Pročitajte kako mlada Splićanka razotkriva pedofile na internetu
Foto Ronald Goršić HANZA MEDIA
MarkoST: Bok Ema!
Ema15: Bok i tebi!
MarkoST: Imaš 15 godina?
Ema15: Tako je, a ti?
MarkoST: 38, smeta?
Ema15: Pa možeš mi bit tata:D
MarkoST: Nisi dijete, velika si cura… a ja i volim mlađe.
Ema15: Hahahahahha
MarkoST: Smijem li te ja zavoditi? Voliš o svemu pričati?
MarkoST: Nema odgovora? Gdje ti se nalazi kompjuter, jesi sama doma?
Ema15: Zašto?
MarkoST: Da mama ne vidi s kim se dopisuješ…
Otprilike ovako izgleda cenzurirana i ublažena verzija šokantnih razgovora u kakve svakodnevno na internetu upadaju hrvatska djeca, jer originalni razgovori prepuni su gnjusnih rečenica i detalja neprimjerenih objavi u novinama, u kojima stariji muškarci “zaskaču” uglavnom maloljetnice.
Za potrebe kolegija “Projektiranje” na drugom semestru Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Splićanka Nika Tecilazić provela je puna dva mjeseca u popularnim chat sobama gdje borave mladi, kako bi se iz prve ruke uvjerila u ozbiljnost ovog društvenog problema.
Nakon prikupljenih iskustava, a uz mentorstvo profesora Ivana Doroghya i asistenta Tomislava Vlainića, željela je iskoristiti dizajn u kreiranju multimedijalne kampanje koja za cilj ima upoznati djecu na opasnost verbalnih zlostavljača na internetu. I to direktno u centru problema, u chat sobama, gdje internetski predatori vrebaju od 0 do 24.
Djevojčice od 13 do 18
U pitanju su mahom odrasle osobe koje vrlo vješto koriste anonimnost interneta te njegove komunikacijske alate kako bi uspostavili online odnos s djetetom te ga potencijalno (verbalno) zlostavljali. Najčešće žrtve su djevojčice od 13 do 18 godina, a njihovi roditelji uglavnom ne znaju ništa o tome. Tema je to o kojoj se u obiteljima rijetko priča.
– Jedino što djetetu treba za pristupiti chat sobama je da osmisli svoj online nadimak. Bila sam uvjerena da su društvene mreže i razne aplikacije “pregazile” ovaj način online komunikacije, koji je bio popularan u vrijeme kada sam ja išla u osnovnu školu. No jako sam se iznenadila.
Iako svjesna sigurnog postojanja ovog problema i prije nego što sam ga odabrala, rezultati su bili poražavajući. Možete onda zamisliti što se događa na danas puno popularnijem Facebooku – pita se Nika, koja je za svoj rad na ovu temu dobila i priznanje Studija dizajna.
Kako bi projekt bio što vjerodostojniji, prijavljivala se uvijek pod istim nadimkom “Ema15”, koji je jasno aludirao na njezine, navodno nježne godine.
– Nije dugo trebalo da dođem do prvog predatora, samo nekoliko minuta. Uvjerena sam da se svatko od nas, u bilo kojem trenutku ako se logira pod sličnim nickom može svjedočiti njihovu javljanju, pa čak ni ne radeći ništa osim čekanja da se vama netko obrati.
Sve krene klasičnim pitanjima, „odakle si“, „što slušaš“ i „iz kojeg si grada“. No čim pitanja skrenu na ispitivanja „gdje ti stoji računalo“, ili „jesi li sama doma“, budite sigurni da s druge strane ekrana nije u pitanju vršnjak nekog maloljetnika – otkriva ova studentica dizajna, koja smatra kako je chat samo početna točka, jer što internet više napreduje, to daje predatorima više prostora za djelovanje.
Ucjenjuju prijetnjama
– Vrlo brzo krenu i seksualna aludiranja, nema tu puno odugovlačenja. Lako je pretpostaviti što je cilj takvog razgovora, no za vrijeme istraživanja nisam nikad imala želuca doći do toga. Svakodnevno bi me šokirala količina tih tipova koji borave na internetu, jer ako razmišljate objektivno, tu su jer očito tu nešto postoji. Ne bi bili prisutni da se tu nemaju čime zadovoljiti.
Bez obzira koliki postotak njih bi djelovao i fizički, no i ovo je dovoljan alarm za uzbunu – kazuje Nika, koja je tijekom dva mjeseca samo jednom “odradila” razgovor putem kamere, i to sa zabrinutom majkom jedne djevojčice koja se pod pseudonimom prijavila na chat kako bi od drugih curica saznala što to radi njezina kćer i krije li se na toj adresi potencijalna opasnost.
Prva faza djelovanja predatora je formiranje prijateljstva, a nakon općih pitanja o interesima, ubrzo slijede i intimnije teme. Ako žrtva pristane i na taj razgovor, uskoro će uslijediti i zahtjev za razmjenom fotografija ili razgovor uz kameru. Već su zabilježeni i slučajevi u kojima su napasnici, nakon što bi dobili dovoljno informacija ili fotografija o djetetu, nove materijale dobivali ucjenjujući ih prijetnjom da će ono što imaju u posjedu podijeliti s drugima.
Sljedeća je faza susret uživo. Kako do njega ne bi došlo, Tecilazić je osmislila zanimljivu online kampanju putem pop-up prozora koji bi se aktivirali nakon upisivanja brojki ili nekih ključnih riječi.
Šareni mamac
– Potencijalnu opasnost predstavlja svako davanje bilo kakvih brojeva, godina starosti, ulice stanovanja ili broja mobitela, pa na tome zasnivam svoj projekt. Zatim je trebalo osmisliti način kako privući pozornost djevojčica. Primijetila sam da časopisi namijenjeni tom uzrastu dijele razne poklone, poput nakita, s kojim se kasnije te cure slikaju i objavljuju na društvenim mrežama tih medija. Bude ih više od stotinjak, neke i u “pozama” neprimjerenima njihovu uzrastu.
No upravo time dolazim do ideje da moram napraviti nekakav šareni mamac koji bi privukao te iste curice. Uz njih služila bi se identičnim floskulama kojima se služe i predatori kako bi ostvarili svoj naum – kazuje Nika, navodeći primjer.
– Rečenici ”Nemoj se bojati probati, nisi više tako mala”, pridružujem trend element kao što su maske za mobitele ili kozmetika, čime kreiram lažnu reklamu u formi web bannera na koju se potencijalne žrtve jednim klikom javljaju. Ovi ”oglasi” postojali bi na web stranicama za direktnu komunikaciju koje posjećuju školarci, a posebno bi se aktivirali prilikom upisivanja brojeva.
Tu bi ih dočekalo upozorenje “Velik broj korisnika chata su zlostavljači, i posjeduju intimne fotografije tvojih vršnjaka. Ne želiš da se i tvoja nađe među njima!”, te broj policije na koji se mogu javiti, i savjet da o doživljenom popričaju s odraslom osobom u koju imaju povjerenje – objašnjava Nika, koja smatra kako bi možda predatori uz prisustvo upozoravajućih reklama, baš poput lopova kojima su namijenjene treptajuće crvene lampice u automobilima, bili uplašeni i odustali od djelovanja.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
