Zašto morate pogledati film Mela Gibsona ‘Greben spašenih’?
Ovom filmu vjerojatno ne trebaju dodatne pohvale, ali obzirom da sam tako rijetko u kinu, moram napisati barem osobni osvrt na ovo krasno djelo. Desmond Doss, glavni junak, je “moj idealni tip muškarca”. Dakle, ne alfa mužjak tipa Brucea Willisa koji sam potamani stotinjak zlikovaca, nego pomalo iracionalni idealist koji ima “svoje metode” spašavanja svijeta. Doss je prvenstveno poslušan vlastitoj savjesti i vlastitom pozivu do krajnjih granica, i to stavlja ispred svega drugoga.
Doss ide u rat, ali ne želi pucati. Posve iracionalno. No uzevši u obzir njegovu obiteljsku pozadinu, vidimo da to nije posljedica neke slijepo i nekritički preuzete pacifističke dogme, nego proživljenog iskustva u kojem je u čitavom biću u sebe utkao odbojnost prema nasilju koja je postala sastavni dio njega. Njegov pacifizam nije kukavičluk, nego krajnja hrabrost po kojoj je nenaoružan otišao u kišu metaka kako bi savjest ostavio netaknutom, koja mu je s jedne strane govorila da se bori za domovinu, s druge strane da ne koristi oružje.
Doss je strogo racionalistički gledano budala, ali egzistencijalno gledano, Doss je jedini koji bi mogao dati potpuno smislen odgovor razlogu svog odlaska u rat. Brutalne ratne scene organa koji frcaju na sve strane nisu tu samo da upozore na odbojnost rata, nego i da podsjete svakog čovjeka od čega je sazdan, i kako to od čega je sazdan nije nužno estetski privlačno. Nitko ne daje život za tu nakupinu mesa, ali upravo Dossova savjet najjasnije oslikava da je svaki čovjek puno više od toga.
Njegova savjest je ono što cijelu priču čini smislenom, o njenoj niti vise sva junaštva koja su počinjena od strane boraca. Ako bi on prekršio svoju savjest, kako bi bio uspješniji na bojištu, to bi značilo da postoji samo horizontalna dimenzija pobijeđene i poražene vojske, koja u kontekstu čovjekove prolaznosti, u filmu snažno naglašene, sve napore čini apsurdnim. Ostajući poslušan savjesti, on ostavlja živom nadu da visoki ideali koje su i drugi vojnici pokazali nisu tek nešto što će za neko vrijeme pasti u zaborav, nego imaju neprolaznu vrijednost koja nadilazi prostor i vrijeme.
Doss je spasio samo one ozlijeđene vojnike koji ionako nisu bili sposobni za nastavak rata. Sa strane doprinosa oružanim potencijalima vojske nije učinio ništa. Sa strane vjere u čovjeka za one koji su se nastavili boriti je učinio sve, a ne svodi li se svaka borba na koncu upravo na tu borbu za čovjeka.
Priznati redatelj filmova Pasija i Hrabro srce, Mel Gibson, donosi novu biografsku dramu temeljenu na nevjerojatnoj istinitoj priči.
U proljeće 1945. godine – američke vojne snage su se susrele s najvažnijom i najopasnijom borbom na Pacifiku, međutim jedan vojnik se istaknuo kao drugačiji. To je bio Desmond T. Doss koji je odbio nositi oružje i ubijati ljude, te je služio vojsci kao nenaoružani medicinar i spasio živote mnogih bez da je ispalio i jedan metak.
Time je postao prvi Amerikanac koji je zbog toga dobio Medalju časti.
Autor: Ivo Džeba/narod.hr
1 comment
Spomnimo se besed sv. Terezije iz Lisieuxa: »Kako bi pokazala svojo ljubezen, če se ljubezen kaže v delih?« Mala Terezija želi posuti cvetice: »Ne želim opustiti nobene majhne žrtve, nobenega pogleda, nobene besede. Želim izkoristiti vsa majhna dejanja in jih spremeniti v ljubezen… Želim vedno prepevati, celo takrat, ko bom morala trgati svoje cvetlice sredi trnja; čim daljši in ostrejši bodo trni, tem slajša bo moja pesem.«
»Naš Gospod,« je rekla, »potrebuje našo ljubezen; ne potrebuje naših, del.«
Isti Bog, ki pravi, da mu ni treba govoriti nam, če je lačen, je vendarle prosil Samarijanko za malo vode. Bil je žejen, toda ko je rekel: »Daj mi piti«, je on, stvarnik vesolja, svojo stvar prosil za ljubezen.