Zagreb bi trebao dobiti Trg žrtava Marijana Hanžekovića!
Marijan Hanžeković je vjerojatno najomraženija osoba u Hrvatskoj. Emisija NU2 je samo potvrdila: s razlogom. On niti u jednom trenutku nije djelovao niti iskren, niti simpatičan. Ljudi mrze Hanžekovića, reklo bi se – s razlogom.
Autor ovog teksta je nedavno saznao, kad je otišao u banku, da mu je s računa skinuto preko 1.600 kuna. Zbog duga za pretplatu HRT-u iz 2014. od 480 kuna. Niti jednu opomenu nikad nisam primio, niti ikakvu obavijest o ovrsi, iako uredno živim na adresi gdje sam i prijavljen, kao niti račun za pretplatu (pa ga stoga nisam niti platio, naravno). Dakle, ne razlikujem se od brojnih drugih građana, i iz prve mogu potvrditi da Hanžeković laže kad govori o tome koliko njegov odvjetnički ured otima dužnicima: tu se ne radi o 150 kuna na račun od petstotinjak kuna, radi se o oko 1200 kuna. Koliko od toga ide njemu, koliko državi, i nije toliko bitno. Ono što je bitno: ja ću to pokriti. Bakica koja ima tisuću kuna mirovine, i ne plaća pretplatu jer ne može, neće nikako. Je li lihvarenje kad nekom naplatite 300% kamata na dug? Svakako, po svim kriterijima. U Hrvatskoj je, međutim, legalno.
Dakle, nije naročito sporno zašto Hanžekovića na socijalnim mrežama krste lihvarom, sjecikesom, konjokradicom, i gulikožom najsiromašnijh, čiji mediji plaču nad tužnim sudbinama sirotinje u Hrvatskoj i zagovaraju “socijalnu pravdu” istovremeno braneći banditski ovršni zakon koji superbogatom Hanžekoviću omogućava dalje bogaćenje preko leđa socijalno najugroženijih: nekom s velikim primanjima plaćanje režija i pretplate nije problem. Siromašnima jest. Zato oni moraju davati osjetno veći dio svojih prihoda za najosnovnije. A ako ne uspiju, moraju platiti tri puta više. Stoga je njegova primjedba s početka emisije da on misli da je “duhovit” bakicama posebno duhovita. I ovršenima. Umru od smijeha.
“Neka jedu kolače”
A cinična je bila i opaska kako on vjeruje da je ono što radi “dobro, ispravno, i korektno”. Ne doduše toliko cinično koliko njegova kasnija opaska kad je na pitanje “Kako smanjiti ovršni dug?” odgovorio, u stilu Marije Antoanete, “na vrijeme plaćajte svoje račune pa ne košta nikoga ništa” (“neka jedu kolače”). I razvezao o tome da nije u redu ne plaćati račune, i da kod nas postoji kultura neplaćanja. To je istina, račune treba platiti. Ali nije istina da na neplaćen račun treba platiti još tri puta toliko Hanžekoviću! I nije istina da se “nitko nije obogatio na ovrhama”: on, istina, nije, obogatio se već ranije, ali se na ovrhama i te kako bogati, jer se ovrhe rade po špranci i ne koštaju njegov ured baš ništa! Suočen sa Stankovićevim pitanjima, rekao je kako većina zarade odlazi na troškove, pri čemu mu ipak ostaju lijepi milijuni, kad bi troškovi i bili kakvima ih je prikazao! Nije istina ni da postoje stotine odvjetničkih ureda preko kojih idu ovrhe i da je njegov, s 86 zaposlenih, tek jedan od njih – jer ogromna većina ovrha, zbog njegovih veza i “društvenih mreža”, s naglaskom na one za komunalije i HRT, ide preko njegovog ureda!
A što tek reći na razinu bešćutnosti kad je na pitanje Stankovića o ovrhama koje idu preko odvjetničkih ureda rekao da je on praktički izmislio taj posao! To je istina, dok je bio predsjednik HOK-a! Stanković je propustio postaviti najbitnije pitanje – zašto takav zakon, po kom odvjetnički uredi utjeruju dugove, postoji samo u Hrvatskoj?! Na zapadu se ovrha sastoji od toga da s ispravom odete na sud, poštu, ili kod bilježnika, kupite formular od par eura, platite taksu, ispunite ga te predate na izvršenje po kom se zaplijene sredstva. Nema tu nikakvih “tarifa” ni postupka, a osim toga to nije odvjetnički posao u bilo kojem obliku, eventualno javnobilježnički! A i oni su dobili ovlasti sastavljanja ugovora upravo kad je Hanžeković bio predsjednik odvjetničke komore! Da ne govorimo da ovršne postupke trebaju raditi pravne službe u tvrtki, a ne ih “outsourcati” odvjetnicima, da se troškovi trebaju određeivati paušalno a ne po vrijednosti predmeta spora, da javnim bilježnicima treba oduzeti pravo izrade ugovora, jer osim ovršne mafije javnobilježnička je isto veliki problem, pa zarađuju milijune na poslovima ovjera potpisa, što je čisti poklon od države koja bi tu taksu mogla uzimati na općini i tako povećati svoje prihode bez da građani od toga imaju štete.
Hanžeković je rekao ono što već znamo, obogatio se preko prodaje (privatizacije) Dinersa, kartične kompanije koja uzima puno veće provizije od ostalih (u pravilu 6% trgovcima za sve što kupite). “Gulikoža najsiromašnijih”, kako je citirao Stanković njegove kritičare, “širio je mrežu utjecaja” na politiku, sport, medije, sve, o čemu je zapravo otvoreno govorio u emisiji. Najzanimljiviji je pritom Jutarnji list, odnosno izdanja Hanza medije, nekoć Pavićevog medijskog carstva, preko kojeg se ostvaruje utjecaj na glupi i većinski dio javnosti, kako bi njegove masonske ideje o “jednakosti” ljudi, u praksi pretvaranju ljudi u bezličnu masu bez nacionalnog, vjerskog, i ikakvog drugog stvarnog identiteta kojom je potom izrazito lako manipulirati. Postavilo se i pitanje posudbe 15 milijuna kuna Bandiću, na što je on rekao da je htio “s tih 15 milijuna kuna sam sebi nešto dokazati, a Bandić za to nije ni znao. Nije mi vratio dug, niti on to može.” Ako netko vjeruje da je pohlepni i lakomi Hanžeković nekom poklonio 15 milijuna iz svog džepa bez da ima interesa – može slobodno otići kupiti si mozak na Hreliću. Naime, nije teško vidjeti tko utjeruje gradske dugove za Holding, i nije teško spoznati koji je interes Hanžekoviža da Bandić bude gradonačelnik!
Prekomjerno granatiranje Mosta
Cinično je i njegovo pozivanje na to da on nije socijalna služba, i da država treba rješavati probleme socijalno ugroženih socijalnim transferima, a ne tako da se ovrhe naplaćuju bez njegovog skupog posredovanja! Jer, tako bi opet porezni obveznici dali novac koji bi u konačnici završio u njegovom džepu. A lažna je i priča o tome kako dirigirani napadi u njegovim medijima na Most – sedam tekstova na dvije stranice, izbrojio je Stanković i nazvao to “prekomjernim granatiranjem Mosta”, nisu produkt njegovog interesa već da “novinari slobodno pišu što ih volja” i da “postoje različita mišljenja” u Jutarnjem! Svatko tko ga prati, zna da tamo ne postoje različita mišljenja ni o ovrhama, ni o Hillary Clinton za koju, kao predstavnika istih krugova elita kojima pripada i on, Jutarnji obavlja besprizoran i ogavan propagandni posao, kao i kad se radi o ratu u Siriji i bilo čemu drugom. Nego, eto, slučajno baš svi novinari njegovih medija imaju posve isto mišljenje o svemu gdje Hanžeković i njegova ekipa iz trilaterale i masonske lože, od Lukovića do Rockfellera, imaju kakav svoj interes!
Kad je rekao da u njegovim novinama ima prostora i za one koji drugačije misle – što je valjda ograničeno jedino na drugačije mišljenje o tome kakvo će sutra biti vrijeme, jer su u izdanjima epehazije, danas Hazna medije, i mišljenja o tome koji je restoran bolji uvijek bila uvjetovana interesima vlasnika – Stanković mu je odgovorio “Otvorite prostor i za drugačije mišljenje o ovrhama”. No, svatko tko je radio u medijima zna da se to neće dogoditi.
Jer, nitko od novinara neće svjesno ići protiv financijskih intereresa onog tko ga plaća. Pa s te strane on ni ne mora davati nikakve upute svojim novinarima. Svi koji žele zadržati posao znaju što im je činiti. A usto, nije dao jasan odgovor niti na to zašto drži medij koji gubi novac, iako je pokušao prikazati da to nije tako. Istina, njegovi mediji gube novac, ali korist od širenja dezinformacija i indoktriniranja javnosti preko njih je višestruka za njega, i one koji pripadaju njegovom krugu ljudi. On je njima zbog utjecaja na javno mnijenje nezamjenjiv. I to ima svoju cijenu, pa da baš novine gube ne znam koliko. A nije uspio ni objasniti što je Luković tražio u nadzornom odboru Hanza medije ako nije dioničar (skriveni) u njegovom medijskom carstvu koje štiti interese bogatih ulagujući se siromašnima i glupima.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
