Geopolitičke igre i uloga Hrvatske
Geopolitiku treba promatrati kao teniski meč; dva igrača zapucavaju jedan drugome lopticu, a sve manje zemlje, među koje spada i Hrvatska, predstavljaju mrežu kojima loptica leti iznad glave, odnosno preko njihovih leđa.
Opasna je situacija tek kad se loptica zabije u mrežu, što bi se moglo usporediti s ukrajinskim neredima i unutarnjim ratom koji je izbio. No, pođimo redom: nakon što je hrvatski politički vrh potpuno nespreman i nespretan dočekao uhićenja hrvatskih branitelja i generala u Orašju, odgovor je uslijedio imenovanjem generala Ante Gotovine u Plenkovićevoj vladi. To je bila jedna zaista oštra i prava poruka Dodiku, Izetbegoviću u BiH te Vučiću i Nikoliću u Srbiji, međutim, tu se Plenković nije dobro postavio na prozivke Vučića, nego je pokušao, diplomatskim jezikom rečeno, oprati ruke otprilike: “Gotovina se ponudio pa smo mi prihvatili”, što nije točno. Ako se već uopće obazire na srbijanske tlapnje, onda se treba postaviti čvrsto, jer Srbi razumiju jedino silu.
Za nekoliko dana kreće spomenuta optužnica protiv ministra obrane Krstičevića, kao odgovor na imenovanje Ante Gotovine, ali i na izjavu bivše glasnogovornice haškog tužiteljstva Florence Hartmann koja je ustvrdila da masovna grobnica na Ovčari nije jedina u tom području. Potom slijedi „do istine izlizana“ laž o protjerivanju 120 000 Srba za vrijeme operacija „Maestral“ i „Južni potez“ te navodnom ubijanje preko 1500 srpskih civila.
Ne treba posezati za Dobricom Ćosićem kako bi se ustvrdilo da je laž inherentna srpsko-srbijanskom biću; to znaju svi, napose oni koji u srbijanskom susjedstvu žive. Ipak, lažirati podatke kako bi se podigla optužnica protiv hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića kako bi se podigla optužnica protiv hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića, dakle ministra jedne suverene, ali i susjedne zemlje – to pak prelazi svaku mjeru.
Stvari se dodatno kompliciraju posjetom Andreja Plenkovića Ukrajini, što je jako uzrujalo Ruse. Ovo je među ponajboljim vanjskopolitičkim poteza već dugo mlake i bezidejne Hrvatske, jer, Ukrajina također ima problema sa svime onim s čime se suočavaju sve zemlje koje su prošle komunistički pakao, dio teritorija joj je okupiran od strane pobunjenika, a Hrvatska također ima iskustva s raznim “srpskim autonomnim oblastima” i tko je bolji savjetnik za rješavanje tog problema od Hrvata?
No, Rusi odmah odgovaraju: “Pozivamo Zagreb da se umjesto besperspektivnih prijedloga o iskustvima “mirne reintegracije” koju predlažu Ukrajincima više pozabave rješavanjem kroničnih vlastitih problema, vezanih uz prava Srba i drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj.“ Očito je da su ih dobro „informisali“ Documenta, Pupovac i SNV, GONG te ostali dežurni istjerivači fašista u Hrvata.
Ono što je, pak, najzanimljivije svakako je priopćenje ruskog ministarstva vanjskih poslova da je cijena hrvatske integracije svog teritorija bilo progon 250 tisuća Srba u operacijama ‘Bljesak’ i ‘Oluja’. Time je krug zatvoren. Sjetimo li se da je upravo ruski ministar Sergej Lavrov prvi počeo i dao naputak „antifašistima“ o širenju novog vala teza o navodnoj genocidnosti Hrvata još za vrijeme Radmanove diktature na HRT-u, sve ima smisla. Dolaskom Milanovića i Pusić na vlast, genocidnost Hrvata je bila tema svih relevantnih medija, od HRT-a od dnevnih listova, stoga se sad Rusi (i Srbi) hvataju za „podatak“ koji su prije 5 godina sami plasirali. I tako to ide, ponavljajući se do u beskraj.
Treba tu spomenuti i kontroverznog Pernara i priupitati ga prema čijem je nalogu „Oluju“ okarakterizirao kao etničko čišćenje? Time je učinio veliku štetu Hrvatskoj, te dao povoda njemačkom „Zeitu“ da uoči obljetnice vukovarske tragedije napiše članak „Mržnja prema Srbima u špici sezone“, gdje između ostaloga naziva „Oluju“ etničkim čišćenjem. I ne treba se sad ljutiti na njemačke novine i novinare, jer oni u biti pišu ono što je hrvatski saborski zastupnik javno više puta rekao, dakle, zastupnici bi morali paziti što, gdje i kako govore u ovom globaliziranom i informacijskom razdoblju.
Neki će postaviti pitanje zašto je uopće Plenković otišao u Ukrajinu, odnosno svi znamo da je otišao po nalogu Buzina i Bruxellesa, no to je zlonamjerna i rusofilska opaska. Jer, Hrvatska nije dovoljno snažna ni dovoljno velika kako bi bila ozbiljan „igrač“, ali, s druge strane, to ne znači da treba slijepo izvršavati naloge „šefova“. Uostalom, već se cijelo stoljeće neke zemlje zanemaruju pri podjeli na Istok-Zapad, odnosno SAD i EU te Rusija. Ne obraćanje pažnje je dovelo do toga da su Kina i Indija odlučila zaigrati s velikim igračima, a za nas je vrlo relevantno, možebitno opasno, što se i Erdoganova Turska odlučila uključiti u utakmicu te se sad petlja u zaleđe Jadranskog mora, odnosno u susjednu BiH.
Zaključno, nastavljajući na usporedbu geopolitike kao teniski meč, treba kazati da svaka manja zemlja mora trpjeti let loptice iznad vlastite glave, no Hrvatska je to činila praktički cijelu svoju povijest, i beziznimno je svaki put loše prošla jer se u ključnom trenutku nije postavila kako valja. Glupani uče iz svojih grješaka, a pametni iz tuđih; Hrvati svojih imaju napretek, a ispada da ništa nismo shvatili…
Josip Gajski/hrsvijet.net
