedničkom identitetu Europljana i strukturi Europske unije. Slavni je njemački filozof iznio potrebu za “harmonizacijom”, “kozmopolitizmom” i “građanskom solidarnošću”. Smatrao je da tek kad se Šveđani i Portugalci zauzmu jedni za druge može doći do otprilike jednakog minimalca ili jednakih uvjeta za napredak pojedinca.
Koliko od navedenog vrijedi i danas? 23. lipnja Velika Britanija je glasala za napuštanje Unije. Za neke to predstavlja kraj jedinstvene Europe proizašle iz rata. To je u mnogočemu trijumf nacionalnih interesa nad zajedničkim projektima, solidarnošću i racionalnošću, piše Andrea Mammone za CNN.
Predložena ograničavanja broja stranih studenata i zapošljavanja stranih radnika u Velikoj Britaniji koraci su u tom smjeru. To je također i legitimizacija ksenofobije.
To ujedno za sobom povlači mnoga pitanja. Kakva će biti budućnost britanskih sveučilišta bez školarina stranih studenata? Što je s dinamičnošću i privlačnošću grada otvorenog za posao kao što je to London?
Porast desnog ekstremizma
James Kirkup iz Telegrafa točno opisuje problem kad kaže da britanska premijerka Theresa May navodi “nisko kvalificirane imigrante” kao problem u politici zemlje, ali kaže da ima malo dokaza da su Britanci zbog njih nezaposleni ili da zarađuju manje.
Kirkup ističe i da je danas više ljudi rođenih u Britaniji koji su zaposleni nego ikad prije. Usprkos tome, Brexit je tek vrh sante događaja koji tresu Europu.
U Europi je desni ekstremizam u porastu od sredine 1980-ih. Danas je u porastu svuda. Regionalni su izbori u Njemačkoj bili dokaz rasta potpore stranci Alternative za Njemačku (AfD), anti-EU i anti-imigracijskog pokreta. Njemački je nacionalizam tabu od Drugog svjetskog rata – veoma je zabrinjavajuće što ga jedna politička stranka tako uspješno koristi.
Niz pitanja ostaje bez odgovora – zar moćna (i sve starija) Njemačka ne treba strane radnike za svoj masivni industrijski sektor?
Odustajanje od vrijednosti prosvjetiteljstva
Europa je jednom bila dom kulturnih vrijednosti prosvjetiteljstva, ali danas se čini kako je izgubila dio racionalnog razmišljanja.
Prije nekoliko dana Švicarska je regija Ticino odobrila referendum koji prioritizira domaće radnike nauštrb stranih, koji svakodnevno putuju na posao preko talijanske granice. Ovo glasanje Švicaraca mnogi smatraju, kao i kod Brexita, izazovom slobodi kretanja ljudi unutar EU-a. Još jednom imigranti “spuštaju plaće i stvaraju nezaposlenost”, piše Mammone.
Bez obzira na to što je Švicarska veoma bogata zemlja, službene statistike kažu da je broj poslova porastao za 1,6 posto u odnosu na isti kvartal prošle godine. Stopa nezaposlenosti u kolovozu bila je 4,3 posto, odnosno upola manja nego u EU-u.
Umjesto da se bori za osnovni prihod, veći minimalac te re-distribuciju bogatstva, javnost se fokusira na izgradnju imaginarnih utvrda kako bi se zaustavila globalizacija. Ove slabo informirane rasprave samo potiču nerealna i nedostižna rješenja u post-nacionalnom svijetu.
Ako ovo nije zapadno društvo koje smo sanjali, možda bismo morali potaknuti političare da si ponovno otvore koju knjigu povijesti i vide što su neznanje pomiješano sa strahom i demagogijom donijeli čovječanstvu kroz zadnjih stotinjak godina, zaključuje Andrea Mammone za CNN.
