UMIROVLJENI GENERAL: ‘Na optuženičku klupu treba staviti veleizdajnika Mesića’
O uhićenju civilnog i vojnog vrha Hrvatskoga vijeća obrane i policijskih struktura u Novom danu govorio je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs.
Što znači podizanje optužnice nakon 21 godinu, i za Hrvate u BIH? U čemu je glavni problem s tim optužnicama? Je li ovo politička pljuska Hrvatskoj?
Ja, kao živi sudionik i ostale kolege svih zbivanja u Bosanskoj Posavini, moje srce plače. Plače jer je Bosanska Posavina stradala najviše – preko dvije tisuće poginulih. 6. listopada 1992. palo je zadnje uporište, Derventa je pala par dana ranije. Jedino se uspjelo sačuvati područje oko Orašja i zahvaljujući zapovjedniku najvišeg ranga 4. zbornog područja generala Đure Matuzovića uspjeli smo spasiti tu malu enklavu. I danas on, umjesto da uživa najveće blagodati, love ga kao zvijer. Ali uhapšen je cijeli vrh. Njegov zamjenik, bivši načelnik glavnog stožera je umro. Da je tu i on bi bio uhićen. U toj optužnici je 28 ljudi, pola Bošnjaka pola Hrvata. Sve su to bili pripadnici HVO-a. To je 28 junaka Domovinskog rata. Sjećam se, bio sam zadnji izaslanik predsjednika Tuđmana 2000., on je već umro, i došla mi je majka Bošnjaka iz Dervente, tri sina je izgubila, a nismo joj mogli riješiti mirovinu. Ja sam znao put, morali smo mrtvima vaditi domovnicu. Mene zanima jesu li ti Bošnjaci danas riješeni. To su ljudi koji su branili Hrvatsku jer se u Derventi branila Hrvatska. Da je palo Orašje, pala bi Požega, Vinkovci, Đakovo, Osijek… Ostvario bi se plan velikosrpske agresije. Moje srce stvarno plače. Teško mi je gledati sve ovo što se događa, ti ljudi, njihove obitelji… A ne mogu im pomoći, jer nisam više nigdje, a osjećam veliku obavezu prema tim ljudima. Idem sutra u posjet njihovim obiteljima. Idem sam, ne treba mi nitko. Sebe smatram odgovornim jer sam bio najbliži suradnik minsitra obrane Gojka Šuška i predsjednika svih Hrvata doktora Franje Tuđmana. Dolazili smo i čudili se generalu Matuzoviću, kako je uspio obraniti tu ravnicu, to je bilo teško braniti braniti.”
Nakon uhićenja i određivanja pritvora desetorici pripadnika HVO-a, postavlja se pitanje otkud Tužiteljstvu BiH dokumentacija temeljem kojih se pripadnike HVO-a tereti za ratni zločin. Na N1 je sinoć gostovao Ante Nazor, ravnatelj Hrvatsko memorijalno-dokumentacijskog centra koji je naglasio da je normalno da se traži Međunarodna pravna pomoć i da je kooperativnost obvezna. Institucije BiH su do dokumentacije, moguće je, došle ‘molbom’ DORH-u, kao što je to i prije bio slučaj.
“Kako će dokumenti poslužiti za obranu, ako ih je već prije dobilo tužiteljstvo BiH. Progonitelji nisu smjeli doći u posjed dokumenata. Doktor Nazor zna što je bilo u registratorima. Prijatelji smo, nemam ja ništa protiv njega osobno, ali ovi demagoški odgovori, “njemu nadležni”… Neka kaže poimence. Njemu nadležan je Sabor, tada je predsjednik bio Josip Leko. Pa neka kaže da mu je Leko naložio, ako je. Tko je davao dokumentaciju do 2013.? To su za mene sve veleizdajnici Hrvatske. Ja sam bio osoba, kroz moje ruke je prošao svaki papir, sve od konzerve do lokomotive. Nijedan dokument nije završio u Haagu ili Sarajevu. Ja ću se spaliti na lomači ako je išta došlo od mene. Neklasificirana dokumentacija koja se našla u Centru, oni su je trebali sakriti negdje i onda dati ljudima kad se podignu optužnice, a ne dati optužnice tužiteljstvu BiH. Tamo se navodi broj registratora, znači da je bio veleizadjnik unutar Centra i unutar Državnog arhiva. Država mora imenovati tijelo koje će istražiti sve one koji su dilali dokumentacije, bilo Haagu, bilo BiH, a prvo na optuženičku klupu treba staviti veleizdajnika Stjepana Mesića koji je pozvao britansku službu koja je uzela našu dokumentaciju. Pored nas živih sudionika, zapovjednika iz toga vremena, naši vrli povjesničari pišu kako se brani Hrvatska, a ja ih na ratištu nisam vidio. Nazor je doktorirao na toj dokumentaciji, ona mu je za to poslužila i sada se na tuđim mukama vade. Ne mora biti kriv Nazor, nego onaj tko mu je naložio. Je li to tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić, predsjednik Sabora ili predsjednik Vlade. Kada bi se počelo kazneno goniti on bi morao govoriti poimence.”
Što je sporno u dokumentima?
“Tko je poslao u Haag tu dokumentaciju? Hrvatska je mogla poslati dokumentaciju Hrvatske vojske, ali dokumentaciju HVO-a nikako. Otkud se našla ta dokumentacija? Ona po svim zakonima nije trebala biti u Hrvatskoj. Oni koji su vršljali okolo tu dokumentaciju, htjeli su pisati knjige. Ja imam više u glavi od sve njihove dokumentacije. Imam u glavi što se događalo svaku minutu. Tamo su se branili na prvom mjestu strateški interesi RH, tamo se branila RH.”
Rekli ste da idete u Orašje. Navodno ste i vi na popisu. Je li vas strah?
“Ja bih bio nitko kada ne bih bio na tom popisu. Nije me bilo strah 1990., nije me strah ni sada. Volim za sebe reći da sam vječni izaslanik predsjednika svih Hrvata Tuđmana i ministra Šuška i moram ići tamo. Ići će i general Marinko Krešić sa mnom. Idemo i razgovarati s udrugama, sad nam je potrebno jedinstvo, smiriti strasti. Ti ljudi su sad u istražnom zatvoru i treba gledati kako ih izvući od tamo, a za budućnost raditi da se takve stvari spriječe. Od Vlade očekujem pomoć, i sada Vladi i predsjednici treba dati veliku podršku i svi moramo zajedno djelovati”, poručio je Rojs za N1.
