Stierova razvojna paradigma
FOTO CROPIX
Davor Ivo Stier sada je u poziciji kad može zajedno sa svojim predsjednikom Andrejem Plenkovićem početi u život provoditi ono što je, tada kao eurozastupnik, obznanio u svojoj knjizi prije nekoliko mjeseci. Želimo im uspjeh jer od uspjeha njihove Vlade ovisi i budućnost Hrvatske. Tako nam Bog pomogao!
Hrvatska je dobila novu Vladu na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Neki su njome zadovoljni, neki nisu. Ništa novo pod suncem. Plenković je na temelju rezultata izbora i pobjede HDZ-a te potpore Mosta, manjinaca, HSS-a i još nekih saborskih zastupnika, dobio mandat predsjednice za sastavljanje vlade.
Odabir ministarskog tima njegovo je pravo. Koplja su se najviše lomila oko mjesta ministra kulture. O tome su izvještavale i svjetske agencije, ističući kako je novi premijer uglavnom uspio održati ravnotežu različitih interesnih skupina u HDZ-u, osim što su mnogi, osobito s desnog spektra, na kraju bili razočarani činjenicom da Zlatko Hasanbegović nije ostao ministar i što na njegovo mjesto dolazi Nina Obuljen-Koržinek.
Srpski su mediji, primjerice, posebno isticali kako Plenković nije u Vladi ostavio Hasanbegovića i šefa diplomacije Mira Kovača, dapače, pohvalili su ga zbog toga. Zanimljivo je kako je i hrvatski lijevi milje pozdravio izbor Nine Obuljen, podržavajući Plenkovića što nije pristao na pritisak koji se stvorio oko ovoga resora. Na kraju je prigodom primopredaje Hasanbegović svoju nasljednicu dočekao u ministarstvu u Runjaninovoj s cvijećem.
Program općih mjesta
Međutim, što je i razumljivo, oporbi ni na kraj pameti nije bilo cvijećem posipati novu hrvatsku Vladu prilikom njenog predstavljanja u Saboru, odnosno, dali su im do znanja da će im dihati za vratom od samog početka, što su pokazali i glasanjem protiv novog kabineta. To je, naravno, zadaća oporbe koju treba razumjeti i u kontekstu predsjedničkih izbora u najjačoj oporbenoj stranci SDP-u, odakle, pak, neki kandidati za stranačkog lidera, svjesni situacije poručuju kako im je jasno da se još dugo neće boriti za vlast na državnoj razini.
No, uskoro će, za par mjeseci, lokalni izbori i oni će biti najbolji test za ono što će u narednom razdoblju raditi Plenkovićev tim i hoće li rezultatima djelovanja Vlade biti zadovoljni svi unutar HDZ-a. Isto tako, stabilnost Vlade ovisit će i o odnosima s glavnim strateškim partnerom Mostom i tek treba vidjeti kako će se oni razvijati i kako će se u pojedinim sredinama, poput Omiša ili Metkovića, ponašati stranački ljudi na terenu.
Plenkovićev program Vlade u osnovi se svodi na opća mjesta. Osnovna je poruka da nacionalni interesi moraju biti iznad političkih i ideoloških razlika te da će prioriteti biti ekonomski rast i stvaranje novih radnih mjesta te zaustavljanje negativnih demografskih trendova. Na prvu su reagirale sindikalne središnjice. Tako su iz NHS-a primijetili kako je “očima ugodno” pročitati: “U segmentu tržišta rada i radnog zakonodavstva Vlada će njegovati kvalitetan dijalog sa svim socijalnim partnerima i u partnerstvu sa sindikatima definirati održive kolektivne ugovore koji će se u potpunosti poštivati i jamčiti radnicima dugoročno stabilno okruženje.”
To su u NHS-u željeli protumačiti kao jasno Vladino opredjeljenje za učinkovit i uvažavajući socijalni dijalog na svim razinama, i to ne samo tamo gdje je vlada poslodavac nego i pri kreiranju izmjena postojećih i donošenju novih zakona i propisa i raznih politika.
Ako je to tako, onda je s tim pomalo u raskoraku konkretna najava i opredjeljenje da će “Vlada provesti reformu radnog zakonodavstva, pojednostavniti pojedine procedure, osigurati učinkovitu primjenu načela fleksibilnog radnog vremena…”, što znači bez obzira na stav sindikata, kao dionika u socijalnom dijalogu, a u korist drugog dionika – poslodavaca.
Kad je riječ o Zakonu o radu, jasno je ne samo kako ga ne treba dodatno fleksibilizirati nego kako mnoge njegove fleksibilne odredbe treba “defleksibilizirati”, a moguću fleksibilizaciju onoga što uređuju ostaviti mogućem ugovaranju samo kolektivnim ugovorima. I sami znate da upravo tako funkcioniraju uređene zemlje EU-a, čemu i Hrvatska teži. Zašto onda najavljujete suprotno, pitaju sindikati Plenkovića.
Ortački kapitalizam
Komentirajući sastav nove Vlade u programu HTV-a, politički analitičar Anđelko Milardović posebno se osvrnuo na pojam treće paradigme koju je njegov kolega politolog Davor Ivo Stier, sada novi ministar vanjskih i europskih poslova i desna ruka premijera Plenkovića, promovirao koncem prošle godine u svojoj knjizi “Nova hrvatska paradigma”.
Nakon državotvorne, pa onda euroatlantske paradigme, Hrvatskoj danas treba nova razvojna paradigma kako bi se zaustavio sadašnji proces dezintegracije društva, poručio je u to vrijeme HDZ-ov eurozastupnik. “Ako ne definiramo jednu takvu novu razvojnu paradigmu, mi i dalje možemo egzistirati, ali ćemo stagnirati, društvo će se početi dezintegrirati i time ćemo dovesti u pitanje postignuća iz prethodnih paradigmi, onu euroatlantsku, ali čak i onu državotvornu”, Stierov je stav.
U svojim se esejima založio za demokratizaciju stranaka kao nešto što se tiče svih građana a ne samo stranačkih ljudi, zazivao je i aktivniju ulogu civilnog društva. Nakon otvaranja političkih institucija, smatra, otvorit će se i ekonomske institucije, i po njemu bi to trebao biti zamašnjak novog razvoja. “Uspjeh kod nas i dalje je temeljen više na vezama nego na sposobnostima, na inovacijama, na kreativnosti naših ljudi. Zato mi, iako smo izišli iz socijalizma, još nismo ušli u sustav slobodnog tržišta, nego nažalost imamo ono što se naziva ortački ili klijentelistički kapitalizam”, konstatirao je Stier.
Rekli bismo na kraju, hic Rhodus, hic salta! Stier je sada u poziciji kad može zajedno sa svojim predsjednikom Plenkovićem početi u život provoditi ono što je obznanio prije nekoliko mjeseci. Želimo im uspjeh, jer od uspjeha njihove Vlade ovisi i budućnost Hrvatske. Hrvatska je zaslužila novu razvojnu paradigmu, radi svih svojih građana koji su umorni i željno čekaju i bolje dane. Tako nam Bog pomogao!
PIŠE IVAN UGRIN/MISIJA
