Vjerodostojna nevjerodostojnost Andreja Plenkovića
Kontinuitet sukoba interesa: Bračni parovi Dalić, Taritaš, Karamarko…
Andrej Plenković kampanju HDZ-a vodio je pod sloganom – vjerodostojno. Na koju je vjerodostojnost mislio nije pojasnio, no, iz predizbornih istupa kandidata s lista moglo se razabrati kako se pod tim mislilo na sljedeće: Ono što mislim to i govorim, ono što govorim tako i radim. Ono što misli, Plenković ni jednom riječju nije otkrio. A ono što govori, nije za slušati. Ono pak što radi izazvalo je šok i nevjericu po dubini i širini hrvatskoga političkoga prostora, ne računajući političke elite.
Vjerodostojni ekstremni centremizam
Pod „Vjerodostojno“ se valjda podrazumijevala i pozicija stranke koja je „desni centar“, a ne ekstremni centar centra (hrv. središte središta u središtu središta), koji je u hrvatskoj javnosti već dobio naziv centremizam. Ivica Šola: „A što se tiče ekstremizma u HDZ-u i državi, njega se treba bojati samo ako Plenković zabrazdi u centremizam. Suprotno medijskim forsiranjima, jedini ekstremizam koji Plenković treba spriječiti jest onaj mogući u sebi, centremistički. Svaki drugi neće potom naći plodno tlo“.
Neki Plenkovićevi potezi navode na zaključak kako će on biti vjerodostojno nevjerodostojan, jer je povukao niz centremističkih poteza u vrlo kratkom vremenu, čime je šokirao hrvatsku javnost, ali i pokupio pljesak u Bruxellesu, HDZ-u, Mostu i oporbi. Svojim potezima je potaknuo lijevi ekstremizam, kako bi lijevo loženje pakla dobilo novo gorivo u spaljivanju vještica „konzervativne revolucije“ i ostataka državotvorne „opasne namjere“ u HDZ-u.
Izbor slogana „vjerodostojno“ nije slučajan, već pomno biran, kao i izborne liste. Sastoji se od spoja vjere i dostojanstva. S percepcijom oba ova pojma većina hrvatskoga naroda nema nikakvoga problema. Prepoznaju ih kao svoje, mogu se s njima identificirati i dati mu povjerenje. Vjerodostojno je bio dobar mamac za tuđmaniste, starčevićance, demokršćane i hrvatske branitelje. Oni su biračko tijelo koje je zagrizlo udicu. Predstavnici drugog dijela biračkoga tijela, znali su o čemu se radi. Nijedan Partijaš nije zagrizao u „vjerodostojno“.
Plenković se vjerodostojno i beskrupulozno, u „pravnom okviru“, odrekao svojih birača. I to tako temeljito da je očito kako na iduće državne izbore ili ne namjerava izaći, ili ako izađe namjerava stranku gurnuti u izborni poraz. A zašto se odlučio na ekstremni centremistički harakiri vidjet ćemo po učincima vlade, ako opstane.
Od ONO i DSZ preko fikusa do amortizera
Za šefa ureda imenovao je bivšeg šefa Mesićeva ureda, kojemu je temeljna struka nepostojeća općenarodna obrana i društvena samozaštita. Vjerodostojnije bi bilo da je za šefa ureda postavio ili barem predložio Karamarka, također bivšega šefa Mesićeva ureda. Ako taj ured treba od nečega obraniti i samozaštititi, onda Karamarko kao bivši šef obavještajne zajednice i kao ministar unutarnjih poslova ima vjerodostojnija i modernoj hrvatskoj državi primjerenija iskustva i znanja od Davora Božinovića. Premda ima daleko kompetentijih od obojice.
Plenković je kampanju temeljio na gospodarstvu. Gospodarski program radila je stranačka mu kolegica Maletić. On joj je ponudio mjesto fikusa u vladi. Ona ga je vjerodostojno odbila i otišla u Bruxelles. Time je poslana poruka da će Plenkovićeva vlada benevolentno gledati na odljev mozgova iz Hrvatske, što je nevjerodostojno u odnosu na predizborna obećanja, ali vjerodostojan potez ekstremnog centremiste.
Ministricom gospodarstva imenovao je osobu koja se angažmanom u izbornom stožeru Ive Josipovića suprotstavila predsjedničkoj kandidaturi Kolinde Grabar-Kitarović. Vjerodostojno bi bilo da je umjesto nevjerodostojne Martine Dalić za ministra gospodarstva imenovao neupitnoga hadezeovca i stručnjaka dr. Gorana Marića, kad je već minirao Maletićevu. Marić, na kojega u vladi uopće nije računao, u zadnji je tren ubačen u igru, kao fikus koordinator. On nevjerodostojnom šefu vlade služi kao amortizer za sve brojniju vojsku nezadovoljnih politikom ekstremnog centremizma.
Vjerodostojno klanjanje Pupovcu i Partiji
Plenković je vjerodostojno poslušao Pupovčevu postizbornu zapovijed o tome da iz vlade makne Hasanbegovića. Vjerodostojno bi bilo da s Pupovcem uopće nije postizborno šurovao, jer mu on nije bio potreban ni za sastavljanje vlade, a niti kao osigurač saborske većine. Vrhunac vjerodostojnosti proistekle iz stranačke baštine i izbornih rezultata pokazao bi da je Hasanbegoviću omogućio nastaviti tamo gdje je stao, budući da je svojim radom stekao u hrvatskom narodu nevjerojatno visok stupanj vjerodostojnosti, kakav se ne pamti još od Tuđmanovih vremena.
Vjerodostojno bi bilo da nije poslušao glas na izborima poražene Partije koja je od njega javno tražila da se odrekne ministrice Bernardice Juretić. On je, međutim, nevjerodostojno na mjesto ministrice za demografiju postavio donedavnu ravnateljicu staračkoga doma. To pak spada u domenu vjerodostojnoga crnog humora.
Ne ću dalje cjepidlačiti s primjerima omalovažavanja vjere i dostojanstva. Ima ih još. Iako bi nekima trebalo, čini se, crtati. Primjerice Klubu utemeljitelja stranke, koji ima kasno paljenje, pa tek kad je baba otišla s jajcima javljaju kako su oni za uspješnoga Hasanbegovića a protiv kontroverzne Obuljen. Da su vjerodostojni, svoj stav izrekli bi prije imenovanja ministara, kad su blejali u stavu glavu dolje, ruke na leđa. Da može, Tuđman bi im natrljao uši!
Ovisnost o politkorupciji i proizvodnji pristanka
Plenković je vjerodostojan nevjerodostojnik. Sadržaj svoje politike, ako je ima, skriva kao zmija noge. Ako ga nema, onda je bolje da nas nema. Program vlade koji je predstavio Saboru čista je nemjerljiva apstraktna magla. Ono malo vjerodostojnosti što je preostalo u stranci trebalo bi se zbog toga u narednom razdoblju držati sljedeće taktike: biti bezazleni kao golubovi i lukavi kao zmije, te ga iskrcati s palube na prvom zavoju, da ne velim unutarstranačkim izborima. Treba se uzdati u vlastite snage i pomoć Božju, rekao bi Tuđman.
Sastavom vlade Plenković je dao do znanja da će politička korupcija i dalje biti dominantni model ponašanja i da će se nastaviti s proizvodnjom pristanka na nju. Dva hrvatska junaka Domovinskoga rata, Medveda i Krstičevića, doživljavam kao smokvin list osnovne, centremističke, orijentacije.
Ne može se sastaviti vjerodostojna vlada s nevjerodostojnim ljudima. K tomu, treba reći da najslabija karika nije čak ni Obuljenova, pa niti Barišić – službeni kuhar Šeksovih temeljaca. Najslabija karika je Martina Dalić. Ona je od prve sekunde imenovanja za potpredsjednicu vlade, po drugi put u karijeri, u mogućem sukobu interesa, kao i jučer Karamarko, a prekjučer Mrak-Taritaševa. Njezin suprug je član uprave INE. Ne frizer, već član Uprave, kojega je ona izabrala u jednoj ranijoj vladi!
Gromoglasna šutnja o sukobu interesa
Karamarko je zbog svoje supruge javno osuđen za poprilično rastezljiv sukob interesa. Jutarnji list: „Utvrđeno je i da se Karamarko nalazi u situaciji u kojoj privatni interesi mogu utjecati na njegov rad u Vladi te se navodi kako ne smije sudjelovati u donošenju odluka oko arbitraže Ina-MOL“. Iako za navedeno „nije predviđena“ kazna ili sankcije, stvar je poprimila zastrašujuće dimenzije.
Posljedično je dao ostavku na mjesto potpredsjednika, posljedično je pala nepresložena vlada, posljedično je Plenković doletio u središnji tv Dnevnik sa stavom da je on sada šef i točka, i posljedično je njegova vlada napravila istu pogrješku stavljajući Dalićevu u situaciju u „kojoj privatni interesi mogu utjecati na njezin rad u Vladi“. Ne bismo smjeli imati dvostruka mjerila. Što vrijedi za potpredsjednika Karamarka, vrijedi i za potpredsjednicu Dalić.
Ako ipak budu uspostavljena, onda će ova vlada uz političku korupciju i sukob interesa dići na dosad neviđenu razinu, a moguće i ozakoniti s obzirom na razinu podrške koju uživa predsjednik vlade, stekavši je dijeljenjem koncesija tamo gdje je to bilo potpuno nepotrebno, a na uštrb volje biračkoga tijela. Takvo ponašanje je zapravo politička korupcija, ravna Milanovićevoj kad je etnobiznismenu plačljiva glasa, kao tehnički šef vlade, u predizborju dao zgradu u središtu Zagreba procijenjenu na više od dvadeset milijuna kuna.
Tražeći „stabilnost“, uveo je sebe i vladu, prilično neinteligentno, u nestabilnost. Nije li prinos političkoj korupciji Plenkovićev nalog ministrici Obuljen da izvoli samu sebe istražiti u aferi o kriminalu u HAVC-u? Hoće li i Martina Dalić sebe i supruga istraživati o tomu je li „privatni interesi mogu utjecati“ na njezin rad u vladi i na suprugov rad u INI?
Rješenje po modelu Taritaša ili po modelu Karamarka?
U istom se problemu 2013. našla i ministrica Anka Mrak-Taritaš. Tportal: „Ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš izjavila je danas kako će njezin suprug Zlatko Taritaš raskinuti ugovor o radu u Plinacrou, kao i da ona ne namjerava podnijeti ostavku zbog medijskih spekulacija da je njezin suprug posao u toj državnoj tvrtki dobio kroz političko kadroviranje. Mrak Taritaš je u izjavi za medije istaknula kako je njezin suprug posao u Plinacrou dobio prije no što je ona postala ministricom, i to na javnom natječaju za nepopunjeno radno mjesto u toj tvrtki“. Slučaj je završen tako da je Zlatko Taritaš dao otkaz u Plinacrou.
Moguće će i Niko Dalić, koji je na radno mjesto došao imenovanjem vlade a ne javnim natječajem, dati otkaz u INI, premda je stvar škakljiva s obzirom na to da je prema podatcima od prije nekoliko godina brutto plaća članova uprave iznosila 130.000 kuna mjesečno, ne računajući godišnje bonuse i ne računajući pri tom tiho gašenje hrvatskih rafinerija, poput one u Sisku.
Stvar se može riješiti ili prema modelu otkaza Zlatka Taritaša ili po modelu ostavke Tomislava Karamarka. Oba su modela vjerodostojna, a za koji će se odlučiti Plenković teško je prognozirati. S obzirom na stanje u INI i stanje vjerodostojnosti vlade, najvjerodostojnije, optimalno i najjeftinije je aktivirati oba modela istovremeno, što brže to bolje.
Slučaj bračnoga para Dalić iz 2011. preseljen je u 2016.
Vratimo se u veljaču 2011..Pod naslovom Ministrica Dalić blagoslovila imenovanje supruga u Upravu Ine, tportal prenoseći bussines.hr piše: „Unatoč tvrdnjama Vlade da je riječ o iskusnim stručnjacima neovisnima o politici, s priličnom dozom negativnih komentara primljena je vijest da je jedan od predloženih članova nove Inine Uprave slučajno i suprug aktualne ministrice financija Martine Dalić, piše Business.hr. Sumnjičavost je to veća što je premijerka Jadranka Kosor prije samo koji tjedan najavila da će se politika definitivno povući iz uprava i nadzornih odbora poduzeća u kojima država ima većinski udjel te da će ta mjesta odsad biti prepuštena isključivo ljudima iz struke. No kako temeljem aktualnog dioničkog ugovora između Ine i MOL-a hrvatske članove Uprave bira Vlada, što drugim riječima znači da je i ministrica financija Martina Dalić dizanjem ruke blagoslovila novu funkciju svojega supruga“.
Može se očekivati da će potpredsjednica Dalić, slijedom vjerodostojnosti i kontinuiteta, opet morati dizati ruku i sljedeće četiri godine. Naime, to joj omogućuje „pravni okvir“ unutar kojega Plenković povlači nevjerojatne poteze. Njima omogućuje kontinuitet, čiji karakter oslikava i sljedeći navod.
Nije sto posto u temi, ali ni daleko od nje: „No, kako neslužbeno doznaje Business.hr, bliska povezanost aktualne ministrice financija s jednim od novih članova Uprave Ine nije jedina takva veza koja dovodi u sumnju stvarne namjere Vlade da odustane od političkog upliva na poduzeća u kojima ima većinski paket dionica. Naime, tvrtka za proizvodnju vatrogasnih aparata Pastor, čiji je predsjednik Uprave aktualni potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Ivan Milošević, nedavno je osmislila projekt vatrozaštite u Ininoj Rafineriji u Rijeci u kojoj je, podsjetimo, direktor Ivan Krešić, jedan od novoimenovanih članova Uprave, navodno i prijatelj samog Miloševića“.
Stabilna konjušnica na putu od Bruxellesa do Beograda
Posebna je priča MOST. U aferi Karamarko – INA, branili su „nacionalni interes“. Plenkoviću su pak, unatoč prethodnom iskustvu s Karamarkom, dali zeleno svjetlo za Dalićevu. Pitanje je koja je cijena plaćena MOST-u ne bi li se odrekao obrane „nacionalnih interesa“.
Još je zanimljivija šutnja SDP-a. Ni glasa o mogućem sukobu interesa bračnoga para Dalić? Je li, dakle, na djelu djelomična velika koalicija? Zašto šuti Pupovac? Je li mu moguće u INI obećano mjesto za njegovu podzemnu kvotu, ili je šutnja plaćena eliminacijom Hasanbegovića i imenovanjem Dalićeve i Obuljenove?
Ekstremni centremizam Plenkovića može opstati samo nastavkom političke korupcije i nesmiljenom proizvodnjom pristanka medija. Već je započeo medijski obračun s „konzervativnom revolucijom“ i „radikalnim desnim krilom HDZ-a“, to jest biračkim tijelom i izabranim predstavnicima, koji su u sinergiji iznijeli pobjedu nad planom povratka Partije na vlast, koja se ovko i onako ekstremnim Plenkovićevim centremizmom vratila u zadovoljavajućoj joj mjeri.
Hrvatska je s Plenkovićem na dobrom putu da ostane stabilna, dugoročna i vjerodostojna kolonija. Tranzitna konjušnica na putu od Bruxellesa do Beograda. Iz Bruxellesa u vladu je sletio Plenković, iz Beograda Dalićeva, a iz HAVC-a Obuljenova. Bermudski trokut hrvatske vlade. Ne mogu se ne pitati, jesmo li mi konji ili ljudi s vjerom i dostojanstvom.
Nenad Piskač/hkv.hr
