Od prvih kadrova dokumentarnog filma “Huda jama, strogo čuvana tajna”, publika u prepunoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa nije se ustručavala pokazati svoje emocije potresena stravičnom pričom koja se odvijala na platnu pred njima. Autor filma Roman Leljak više od dva i pol desetljeća istražuje stratište u Barbarinom ugljenokopu kraj malog slovenskog mjesta Hude jame gdje je odmah nakon Drugog svjetskog rata ubijeno najmanje tri tisuće ljudi. Uz to sada istražuje Udbin rad od 1945. do 1990. godine u zapadno-europskim državama.

Zbog velikog interesa za film, nakon što u dvoranu u 19 sati nisu mogli ući svi zainteresirani, umjesto predviđene jedne održane su dvije projekcije, jedna za drugom. Dio posjetitelja bio je otišao, te su se vratili za sat vremena, dok je veliki dio prekobrojne publike ostao unatoč tome što su film gledali stojeći na nogama. Sve okupljene pozdravio je prvo dr.Vid Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt koja je organizirala projekciju.

– Ova dvorana nije zabilježila ovakav interes. Posebno bih pozdravio Splitsko makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića koji je došao, ali nije uspio ući u dvoranu, i našeg gosta i prijatelja Romana Leljka koji je učinio nešto što nitko od Hrvata nije učinio – najavio je autora filma.

Gromoglasni pljesak oduševljene publike trajao je nekoliko minuta, nakon čega im se obratio Romano Leljak.
– Na žalost, Huda jama nije jedino stratište u Sloveniji. U nju sam 1989. godine ušao s kamerom i bilo je potrebno 20 godina da se jama 2009. godine otvori. Na osnovu prvih 800 metara koje smo iskopali, matematičkim proračunom došli smo do zaključka kako je tamo pokopano tri tisuće žrtava od kojih dvije tisuće Hrvata, 700 Slovenaca i 300 pripadnika njemačke manjine u Sloveniji. Međutim, kako smo daljnjim istraživanjem utvrdili, što se ide niže tijela su sve gušće nabacana te procjenjujemo kako će se pronaći više od 5.000 žrtava. Slovenija je sudeći po tome, najvaće stratište Hrvata. Sahranili smo iskopane ostatke, a sahranit ćemo i sve slijedeće – kazao je Leljak.

– Vrlo traumatično i vrlo tragično, nevjerojatno je da se tolika količina zla događala u poslijeratnim razdobljima nakon kapitulacije nacističke Njemačke. Preostaje našim hrvatskim vlastima napokon da se suočimo sa prošlošću, da naši povjesničari, bez ideologiziranja, bez manipulacija, istraže sve žrtve: i Bleiburga, i Križnih puteva, i jama, i logora Gradiške i Jasenovca, sve te žrtve bez obzira s koje su strane stradale… – kazao je nakon filma vidno potresen župan Zlatko Ževrnja.

Huda Jama naselje je u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Huda jama u čijem sklopu je rudarsko okno Barbarin rov, mjesto na kojem je počinjen jedan od najvećih zločina u svijetu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Jugo-komunistička vojska (partizani – I. bataljun KNOJ-a pod vodstvom Benjamina Žižmana) likvidirala je oko 3000 nedužnih ljudi među kojima je bio veliki broj civila – djece, žena i staraca. Pred ulazak u rudnik, film prikazuje kako su partizani majkama uzimali djecu mlađu od 6,7 godina i odvozili ih u nepoznatom pravcu. Ostala djeca dijelila su sudbinu starijih. Zanimljivo je da su ti ljudi izgubili status ratnog zarobljenika, jer su pobjednički saveznici lukavo i podlo termin „ratni zarobljenik” promijenili u „razoružani neprijatelj”.

Kako se za ovaj zločin ne bi saznalo, pristup grobnoj jami, zazidali su s deset pregrada između kojih su na više od 100 metara nasuli sipinu i zemlju. Prema podacima do kojih je došao publicist, istražitelj arhiva UDBA-e i masovnih zločina jugo-komunističke vojske Roman Leljak, u ovom stratištu okončalo je život u stravičnim mukama oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca. Svi zarobljeni hrvatski vojnici dovedeni su pješice, a oni iz Kranja i Slovenije Gradeca kamionima. Pri ulasku u jamu zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su dobili udarac rudarskim krampom po glavi. Njihova su tjelesa bila poredana u jami, a među njima je bilo i žena.

U filmu su također prikazani na tisuću posmrtnih ostataka ubijenih ratnih zarobljenika, uglavnom slovenskih domobrana, pripadnika njemačke i hrvatske vojske koji su prekrili cijelu jamu, a žica kojom su bili vezani, kosti koje vire iz neraspadnutih vojničkih čizama te položaji pojedinih kostura dokazuju da su oni koji su bili zatrpani u tu jamu imali neopisivo jezivu smrt. Zorno su prikazani leševi vezani žicom, te mnoge smrskane glave, što upozorava da su neki bili ubijeni na okrutan način. Tijela su žrtava mumificirana, jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila zatrpana s 400 kubičnih metara zemlje, postojali uvjeti za to, budući da je bio zapriječen dovod zraka.

U jednom kratkom vremenu, dok su istraživanja bila dostupna, u samo jednom dijelu tunela prikazano je u filmu više od 300 pronađenih dječjih kostura, te kako je izvađeno više rudarskih vagona punih ženskih kostura s pletenicama kose. Prikazan je i Josip Broz koji paradira u otvorenom automobilu kroz Celje 1. lipnja 1945.

KATARINA MARIĆ BANJE / IKA

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save