Povjesničar Harris: Niti jedna od optužbi Srpske pravoslavne crkve protiv Stepinca nije utemeljena
Foto: Facebook
Britanski povjesničar Robin Harris krajem listopada prezentirao je javnosti svoju novu knjigu “Stepinac – His Life and Times”. Ovog uvaženog povjesničara i publicista, te nekadašnjeg savjetnika britanske premijerke Margaret Thatcher primila je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Robin Harris je od samog početka rata bio zainteresiran za istinu o ratu i borbi Hrvata za samostalnost, te je za tu temu zainteresirao i bivšu britansku premijerku koja je zbog toga postala jaki zagovornik prava na hrvatsku samostalnost i samobitnost.
Trenutno je ovom povjesničaru u fokusu osoba hrvatskog blaženika, kardinala i mučenika Alojzija Stepinca, a Harrisova knjiga će znatno doprinijeti širenju istine o Stepincu u Velikoj Britaniji i na cijelom engleskom govornom području.
Tom prilikom dao je i vrlo zanimljiv intervju za portal bitno.net. U njemu ističe da je za Stepinca čuo još početkom 90-ih kada se zainteresirao za hrvatsku borbu za samostalnost, ali da je pravi interes za tu temu dobio tek prije nekoliko godina: “Moj glavni motiv za pisanje knjige bio je odogovoriti na sve laži o njemu”.
Na pitanje o izvorima te negativne promidžbe o Stepincu nedvosmisleno je odgovorio: “Njen prvi izvor jesu komunisti. Bilo je nešto i četničke promidžbe (npr. lažno pismo Prvislava Grisogona kardinalu), a iza te četničke promidžbe stajao je političar i četnik Adam Pribičević. Nešto promidžbe protiv Crkve u NDH dolazilo je, paradoksalno, i od Nijemaca. Ali većina toga dolazila je od komunista, osobito za vrijeme montiranog procesa”.
Harris tvrdi da su komunisti znali da je Stepinac bio besprijekoran čovjek, da je spasio veliki broj Židova, te da je intervenirao i za neke komuniste koji su bili uhićeni. Njegove propovijedi čak su se dijelile i među partizanima. Usprkos tome “napadi na njega događali su se jer je bio Hrvat, crkveni velikodostojnik i protivnik komunizma. Uz to komunistima je bilo važno napasti Stepinca jer su Crkvu smatrali najvećom preprekom svojoj vlasti”.
A ta vlast je bila apsolutna svugdje i pod svaku cijenu, pa su masovne egzekucije, progoni, otimačine i napadi na građane bili dio poslijeratne svakodnevnice kao motiv utvrđivanja totalitarne vlasti. A Stepinca su smatrali najvećom preprekom tim monstruoznim planovima.
Harris tvrdi da je njegova originalna teza da su napadi na Stepinca bili dijelom usmjereni da se pojača mržnja Srpske pravoslavne crkve prema katolicima, jer im je tako lakše bilo natjerati pravoslavce da prihvate ateistički režim.
“To im je i uspjelo”, tvrdi Harris, “a to im je i uspjelo jer su Srbi-pravoslavci više mrzili Katoličku crkvu nego komunizam”. Harris tvrdi da da je usprkos pojedinim progonima pojedinih pravoslavnih svećenika Srpska pravoslavna crkva bila puno bliža državi (komunistima op.): “Srpska pravoslavna crkva bila je premrežena komunističkim doušnicima – kao u Rusiji ili Bugarskoj”.
“Niti jedna od optužbi koje Srpska pravoslavna Crkva upućuje prema Stepincu nije utemeljena. Niti jedna. Postoji samo jedno pitanje koje bi se moglo nazvati spornim: jesu li Stepinac i drugi biskupi u nekim okolnostima mogli zauzeti jaču poziciju prema NDH. Primjerice, mislim da biskupsko pismo napisano u ožujku 1945. nije bilo dobro sročeno i možda bi bilo bolje da se nije pojavilo. Pismo je osudilo komunističke zločine, ali ne dovoljno i one koje su prije toga počinile ustaše. Naravno, meni je lako komentirati jer nisam u situaciji u kojoj su bili biskupi tada. Okolnosti su bile grozne, bez sumnje. Ali, pismo je možda moglo zauzeti oštriji stav prema NDH, to bi bilo politički mudrije. Taj prigovor je političke, a ne moralne prirode. Stepinca se optužuje za nemoralnost, a nemoralnosti u njemu nije bilo”.
Za kraj Harris je naglasio “da sumnja da će članovi mješovite komisije doći do jedinstvena stajališta. Papa želi da ova komisija bude prilog ekumenskom dijalogu. Možda će to i biti u nekim širim okvirima odnosa pravoslavlja i katoličanstva. Ali ona po mom mišljenju neće popraviti odnos između Srpske pravoslavne crkve i Katoličke Crkve u Hrvatskoj…važno je nastaviti govoriti. To ne znači biti nepristojan prema papi ili pravoslavnima. To znači nastaviti govoriti istinu. A istina je na našoj strani. To pokazuju sve činjenice. Ja sam stopostotno siguran – Stepinac je na nebu.”
Cijeli razgovor možete pročitati na bitno.net.
