MEĐU 15 NAJSTARIJIH europskih gradova je i jedan HRVATSKI
Grad duge, burne i dinamične povijesti, često rušen, pljačkan, razaran. Portal One Europe objavio je kartu 15 najstarijih europskih gradova, a na nju je na 13. mjesto uvrstio i Zadar. Na karti stoji da Zadar kao grad postoji od 1000. godine prije Krista, a podaci su izvađeni iz enciklopedije ‘History of Europe’.
Zadar je drevni grad, sagrađen na središtu hrvatskog Jadrana, prepun je povijesnih i kulturnih znamenitosti. Star tri tisuće godina, grad duge, burne i dinamične povijesti, često rušen, pljačkan, razaran, svaki je put iz ruševina nicao jači, ljepši i bogatiji.
U povijesti se Zadar prvi put javlja u 4. st. pr.n.e. kao naselje ilirskog plemena Liburna – spominje se oblik imena Jader, a prolazeći povijesni put ime se mijenja u Idassa (grčki izvor), Jadera (rimski izvor), Diadora, Zara (za vladavine Venecije i kasnije Italije) do današnjeg imena Zadar, stoji na stranici Turističke zajednice grada Zadra.
Nakon 59. godine pr.n.e. Zadar postaje Rimski municipij, a 48. godine pr.n.e. kolonija rimskih građana. Pod vladavinom Rimljana Zadar poprima karakter grada s pravilnom mrežom ulica, s izgrađenim glavnim trgom – forumom, a do njega povišeni kapitolij s hramom. U 7. stoljeću Zadar postaje središte (glavni grad) bizantskog temata (provincije) Dalmacije.
Početkom 9. stoljeća Zadar se spominje kao sjedište biskupa Donata i bizantskog vođe Paulusa. U tom vremenu podiže se na rimskom forumu crkva Svetog Trojstva, danas Svetoga Donata, za koju se može reći da je znamen grada Zadra. Veće naseljavanje Hrvata zabilježeno je u 10. stoljeću. Iz toga vremena sačuvani su temelji romaničke crkve Sv. Marije, te crkve Sv. Krševana i katedrale Sv. Stošije.
Godine 1202. grad spaljuju i osvajaju Križari i Mlečani. Poslije toga grade se prve gotičke crkve u Dalmaciji Sv. Frane i Sv. Dominik, a od umjetničkog blaga tog vremena treba izdvojiti pozlaćenu srebrnu škrinju – kovčeg Sv. Šimuna. 15. i 16. st. obilježeni su značajnim aktivnostima hrvatskih pisaca, koji pišu na narodnom hrvatskom jeziku (Petar Zoranić, Brne Karnarutić, Šime Budinić, Jerolim Vidulić …).
Nakon Venecije vlast nad Zadrom po prvi put preuzimaju Austrijanci (1797. g.), a potom Francuzi od 1806. do 1813. godine. Druga austrijska vlast potrajala je sve do 1918. godine, a Zadar i dalje zadržava status glavnog grada Kraljevine Dalmacije i sjedište je Dalmatinskog sabora (osnovano 1861.) i crkvene metropolije za čitavu Dalmaciju. Rapallskim ugovorom Zadar je 1920. pripojen Italiji kao enklava na istočnoj obali Jadrana. U njenom sastavu Zadar je ostao sve do konca Drugog svjetskog rata u kojem je tijekom teških savezničkih bombardiranja razoreno 80% povijesne jezgre grada. Gotovo potpuno razoren i napušten konačno je pripojen Hrvatskoj (u okviru Federativne Jugoslavije).
Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske i srpske agresije na Hrvatsku, grad Zadar i njegovo zaleðe napadnuti su u listopadu 1991. neviđenom silom kako bi se osvojili i uništili. Sam grad bio je u potpunom okruženju više puta granatiran i najbrutalnije razaran, a znatno je oštećena i zadarska spomenička baština.
Danas je grad Zadar sačuvani spomenik različitih povijesnih vremena i kultura, koje su postavile granice i vidljive konture njegova urbana izgleda, a kao i tijekom minulih stoljeća burne povijesti čuvaju ga i dalje njegova četiri sveca zaštitnika – Sv. Krševan, Sv. Šime, Sv. Stošija i Sv. Zoilo.
(Autor: Z.S./croexpress.eu)
