Hoće li Orepić otvoriti istragu protiv Mesića i Hrvatina?!

Zašto Orepić sada šuti kada mu je Jutarnji list podastro dokaze, odnosno transkripte audiosnimki Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) s mjerama tajnog nadzora nad vlasnikom ‘Osijek Koteksa’, Dragom Tadićem, provedenih od 4. do 20. srpnja 2010. godine u aferi ‘Mito’, u kojima važnu rolu igraju i predsjednik Vrhovng suda Branko Hrvatin, ali i tadašnji predsjednik RH, Stjepan Mesić?

Samo dva dana nakon što je Vrhovni sud odlučio da su tajno snimljeni telefonski razgovori i SMS poruke u istrazi protiv Milana Bandića i ostalih osumnjičenika u aferi “Agram” zakoniti, i to temeljem Uskokove žalbe na odluku kojom je Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda 30. ožujka izdvojilo te dokaze kao nezakonite, u Jutarnjem listu su objavljene ekskluzivne audiosnimke o tome kako je SOA otkrila upad u Vrhovni sud, te s kime je sve osječki moćnik Drago Tadić razgovarao o rušenju presude Branimiru Glavašu 2010. godine.

Podsjetimo, Tadić je optužen da je 2010. prikupljao novac od poduzetnika koji su bili spremni pomoći Branimiru Glavašu – koji je u to vrijeme bio nepravomoćno osuđen za ratni zločin nad osječkim Srbima u slučajevima “Garaža” i “Selotejp” na deset godina zatvora, te je bio u bijegu u BiH. Pritom je koordinirao druge suoptuženike – svoju ženu Božicu Ćavar Tadić, saborskog zastupnika HDSSB-a Ivana Drmića, osječku novinarku Sanju Marketić i splitskog poduzetnika Srećka Jurišića. Zbog pomoći Glavašu, pokušavao je stupiti u kontakte s utjecajnim političarima, prije svih s tadašnjim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem i sucima Vrhovnog suda, među kojima je bio i predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin.

DORH je 20. srpnja 2010. dobio odgovarajući nalog istražnog suca zagrebačkoga Županijskog suda za provođenje redovitih mjera tajnog nadzora Drage Tadića i ostalih suoptuženika, koje su kasnije korištene u sudskom postupku, a objavljene su i u medijima. No, informacije iz mjera tajnog nadzora SOA-e, koje su prikupljene od 4. do 20. srpnja 2010., nisu mogle biti korištene kao dokaz na sudu, a one su kontradiktorne u odnosu na ono što je predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, kao svjedok, govorio u postupku za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Glavaš, poznatom kao afera “Mito”, koji se vodio protiv bračnog para Tadić, Sanje Marketić, Ivana Drmića i Srećka Jurišića.

Upravo iz tih razloga, mnogi su se ovih dana upitali, nakon što je Vrhovni sud dlučio da su tajno snimljeni telefonski razgovori i SMS poruke u istrazi protiv Milana Bandića i ostalih osumnjičenika u aferi “Agram” zakoniti, kakvi su to dvostruki kriteriji – da su jedni dokazi zakoniti i mogu se koristiti kao dokaz na sudu, a drugi, oni prikupljeni iz mjera tajnog nadzora SOA-e,u aferi Glavaš, ne mogu biti korišteni kao dokaz na sudu?

Ekskluzivne audiosnimke iz Bandićeva kruga?

Također je mnogima i tajming objave ekskluzivne audiosnimke u slučaju Glavaš u Jutarnjem listu, u koji su upleteni i mnogi političari, tajkuni i suci, među kojima su najkrupnije ribe bivši predsjednik Stjepan Mesić i aktualni predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, zapeo za oko, jer se dogodio nepuna dva dana nakon što je Vrhovni sud odlučio da su tajno snimljeni telefonski razgovori i SMS poruke u istrazi protiv Milana Bandića i ostalih osumnjičenika u aferi “Agram” – zakoniti.

U kuloarima u Vrhovnom sudu, a i izvan njega, odmah se počelo špekulirati da su ekskluzivne audiosnimke dospjele u medije iz krugova bliskih zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, ne samo iz osvete, nego kao odgovor na dvostruke kriterije po pitanju korištenja dokaza na sudu skupljenih mjerama tajnog nadzora i prisluškivanja. Odmah su se po medijima, ali i u hrvatskoj javnosti, počela postavljati pitanja – je li uloga predsjednika Vrhovnog suda, Branka Hrvatina, u aferi “Mito”, u kojoj su pristaše Branimira Glavaša pokušali podmititi suce Vrhovnog suda, mnogo veća od onoga što je Hrvatin kao svjedok u tom postupku izrekao na sudu? Kakva je uloga i ostalih sudaca Vrhovnog suda, Ante Potrebice i Ranka Marijana, koji se spominju u transkriptima, ali i drugih sudionika u tome slučaju?

Jer, objavljeni transkripti audiosnimki Sigurnosno-obavještajne agencije, koji se nisu mogle iskoristiti kao dokaz, bacili su sasvim novo svjetlo na cijeli slučaj o kojem Vrhovni sud, već četvrtu godinu ne donosi pravorijek. Također, nakon objave transkripata audiosnimki, postavlja se sasvim konkretno pitanje – kakva je u svemu tome bila i uloga tadašnjeg predsjednika RH, Stjepana Mesića, koji se s Dragom Tadićem i Brankom Hrvatinom, također našao na ručku u restoranu “Baltazar” u središtu Zagreba? I na koncu, za koga je vlasnik “Osijek Koteksa” prikupljao novac za pomoć Branimiru Glavašu, koji je u to doba, 2010. godine, bio u bijegu u BiH?

Muk ministra policije

No, širu javnost najviše intrigira i muk ministra policije, Vlahe Orepića, koji se do sada, na slične slučajeve, promptno oglašavao i dijelio packe i desno i lijevo. Podsjetimo, posljednji takav slučaj je onaj kada se u nedavnom intervjuu “Globusu”, Orepić žestoko obrušio na novi sastav Ustavnog suda, osobito na njegova člana Davorina Mlakara, izabranoga iz HDZ-ove kvote, kojega proziva zbog, navodnog, primanja mita u aferi “Šimuni”.

Orepić je posve otvoreno tražio da cijeli sastav Suda odstupi s dužnosti: “Pobogu, pa Hrvatska ima ustavnog suca koji se lažno predstavljao. Sjetimo se kako je davao oprečne izjave, neposredno nakon razotkrivanja izjavio je kako je istina da se lažno predstavio kao Gordan Dolović! Dajte mi ime I jednog predsjednika ustavnog suda koji tolerira takvog suca u svom sazivu. Ni ostali članovi Ustavnog suda nisu reagirali. Vrijeme je da podnesu kolektivnu ostavku.”

Nakon ovakvih teških optužbi na račun Ustavnog suda kao takvog i pojedinih njegovih članova, reagirali su mnogi, od predsjednika Ustavnog suda, Miroslava Šeparovića, hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović. Svi su oni osudili takve Orepićeve ispade, a mnogi iz političkih krugova su, pak, istakli da se ministar policije ponaša kao da je u kampanji. Tko zna, reći će neki, možda i je u kampanji, jer bliže se lokalni izbori do kojih je Mostu, iz čijih je redova Orepić i izniknuo, jako stalo.

No, nakon takvih Orepićevih optužbi, postavlja se sasvim logično pitanje: ima li I jedne države u svijetu u kojoj bi prvi policajac tvrdio za stožernu državnu instituciju da je najveća ugroza nacionalne sigurnosti i da se nakon toga ništa ne dogodi?! Ili, zašto Orepić sada šuti kada mu je Jutarnji list podastro dokaze, odnosno transkripte audiosnimki Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) s mjerama tajnog nadzora nad vlasnikom “Osijek Koteksa”, Dragom Tadićem, provedenih od 4. do 20. srpnja 2010. godine u aferi “Mito”?

Kazneno djelo zbog nečinjenja

Zašto ministar Orepić, u okviru svog resora, ne poduzima sve radnje da se sumnja iz medija, potkrijepljena transkriptima audiosnimki SOA-e o tome s kime je sve osječki moćnik Drago Tadić razgovarao o rušenju presude Glavašu, raščisti? Zašto je Orepić, samo prije nekoliko dana, sa stranica “Globusa” grmio da je Ustavni sud najveća ugroza nacionalne sigurnosti zemlje, te pozvao sve suce da podnesu kolektivnu ostavku, a sada, nakon objave SOA-inih ekskluzivnih audiosnimaka koje su kontradiktorne u odnosu na ono što je predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, kao svjedok govorio u postupku za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju Glavaš, ni da zucne?

Hoće li Orepić, nakon svega, izdati nalog za pokretanje istrage protiv suca Vrhovnog suda, Branka Hrvatina, i bivšeg predsjednika RH, Stjepana Mesića, ili će čekati neku drugu zgodnu prigodu da se u nekom drugom intervjuu opet obruši na suce Ustavnog suda? Zašto bi krimen suca Ustavnog suda, Davorina Mlakara, bio veći od krimena predsjednika Vrhovnog suda, gledajući s Orepićeva aspekta prosuđivanja i optuživanja? Evidentno je da je predsjednik Vrhovnog suda sudjelovao u toj raboti, ali ne samo on. Zašto Orepić šuti? Jer, nakon teških optužbi iznesenih na račun sudaca Ustavnog suda i Davorina Mlakara, Orepić je morao pokrenuti neke mehanizme, ako je imao saznanja o eventualnom primanju mita spomenutog suca Ustavnog suda.

No, čini se da je to bila samo još jedna u nizu manipulacija ministra Orepića. Jer, ako je imao određena saznanja za suca Ustavnog suda Davorina Mlakara, a nije, osim kritika u “Globusu” ništa poduzeo, onda je on ušao u kazneno djelo, zbog nečinjenja. No, nakon svega se stječe dojam da je to samo još jedna u nizu njegovih manipulacija. Jer, ne može se ministar policije ponašati kao ogorčeni građanin i javno prozivati najviše instance u državi, a da se potom ništa ne dogodi…

Autor: Igor Matić / 7Ddnevno

1 comment

Odgovori

Skip to content