Što znamo o Višnji Ljubičić, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i njezinim dvostrukim kriterijima?
Foto: fah
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić poznata je po ‘progonu’ onih koji ne dijele njene ideološke stavove ili obmanjivala javnost vlastitom istinom.
Udruga U ime obitelji početkom svibnja ove godine svim članovima Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora poslala je prijedlog za odbacivanje Izvješća o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić koja tu dužnost obnaša od 2011. godine.
Tvrdila da je sporni zdravstveni odgoj u skladu s Ustavom i međunarodnom praksom
Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova imenuje i razriješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH.
Podsjetimo se na neke od pravobraniteljičinih dvojbenih aktivnosti koje pokazuju njezinu ideološku pristranost i na štetu onih koje bi trebala štititi, ili tvrdnji u njezinim izvješćima poput onog da činjenica da “život djeteta” počinje od trenutka oplodnje jajne stanice je dezinformacija, utemeljena na religijskoj dogmi.
Višnja Ljubičić na tom je mjestu naslijedila 13. listopada 2011. Gordanu Lukač Koritnik, a za pravobraniteljicu ju je predložila HDZ-ova vlada na čijem je čelu bila Jadranka Kosor.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić javno je 2012. osudila prof. dr. Ivana Poljakovića tvrdeći da sveučilišni profesor “zagovara kršenje zakona i nepriznavanje vrednota” zaštićenih propisima. Nakon te njezine javne osude, hajke koja se podigla na profesora Ivana Poljakovića, koji je bio i suspendiran sa Zadarskogog sveučilišta, protiv njega je udruga za ljudska prava ‘Socius’ podigla zahtjev da se profesora kazni s 30.000 kuna temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije, zabrani mu se javno djelovanje za procesa te presuda objavi gdje oni žele. Međutim Županijski sud u Zagrebu presudio je da je dopušteno reći “Homoseksualnost je bolest” u kontekstu političke tribine kako je to u studenome 2012. u organizaciji Hrasta rekao prof. dr. Ivan Poljaković. Zaštitivši jedno od temeljnih ljudskih prava, sudac je obrazložio: “Sloboda izražavanja znači pravo svakog pojedinca reći što misli i u što vjeruje da je istina, to je pravo biti sam u mišljenju i to je pravo biti u krivu.”
Poduprla je pravobraniteljica Ljubičić i sporni četvrti modul (spolno-rodna ravnopravnost) zdravstvenog odgoja tvrdeći da je kvalitetan i značajan te da “nijedan dio Kurikula zdravstvenog odgoja po pitanju spolne i rodne ravnopravnosti nije u suprotnosti s ustavno-pravnim poretkom RH”, a nekoliko mjeseci kasnije Ustavni sud ukinuo je cijeli Kurikul zdravstvenog odgoja koji je stupio na snagu u veljači 2013., jer se “ustavnopravno sporne točke” odnose na cijeli dokument.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zabranila bi pravo na iznošenje svog stava o pobačaju
Godine 2015. zlorabila je Ljubičić svoj položaj pravobraniteljice protiv vjernika s namjerom onemogućavanja molitvene pro-life inicijativeu “40 dana za život”, a predložila je i zanimljivo ograničenje. Pravobraniteljica je predložila da svoj stav o pobačaju ne smiju iznositi udruge civilnog društva, jer nisu vjerske zajednice. Pri tom je ovo zanimljivo ograničenje predložila za udruge koje se protive pobačaju, ali ne i za udruge koje promiču pobačaj!
U izvješću o radu za 2014. pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić proziva udrugu Betlehem i internetski portal “Klinika za pobačaje” (www.klinikazapobacaje.com), koji se bave zaštitom trudnica.
Pozvala je Ministarstvo uprave i Ministarstvo zdravlja da “u okviru svojih nadležnosti poduzmu odlučne i žurne radnje kojima bi se spriječilo daljnje protuzakonito djelovanje organizacija civilnog društva u području reproduktivnog zdravlja žena”.
Takvim izvješćem pravobraniteljica Ljubičić udrugu Betlehem i internetski portal “Klinika za pobačaje” stavila je u nepovoljan položaj zbog izražavanja vlastitog moralnog stava što podliježe sankcijama prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije čl. 1 st. 2., a zajednica aktivnih građana citizengo.org pozvao je građane na potpisivanje peticije za odbacivanje tog ideološkog izvješća o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Sama pravobraniteljica tu peticiju građana protiv njezinog pokušaja cenzure nazvala je hajkom i javnim linčom.
U žaru pojašnjavanja zašto njezin pokušaj zabrane javnog iznošenja stava o pobačaju nije hajka, a potpisivanje peticije protiv takvog njezinog, protuustavnog ponašanja, jest – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nazvala je islamsku zajednicu u Hrvatskoj “crkvom” te preuzela ulogu tumača nauka Katoličke Crkve: „Takve rigidne stavove i neistinite informacije (misleći na portal www.klinikazapobacaje.hr) ne možemo naći niti u udžbenicima koje smo analizirali u vjeronaučnim sadržajima katoličke, pravoslavne ili muslimanske crkve. Oni izlaze iz okvira nauka Crkve i na jedan način dovode u zabludu svojim nedopuštenim oglašavanjem i lažnim predstavljanjem, svojim zavaravajućim, prikrivenim i prijevarnim oglašavanjem u stvari dovode u zabludu ili će dovesti u zabludu osobu koja traži informaciju vezanu uz provođenje legaliziranog induciranog pobačaja.“
Višnja Ljubičić poznata je i po kontroverznim nastupima tijekom izjašnjavanja birača o raspisivanju referenduma o braku gdje je, izlazeći izvan svojih ovlasti, zauzela poziciju protiv ustavne zaštite braka, podržavajući Milanovićevu Kukuriku vlast i njoj bliske nevladine udruge.
Pravobraniteljica je također propustila osuditi Rajka Ostojića, bivšeg ministra unutarnjih poslova i podpredsjednika vlade zbog javnog vrijeđanja gđe Anice Kovač. Udruga U ime obitelji prijavila je Ostojića zbog diskriminacije na osnovi spola pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.
U izvješću Saboru uglavnom je hvalila sama sebe:
“Možemo reći da imamo dobar zakonodavni okvir i nacionalne mehanizme, međutim još uvijek treba raditi na promjeni percepcije društvne svijesti, udžbenika, odgojno-obrazovnog sustava, kao i edukaciji mladih i stručnih ljudi”, ustvrdila je Ljubičić prilikom predstavljanja evaluacijskog izvješća o radu Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u razdoblju od 2003. do 2013.
Izvor: narod.hr
