Nova sramota – Hrvatska se zbog Josipa Perković odrekla svog glasa u EU
KARANTENA Članice EU imaju pravo veta na neke odluke, ali Lisabonski ugovor ima i svoje zaštitne odredbe protiv blokade EU. Članak 7. omogućuje suspenziju glasova članice koja ruši temeljne postulate EU.
Izgleda da će taj članak biti prvi put primijenjen protiv Hrvatske. Bundestag je odlučio da zbog “Zakona Perković” Hrvatska sjedi u magarećoj klupi.
{jathumbnail off}Udbaši su 90-tih upropastili veliku povijesnu priliku za Hrvate, a danas smo prestrašeni da Udba nije ključ “hrvatske” bitke za udbaša Josipa Perkovića. Zašto Partija uporno odbija izručivanje Josipa Perkovića njemačkom tužiteljstvu? Izručivanje zbog konkretnog ubojstva Stjepana Đurekovića u Bavarskoj. Partija provodi tu suludu opstrukciju EU po cijenu da napustimo EU prije nego što smo u tu zajednicu stvarno ušli? Kaže se, ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe. Partija je bila nalogodavac političkih ubojstava, pa više brani sebe nego Perkovića.
Zločinačka struktura jugokomunističkog sustava
Ako dođe do izručivanja Josipa Perkovića, razotkrit će se zločinačka struktura jugoslavensko-komunističkog sustava, gdje su te obje komponente djelovale izrazito protuhrvatski. Razotkrit će se zločinačka struktura RH! Kako se “hrvatski” odgovor Njemačkoj i EU za najnovije mjere u slučaju Perković prolongira za jesen, postaje posve razvidno koju funkciju obavlja prijedlog novog zakona o nezastarijevanju političkog ubojstva – Partija je spremna odmah pokrenuti domaći postupak protiv Josipa Perkovića, samo da međunarodnoj Javnosti zamaže oči. Prisjetimo se brojnih sličnih situacija. Primjerice, nakon povratka Partije na vlast 1999/2000. sudac Damir Kos oslobodio je Vinka Sindičića optužbe za udbaško ubojstvo Brune Bušića 1978. u Parizu. “Neposrednih svjedoka i očevidaca ubojstva nema.” Sud je naglasio da Udba nije dala nalog za ubojstvo Brune Bušića, ali nije ustanovio da taj nalog nije dala Partija.
Možda ste iznenađeni da na obljetnicu Oluje pišem o slučaju Perković. Čitam Jutarnji list, a on nigdje ne spominje Oluju, pa mi je promakla. Naravno, moja je sramota je da me Jutarnji treba upozoriti na Oluju. Imam to nekakvo slabašno domoljublje, koje se brzo zadiše. Jutarnji je zametnuo i slučaj političke korupcije u Vukovaru, koji pokazuje da sve naše nevolje izviru iz poremećenog izbornog sustava, koji nam nameće jednu te istu Partiju u različitim pojavnim oblicima. Ured Viviane Reding, potpredsjednice Europske komisije i povjerenice EU za pravosuđe, potvrdio je formiranje radne skupine pravnika sa zadaćom da prouči “Zakon Perković” i procijeni krši li zakone EU. “Hrvatska” strana nije uvjerila Europsku komisiju da je “Zakon Perković” bio potreban. Nije pravosuđe poljoprivreda, niti ribarstvo, pa da se ruska licenca šverca.
Orsat Miljenić i Vlada RH igraju dvostruku igru. Na oštro i upozoravajuće pismo Viviane Reding, Miljenić je pred Komisijom EU podvio rep i obećao suradnju, dok je istovremeno Ministarstvo pravosuđa neslužbeno novinarima Večernjaka potvrdilo da će braniti “Zakon Perković”. Jedan udbaš manje-više, jugoslavenske i partijske strukture brane svoju povlaštenu poziciju u RH.
O jugoslavenskoj primitivnoj bandi možete snimati samo horore
Slučaj Perković ruši mit o jugoslavenskom Jamesu Bondu. Među oficirima JNA našlo se obrazovanih osoba, u jugoslavenskoj policiji bilo je jugoslavenskih pravnika, politologa, “prometnika” i ekonomista, a udbaši su bili uglavnom krkani. Jugoslavenska licenca za ubojstvo uključivala je sjekiru, čekić i handžar. Đurekoviću je glava svirepo raspolovljena sa sjekirom. O jugoslavenskoj primitivnoj bandi možete snimati samo horore. Protuobavještajna zaštita u SRH bila je sistemski postavljena – nije bilo šanse da promaknete mreži udbaških doušnika, Partiji, Socijalističkom savezu, vojnoj topologiji i KOS-u, Teritorijalnoj obrani, Civilnoj zaštiti i raznim “strukovnim” organizacijama. Za Jugoslavije je udbaš sjedio u svome uredu ili susjednoj birtiji i čekao da se neki nesretnik zaplete u gustoj komunističkoj mreži i da stigne prijava. Kada je Josip Perković dobio zadaću postaviti protuobavještajnu zaštitu RH, pokazalo se da nema pojma o tom poslu.
Franjo Tuđman oslonio se na Udbu, umjesto da sve udbaše stavi u kućni pritvor ili pošalje na ratište, u zasebne kažnjeničke bojne, za posebno riskantne akcije, u one akcije koje ne bi mogli sabotirati. Zanimljivo, kada je pokrenut slučaj Perković, Zoran Milanović počeo je braniti Franju Tuđmana. Možda se Franjo bez Udbe ne bi nametnuo kao vođa, ali je kao vođa prilično mršavo iskoristio Udbu. Zato su Udba i Partija iskoristile njega. Uz Franju smo fasovali Josipa Perkovića, Josipa Manolić, Josipa Boljkovca, Stipu Mesića i svu silu sličnih likova s dna ljudske civilizacije. Sve što vam dolazi u udbaškom paketu, u istom pakiranju treba odbaciti.
Tvrtko Dolić
