Kršćanstvo Vs. New Age: Coelho, Reiki i gurui varaju mlade!
Katolička crkva je definitivno pojačala retorički pristup protiv ostalih religija.
Nakon što je poznati crkveni karizmatik na svojim misama pozivao ljude da “se odreknu sotonizma, islama, hodža, budizma” čime je prekršio Deklaraciju o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ”Nostra aetate” (II. vatikanski sabor, 28. X. 1965.), poznati govornik i voditelj Instituta za međureligijski dijalog Hrvatski Aeropag, dr. sc. Josip Blažević se obrušio na New Age, Paula Coelha, Sai Babu, istočnjačke religije, Reiki…
Na Vama je da prosudite da li govori istinu i leži li spasenje čovjeka u njegovim riječima, a intervju je prenesen iz Glasa Slavonije.
Proučavali ste New Age “secirajući” ga u jednoj od najčitanijih knjiga “Proroci novoga doba”. Tko su newageovci?
– U okviru duhovnog traganja za identitetom možemo posebno govoriti o pripadnicima New Agea. Mladi se u takvim pokretima više prepoznaju jer nemaju izgrađenu osobnost, identitet i široko znanje dovoljno da mogu kritički, s odstojanjem, pristupiti nečem novom što ih privlači. Inače, riječ je o trima razinama New Agea. Prva je najširi krug čitatelja literature New Agea, koji nema svoju Bibliju, ali ima romane bilo da su to “Celestinska proročanstva” Jamesa Redfielda ili knjige Paula Cuelha (“Alkemičar”, “Hodočasničke ispovijesti”…), razne privatne objave, “Univerzalni život”, nova knjiga “Tajna” i sl. Publika koja to čita sebe ne smatra newageovcima, ali će iz znatiželje nešto pročitati, neki film pogledati i ostati na površnoj razini.
Druga je komercijalna razina konzumenata, u smislu da će pojedinci otići nekom iscjelitelju potražiti pomoć, astrologu ili vidovnjaku te, ako su zadovoljni uslugom, platit će, ili (ne)otići drugome. To je najsnažnija struja koja održava pokret živim jer je i izvor velike zarade. Mnogi su u to upleteni, menadžeri imaju veliki profit.
Treća i najmalobrojnija skupina pravi su pripadnici New Agea koji žive u komunama, primjerice Damanhur u Italiji, gdje prakticiraju i eksperimentiraju navodno primajući poruke od različitih nadnaravnih bića kojima služe, zatim izgrađuju alternativne stilove života te ih putem radionica distribuiraju u javnost. Mnogi mladi susreću ponude iz tih radionica, ali nemaju uvid u laboratorije iz kojih niču poslane poruke bića niti imaju globalnu viziju kojoj, zapravo, cijeli pokret New Age teži. Riječ je uistinu o marionetama iza kojih stoji duhovna sila kakvu većina nije kadra i nema mogućnosti zapaziti. Kao globalni pokret New Age zagovara duhovnost lišenu svih religija i institucija, uvijek se predstavlja mirotvoran, ekološki čist i zagovara povratak prirodi. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o ideologiji, možda najvećoj u povijesti svijeta, koja nije nipošto bezopasna…
Kako zapravo djeluju suvremeni proroci u književnosti, gdje su također popularni i čitani…?
– Uzmimo za primjer Cuelhov roman “Na obali rijeke Piedre”. Taj je autor, hvaljen u masonskim časopisima, i prije nego je postao poznati pisac, bio poznati brazilski mag, vrač. Dakle, Paulo Cuelho spominje sjemeništarca u razgovoru s djevojkom o bezgrješnom začeću, tvrdeći da je ona samo na simboličan način bila bezgrješna, kao majka zemlja Gea. Uglavnom, nakon razgovora to dvoje spomenutih imaju spolni odnos. Cuelho spominje da je to bilo 8. prosinca. Znamo da je tada blagdan Bezgrješne. Eto, sve je jasno…
Takvi pokreti i učenja nisu samo književna, literarna forma nego i aludiraju na ono što je sveto u pojedinim religijama i to onda u svojim djelima razaraju. Indirektno, mladi nesvjesno usvajaju mentalitet relativizma pogubnog za onoga tko želi autentično živjeti svoju vjeru. Lijek je djelotvoran samo u pravoj dozi, a razvodnjen nije. I kršćanstvo, ako se živi u punoj dozi, punim plućima, onda je učinkovita snaga za preobrazbu pojedinca i svijeta. Ako se razvodni, relativizira, od njega nema ništa, postaje bljutavo.
Istovremeno se ljudi obraćaju, šire se sljedbenici Sai Babe, koji iz Hrvatske putuju u Indiju, Domančić liječi “Božjim darom”, Mekki Torabi je u Maroku poljoprivrednik, a u Hrvatskoj liječi “energijom planeta”…?
– Kad bi neki Indijac dobio vizu da može izaći iz svoje zemlje, bio bi sretan da si može potražiti nešto bolje. U nas su gledali kao u zlatnu telad, proseći milostinju, nadajući se… Ono što je bolno vidjeti je naš narod koji je otišao tražiti Boga tamo gdje ga neće naći. Dojmljiva mi je knjiga Rabindranath Maharaje “Smrt jednog gurua”, indijskog gurua koji se obratio na kršćanstvo, a bio je bog u Indiji. Kad je došao u Zagreb na trodnevni seminar, poručivao je: “Vi dolazite u Indiju Boga tražiti, a ja vam kažem, i nama Indijcima i vama zapadnjacima samo Krist može biti Spasitelj. Ja sam bio jedan od bogova u Indiji, i premda nisam imao sreću, drugima sam ju dijelio. Tek sada sam spoznao da sam grešnik i da je i meni potrebno spasenje”.
Utješno je, međutim, da su se mladi otrijeznili, vraćaju se Crkvi baš sada, u vrijeme tzv. Novog doba (New Age), koje više i nije novo jer traje cijelo stoljeće pa već govorimo o Next Ageu, Dobu iza ovoga. Vraćaju se Crkvi razočarani, postiđeni, ali sretni da se imaju gdje vratiti. Nekada je pojedincima pomoglo to njihovo traganje da dođu natrag Crkvi, kao što je u slučaju Ratka Šimetina, koji je Brunu Groeninga branio iz petnih žila, a sada priznaje da je to bila zabluda i nespojivo s kršćanstvom. Bogu zahvaljujemo za takve primjere. Smatram da su to sveti Pavli našega vremena, čija svjedočanstva zapravo mnogima mogu otvoriti oči da ne žive u utopiji kako će izvan Krista naći svoju sreću, mir i spasenje…
Duhovnosti tzv. Novoga doba veliki su izazov za Katoličku crkvu?
– To je definitivno veliki izazov pred kojim stojimo jer New Age kao pokret mogao se javiti u kršćanskim i postkršćanskim zemljama u kojima se puno govori o ljudskoj slobodi. Zahvaljujući tome, ostvarena je mogućnost da bi se stvorio pokret koji će misliti drukčije, no to je istovremeno i zloupotreba slobode. To i papa Benedikt XVI. spominje i njegov dolazak u Hrvatsku s tom je porukom: svijetu je potrebna nova evangelizacija. Svijetu je potrebno ponovno otkriti Kristovo lice jer kršćanstvo postoji dvije tisuće godina, ali kršćana nema. Ovome svijetu kršćanstvo nije dosadilo jer još nikada nisu vidjeli prave kršćane. I 2. vatikanski koncil ukazuje da odgovornost za nastanak ateizma snosi kršćanstvo, Crkva, jer svojim životom puno puta Kristovo lice više skrivamo nego što ga otkrivamo. A pozvani smo otkrivati Krista današnjem društvu…
– Reikisti su se sami udaljili iz Crkve u koju se ulazi po sakramentima kršćanske inicijacije. Inače, u reiki se ulazi putem triju stupnjeva inicijacije, odnosno reikija. Prilikom 1. stupnja dobiva se prvog reiki vodiča, duhovno inteligentno biće, koje radi i pomaže prilikom ozdravljenja i bez kojeg nema učinka. U 2. stupnju dobiva se cijelu legiju, a u 3. stupnju postaje se majstor da se može drugog inicirati. Zapravo je riječ o okultnoj praksi, o čemu su svjedočile osobe koje su istupile i došle tražiti pomoć u Crkvi jer su osjećale teške simptome koje su upućivale na prisutnost zlih sila. Te su se osobe udaljile od Crkve, makar im je netko prodao laž da je reiki spojiv s kršćanstvom, ali to je definitivno nespojivo! I Mikao Usui, osnivač reikija, niti je bio kršten niti je imao veze s Crkvom, bio je budistički biznismen koji je u kriznom trenutku pronašao smisao u budizmu. Riječ je o dvama različitim pogledima, nespojivom proturječju, i doista osoba koja je inicirana u reiki i u tome ustraje istupila je iz Katoličke crkve, nema više prava na sakramente dok se toga ne odrekne, zatraži povrat i ponovno pristupi Crkvi.
Izvor: glas-slavonije
