Jesu li u Splitu pobijedili homoseksualci ili ipak samo ‘crveni’?
GAY FRIENDLY – IZBORNI KAOS Bilo bi veliko čudo da se u “duboko korumpiranoj RH” jedino izborni sustav oteo korupciji. Sve je to podešeno za komunizma i “usavršeno” 90-tih. Prisjetimo se listića pronađenih pored cesta koje su vodile od izbornog mjesta do izbornih središta.
{jathumbnail off}Najprije su igrali kombiji – jedan je krenuo sa izbornog mjesta, a “isti” takav stizao je u centralu. Kralo se na veliko, pa kada se sve razotkrilo, počele su “normalne” krađe.
Jedne su kutije krenule u centrale, a druge su stizale. Na kraju listići prolaze spretne ruke šibičara. U 90-tim su uglavnom stradali pravaši. Izborne namještaljke pravdale su se nacionalnim interesom – dokazivali smo svijetu da je kod nas desnica marginalna. HDZ je na prvim višestranačkim izborima bio neosporan favorit, ali je svejedno terenska izborna operativa pripomogla da se ne dogode pogreške! Znate, stariji glasači se ne snađu, pa zaokruže kandidate mimo svojih uvjerenja. Posve je prirodno da kod ustaša HSP ne uđe u Sabor. U mojoj izbornoj jedinici 90-tih je napravljen cirkus. Otišla je kutija sa oko 60% glasova HDZ-u, a kada su domoljubi na miru kontrolirali pravo stanje, našli su 64% u korist HDZ-a! Ako je takvih pojava bilo više, nikakvo čudo da je Partija osvojila neprimjeren broj saborskih mandata.
Moramo se zapitati kako Partija osvaja vlast sa 10% podrške građana RH? Bez obzira koliki je sveukupni odziv birača, partijaši svi izlaze na izbore – 100%, ali niti to nije dovoljno za izbornu pobjedu. Ako su u Vukovaru i Osijeku odlučili “autobusi” iz Srbije, možda su u Splitu i Rijeci odlučili srbijanski LGBT-aktivisti? Moraju u Srbiji biti kuš, pa djeluju u Hrvatskoj. Odlučivao je jedan glas – možda su listići Osječanina Branimira Glavaša i Splićanina Ive Sanadera proglašeni nevažećim? Čim zatvore šefa stranke, cijela stranka postaje LGBT-ćelija.
I kako smo popravili izbornu kontrolu? Pa, vjerojatno se danas nepoželjni listići ne bacaju na najbliže smetlište, nego se što prije uništavaju, najčešće na samom izbornom mjestu. Pa ti kume dokaži da si pokraden. Ponekad su imena baš primjerena da listić proglasite toaletnim papirom i da ga upotrijebite. Zovu to direktnom demokracijom nekog normalnog aktiviste. Uočene nepravilnosti u Splitu pokazuju da se i dalje mulja na sve moguće načine. Grad ima sposobnost prilagođavanja. Za Tita je Split bio svijetla partizanska utvrda, za Tuđmana se prometnuo u mračnu desničarsku Meku, a danas je sunčana LGBT-metropola, raj za poremećene likove. U kontroli nevažećih listića na 16 proizvoljno odabranih izbornih mjesta u Splitu pronađeno je čak 40 ispravnih listića, u korist Vjekoslava Ivaniševića, kandidata HDZ-a! Što nam to pokazuje? Zašto nema pogrešno odstranjenih listića u korist Ive Baldasara, kandidata SDP-a? Pa, evidentno je da su izborni timovi bili naklonjeni SDP-u i da je pobjeda Baldasara više nego upitna.
Da smo zaista pravna država, odgovarajuće institucije morale bi poništiti izbore u Splitu i pokrenuti istražne radnje glede očiglednog namještanja izbornog rezultata – za tri listića moguće su pogreške, ali 40 njih, i baš oni na kojima je zaokružen Ivanišević! Navodno su se glavne stranke dosjetile kako izigrati građane – infiltrant u drugoj stranci postaje značajniji od člana stranke. Višestranački i nestranački timovi na izbornim mjestima često su jednostranački. Dođete u neku stranku, a članstva nigdje – razmješteno je u konkurenciji. U drugom krugu lokalnih izbora na izbornim mjestima imali smo jako mlade ljude, za koje ne znamo kojim strankama pripadaju i kojeg su stvarnog svjetonazora. Kao što se to kaže, prilika stvara lopova.
Koliko su obični građani RH naivni, pokazuje i ponašanje Ive Baldasara, koji je najavio suradnju sa oporbom, a onda drugi dan zakuhao odnose zagrljajem LGBT-aktiviste. Bilo bi to u redu da se Baldasar prije izbora deklarirao kao homoseksualac, ili ako to nije, da je jasno naglasio svoju podršku LGBT-zajednici, ali bi tako u heteroseksualnom Splitu, starom partizanskom leglu, ostao bez fotelje, pa mu zbog toga trebamo progledati kroz prste? Kod nas je dozvoljeno dati lažno izborno obećanje – laganjem se prezentirate kao fleksibilna osoba. Nitko razuman u RH ne dovodi u pitanje građanska prava gay-populacije, ali je svima nama jasno da LGBT-aktivizam predstavlja nešto posve drugo. I da pravi veliku štetu svima, a najviše homoseksualnoj populaciji. Stariji LGBT-aktivisti vodili su žestoke kampanje protiv braka, a kada je došlo do protupokreta i nevjerojatnog raspoloženja u korist braka, promijenili su taktiku i pokušavaju deformirati instituciju braka, učiniti je smiješnom.
Posebno je veselo kada pravo na brak traži homoseksualac ovisan o seksu, onaj koji mijenja po tri partnera dnevno. Zreo je za brak koliko i neki poremećeni muškadin na Splitskoj rivi, koji povaljuje što stigne. Je li slučajno da se sve to histerično imitiranje defektnog Zapada događa u vrijeme kada Hrvati imaju opasan demografski gubitak? Kod nas je uobičajeno gledati LGBT-aktiviste izvan korupcije društva, kao da korupciji društva ne pridonose u istom postotku kao i heteroseksualni. Istina, nešto manje od komunjara. Sve negativnosti RH preslikavaju se u LGBT-populaciji, a neke nam dolaze od strane LGBT-aktivista. Komunjare moraju nastupati kao komunjare i ostati komunjare. Ili se liječiti od svoje ovisnosti o takvom duševnom i društvenom poremećaju. Jako je opasno i kontraproduktivno, za sve nas i posebno za prava homoseksualaca, slati poruku da su na izborima u Splitu pobijedili LGBT-aktivisti.
Tvrtko Dolić
