Otvorenje spomen-sobe Maceljskih žrtava
Macelj, 02. lipnja Danas otvaramo spomen sobu Maceljskih žrtava, pa je potrebno reči neke činjenice:
{jathumbnail off}Nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac donosi Odluku o osnivanju župe Đurmanec 18. studenog 1945. u kojoj je naglašeno da joj pripadaju Donji i Gornji Macelj. To znači da je znao što se u Maclju dogodilo. No njega su uhapsili komunisti i potom znamo što se s njime dogodilo.
Tek poslije njegove smrti Župa Đurmanec je ipak realizirana i to 1963. godine dopisom kardinala Šepera kojim se potvrđuje odluka Stepinca.
Puno kasnije, 9. lipnja 1991. bl.pok. kardinal Franjo Kuharić služio je po prvi puta sv. misu na stratištu Lepa Bukva. Njegova je propovijed poziva na opraštanje, ali i poziva da se Maceljske žrtve u hrvatskom narodu nikada ne smiju zaboraviti.
Pa ipak zaborav se pokušao ostvariti u slobodnoj Hrvatskoj:
Godine 1992. Državna komisija za istraživanje žrtava komunizma započela je ekshumacije u Macelju, ali ih je isto tako iz nepoznatih razloga nakon tri mjeseca nenandano prekinula.
Iskopani su zemni ostaci 1163 žrtve, među njima i 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Popis ukazuje na stradavanje svećenika iz 4 biskupije i franjevaca iz 2 provincije te svjedoči opseg tragedije egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice.
Zemni ostaci žrtava ostavljeni su sramotno na tavanu patološkog odjela Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tako su Maceljske žrtve njih 1163 ležali zaboravljeni više od 12 godina. To je sramota sviju koji su za to znali i koji su mogli, a nisu poduzimali ništa, da se žrtve dostojno pokopaju.
Članovi Udruge Macelj 1945. ipak su učinili ono što je ljudski, kršćanski i domoljubno. Nakon 12 godina izborili su se za dostojanstvo bezočno ubijenih i na tavanu zaboravljenih žrtava. Započeli su aktivnosti pripreme ukopa i trajnog spomen-sjećanja na Maceljske žrtve.
Dana 6. lipnja 2004. biskup Vlado Košić blagoslovio je kamen temeljac za buduće spomen područje. Dana 5.lipnja 2005. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić služio je sv. misu povodom završetka izgradnje grobnice. Zatim je 22.lipnja 2005. kardinal Josip Bozanić predvodio sa biskupom varaždinskim bl.pok. Markom Culejom pokop posmrtnih ostataka 1163 maceljske žrtve. Ovaj pokop kriminalno su prešutjeli svi mediji u RH, a posebice HRT koji je sa 22 minute u večernjem Dnevniku toga dana častio dva krepana labuda u Baranji kao opasnost od ptičje gripe, a sa 1 minutom spomenut je pokop 1163 ljudi nakon 60 godina od komunističkog masakra na Macelju.
Za pokop kao i sve kasnije aktivnosti posebno se mora zahvaliti dvojici članova Udruge Macelj 1945. i to:
Prvom i sadašnjem predsjedniku Udruge Macelj 1945., 86-godišnjaku, preživjelom sudioniku križnog puta 1945., osuđeniku na smrt u jesen 1945. po komunističkim strahovlastima, gosp. Stjepanu Brajdiću, koji je cijelo vrijeme okupljao članove Udruge i poticao sve pojedince i institucije, sve do ovih dana kada se opremala soba Maceljskih žrtava.
Bivšem župniku župe Đurmanec, fra Dragi Brglezu, koji je svojim angažmanom, sposobnošću okupljanja i organiziranja, zadužio sve župljane i puno šire, sve štovatelje ovog spomen područja Maceljskim žrtvama, zbog ustrajnosti i mara kojim je gradio i radio, grobnicu, zatim crkvu Muke Isusove, a potom i Križni put. Još se i ovih dana trudio i pomagao da se konačno završi spomen soba Maceljskim žrtvama.
Opremanjem spomen sobe Maceljskim žrtvama završeno je vremensko razdoblje od desetak godina bez zaborava na sve žrtve i koje se nikada više ne smiju zaboraviti. Samo s tom je svrhom osnovana i djeluje Udruga Macelj 1945. Treba istaknuti da slično spomen područje Križnim putevima u Hrvatskoj ne postoji jer je Macelj jedino mjesto gdje se žrtve Križnih puteva slave u spomen-crkvi izgrađenoj upravo za tu namjenu i u sklopu grobnice u kojoj počivaju 1163 točno brojem utvrđenih žrtava. Ovo je mjesto po tome najveće stratište hrvatskih civila a i najveće stratište katoličkog svećenstva na području Republike Hrvatske. Nažalost, Maceljsko stratište otkriveno je prije pune 22 godine, a u Macelju do sada o komunističkim zločinima nije progovorio ni jedan predsjednik Hrvatskog sabora, ni jedan predsjednik Vlade RH, ni jedan Predsjednik RH. Zašto je tome tako, danas nas to više i ne čudi.
Naime, komunistička pljačka privatnih posjeda i stvari, a kasnije i povijesnog sjećanja, započela je odmah poslije izručenja na Bleiburgu. Treba znati da je hrvatska vojska, pa i hrvatski civili u zbjegu prema Bleiburgu, bila dobro i uredno obučena, u posjedu svojih privatnih stvari. Po zarobljavanju, odmah nastupa partizanska pljačka svega privatnoga. Hrvatska je vojska razodjenuta, otete su im njihove odore i vojnička obuća, a za uzvrat su prisiljeni obući dronjke koje je nosila tzv. narodnooslobodilačka vojska. U tim dronjcima su zarobljenici tjerani na Križne putove. Stoga vas želim upozoriti na zastrašujuću činjenicu, da od 1163 maceljske žrtve, u njihovim jamama pogubljenja pronađena imovina koja sva zajedno stane u prostor samo jedne kutije za cipele. To potvrđuje samo jedno, da su zarobljenici i prije samog smaknuća bili svučeni do gole kože. Tako da se ne treba čuditi da je ostavština 1163 žrtve takva kakva jest, jer su žrtve prije svoje smrti bile opljačkane po svojim ubojicama još jednom. Što su ipak uspjeli sakriti i ponijeti sa sobom u grob, danas možete vidjeti u spomen sobi.
Danas je trebao biti s nama i poznati hrvatsko-australijski slikar svjetskog glasa Charles Billich koji je donirao za spomen sobu slike na temu Maceljskih žrtava. No on nije uspio stići na vrijeme, ali njegovi radovi će ovdje podsjećati na tu strašnu maceljsku povijest.
Konačno u ime Udruge Macelj 1945. pozdravljam sve hodočasnike koji godinama hodočaste na ovo spomen-mjesto svake prve nedjelje u lipnju. Potičem vas da Maceljske žrtve nikada više ne budu zaboravljene u Hrvatskoj, te vas molim da i u idućim godinama nastavite svoje pohode u Macelj, i to osim ove prve nedjelje u lipnju, u svako vrijeme kad osjetite potrebu pokloniti se svim civilnim i svećeničkim žrtvama ubijenim bez presuda i suda u tom strašnom vremenu komunističke osvete nad hrvatskim narodom.
Glasnogovornik UDRUGE MACELJ 1945.
DAMIR BOROVČAK
