ONI SU ZAVEDENI Tko su mormoni-najbrže rastuća zajednica na svijetu?
Tko su mormoni?
Često na ulicama susrećem mladiće i djevojke, uredno odjevene u bijelo-crnu kombinaciju, koji rado započinju razgovor o vjeri i Bibliji, i govore da su iz Crkve Isusa Krista. Možete li napisati nešto o toj Crkvi?
Čitateljica iz Zagreba
U talijanskom časopisu “Sacerdos” (Svećenik), u rubrici “Izazovi za Crkvu”, poznavatelj sektâ i novih religioznih pokreta Patrick Madrid pod naslovom “Mormoni, kršćanska sekta?” donosi zaključke svojega opširnog istraživanja o mormonima. Nakana njegova članka nije napadati mormone nego pozvati članove Katoličke Crkve da razmišljaju o svojoj vjeri i da je što više upoznaju kako bi znali cijeniti svoju vjeru ali i tuđu.
Mormonstvo ili Crkva Isusa Krista posljednjih dana
Mormonstvo je jedna od religioznih sljedba koja posljednjih godina bilježi najbrži porast svojih članova na svijetu. Trenutno u svijetu ima oko 12 milijuna pristaša, a predviđa se da će taj broj godine 2075. porasti čak na 100 milijuna. Mormoni će se najviše proširiti u Latinskoj Americi, uključujući i Meksiko, a već sada u tim krajevima živi više od milijun praktičnih mormona.
Mormonstvo, koje se službenim imenom naziva Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, često se predstavlja kao dio kršćanstva. Koristi kršćansko pojmovlje i govori o Bibliji, Crkvi i apostolima. Površno gledajući, čini se kao jedna od tolikih protestantskih sekta: sekta moralno zdrava, patriotska, prijateljska, časna. I to je što mormonstvo čini primamljivim, a ustvari ima malo zajedničkoga s kršćanstvom.
Neuki i dosjetljivi osnivač
Mormonsku je Crkvu utemeljio Joseph Smith Mladi, poljoprivredni radnik, rođen 1805. godine u američkom gradu Vermontu. Iako neuk, imao je dosjetljiv duh i veliku sposobnost imaginacije. S 15 godina još nije znao za koju bi se religiju opredijelio. Tih se godina njegova obitelj preselila u državu New York gdje su neki od njegovih rođaka pripadali prezbiterijancima. Smjestivši se u tome novom obitavalištu, jednoga je dana otišao moliti u šumu blizu svoje kuće. I u viziji su mu se – kako je tvrdio – ukazali Bog Otac i Isus Krist. Bog Otac pokazao je na Isusa govoreći: “Ovo je sin moj ljubljeni, slušajte ga.” Tom je prigodom Isus navodno kazao Smithu da treba izbjegnuti sve postojeće Crkve jer da su pokvarene. Smith je također izjavio da mu je Isus rekao da je Crkva koju je utemeljio u Palestini, Crkva Petra i Pavla i apostola propala poslije 150 godina u Velikome otpadu. A otada, nijedna prava Crkva ne postoji na zemlji. Iz tih ruševina Velikoga otpada proizišla je u drugome stoljeću Katolička Crkva, za koju mormoni smatraju da je đavolska krivotvorina izvorne kršćanske Crkve.
Knjiga posljednjeg proroka Mormona
U toj neobičnoj zgodi Isus je navodno objavio Smithu da mora biti prorok “obnavljanja”. Na temelju izrečenog zahtjeva godine 1830, Smith je ponovno uspostavio tu izgubljenu Crkvu i postao njezin predsjednik i prorok. Zato mormoni govore o obnovljenoj Crkvi, ili o Crkvi posljednjih dana.
Smith je također ustvrdio kako je bio vođen od jednoga anđela na obližnje brdo te je tamo otkrio spaljene zlatne listiće na kojima su bila urezana sjećanja naroda koji su živjeli u antičkoj Americi. Ti listići čine zbirku od 15 knjiga, poznate kao Knjiga mormona. Mormon je bio posljednji prorok koji je dovršio sastavljanje knjiga, a nakon toga ih je njegov sin Moroni sakrio na tom brdu. To se događalo otprilike 400 ili 500 godina poslije rođenja Kristova.
Knjige opisuju povijest jednoga naroda koji je emigrirao iz Palestine 660. godine prije Krista pod vodstvom židovskoga patrijarha Lehija. Lehiju je Bog rekao u snu o skorašnjoj propasti Jeruzalema i naredio mu da uzme svoju obitelj sa sobom i da preplovi ocean prema novoj zemlji u kojoj treba uspostaviti jednu novu civilizaciju. Lehi je stigao u neki grad u Južnoj Americi ili u Srednjoj Americi. Nakon toga je umro.
Imao je dva odrasla sina, Nephija i Lamana. Laman je bio zao. Nephi je, međutim, bio dobar i bogobojazan. S vremenom su se zli članovi obitelji okupili oko Lamana a dobri oko Nephija. Na kraju su se te dvije strane sukobile u međusobnoj borbi. Knjiga mormona opisuje da se Bog umorio od borbe i prefriganosti Lamanitijeve skupine i tada ih je prokleo.
»Božje prokletstvo«
Bog je prokleo Lamanitijevce tako da su ih Nefitijevci mogli prepoznati kao takve i izbjeći ženidbu s njima. Prokletstvo, prema Knjizi mormona, sastojalo se u tome da ih je Bog pretvorio u Indijance. Učinio je da je njihova koža postala tamna i izmijenio im je crte lica. Tako sva urođena ponašanja Indijanaca koji se nalaze u Južnoj Americi – Inka, Maja, Asteci i drugi narodi Novoga svijeta – bili su protumačeni kao kazna Božja za njihovu zloću. Upravo to upućuje da je u Knjizi mormona vidljiva jaka doza rasizma. U Sjedinjenim Državama, oko godine 1830, to se ljudima koji su živjeli oko Smitha nije smatralo čudnim ili neprihvatljivim. To je neposredno pred američki građanski rat. Ropstvo je tada bilo ozakonjeno, ideja o bjelačkoj nadmoći nije bila neuobičajena. Knjiga mormona kaže da se koža Indijanaca promijenila od “bijele i zanosne” u crnu boju kože. Rabi izraze “prljav”, “odvratan”, “oduran” za opis uvjeta tih Lamanitijevca, koji su prije bili bijeli a sada su Indijanci. Unatoč tome Knjiga nudi nadu: ako bi se Lamanitijevci obratili na mormonsku Crkvu, njihova bi se koža mogla iznova promijeniti u bijelu.
Vjeruješ li da je Indijanac proklet od Boga?
Taj se čudan nauk o prokletstvu Indijanaca ne spominje često među mormonima. Dakle, vrlo je efektno pitati ih: “Vjeruješ li zaista da su Indijanci prokleti od Boga?” Sigurno, kada se u Latinskoj Americi mormonski misionari pojave na vratima stana, ne kažu: “Dobra večer, prijatelju, tu sam da ti kažem da si proklet od Boga.” Unatoč svemu tome, mormonska Crkva službeno naučava da su hispanci, tj. oni koji imaju pomiješanu europsku i urođeničku krv, potomci prokletoga naroda.
U nastavku Knjige mormona govori se o tome da su Nefitijevci protjerani od Lamanitijevaca prema Srednjoj Americi, Meksiku i sve do New Yorka, gdje su nestali u jednoj borbi koja je imala katastrofalni završetak, i to sasvim slučajno u mjestu gdje je Smith kasnije živio. Knjiga spominje kako je godine 385. mnogo ljudi ubijeno u toj bitki, najmanje po milijun sa svake strane. Svi su Nefitijevci, osim jedne skupine, pobijeni. Sam prorok Mormon bio je jedan od onih koji su izbjegli smrti i spalio je zlatne listiće. Lamanitijevci su proputovali Sjedinjene Države i postali američki Indijanci: Sijuksi, Apači, Komanči – sklonivši se također u Meksiko i neka druga mjesta.
Taj je scenarij, zasigurno, u svemu nespojiv s arheologijom i kulturnom antropologijom Novoga svijeta. Nema nikakvoga stvarnog utemeljenja. Unatoč tome, cjelokupna mormonska religija je utemeljena na toj priči.
Utemeljitelj usmrćen sa samokresom u ruci
Smith je započeo objavljivati Knjigu mormona i počeo vabiti obraćenike na tu vjeru. Iako su brojem rasli, mormoni su bili protjerivani iz jednoga grada u drugi, iz jedne države u drugu, jer su se na neuobičajen način predstavljali lokalnom stanovništvu. Nasilje nad mormonima je doseglo svoj vrhunac godine 1844, nakon što ih je Smith utvrdio u Nauvoo, u Illionsu. Od Nauvooa su napravili svoju prijestolnicu i Smith je postao general lokalne policije, koja je brojila više od 1.500 mormona.
Jednog je dana skupina stanovnika tiskala antimormonski proglas. Vidjevši to, Smith je nezakonito naredio da se ta tiskara uništi. Zbog toga je bio uhićen i odveden u zatvor u blizini Carthage. Saznavši gdje se nalazi utamničen, buntovno antimormonsko mnoštvo je napalo zatvor. Smith kojemu je bilo prokrijumčareno oružje u zatvor, umro je u sukobu sa samokresom u ruci.
Godinu i pol poslije Brighman Young je preuzeo kontrolu nad mormonima i odveo ih je iz grada Nauvooa vodeći ih prema zapadu u grad koji se danas naziva Salt Lake City, u državi Utah. Odatle se mormonstvo proširilo po čitavome svijetu.
Beskonačan broj Ijudi-božanstava
Mormoni naučavaju da je Bog Otac Bog sada; nekada je, međutim, bio čovjek, kao i mi, živio na planetu jednoga drugog Sunčeva sustava. Bio je prosuđen od svojega boga kao dostojan da on sam postane božanstvo. Također je i njegov bog u svoje vrijeme bio čovjek koji je živio na različitome planetu, i njegov ga je bog također prosudio dostojnim da postane božanstvo. Postoji, dakle, jedan beskonačan broj božanstava koji rađaju ljudska bića i koji postaju bogovi.
Mormoni vjeruju da je Bog Otac jednostavno karika jednoga lanca. Njemu je dan planet Zemlja, i njemu bi dopušteno napučiti je vlastitim sinovima. Prvi korak, prije nego bi tko došao na Zemlju, nazvan je “predsmrtno postojanje”. Mormoni kažu da je u tome prvobitnom postojanju Bog Otac, sa svojim mnogim ženama, proizveo fizički sve duše ljudi koji su živjeli ili će živjeti na Zemlji. Tako bijaše velik broj prvobitnih duša, gotovo sličnih duhovima.
Bog Otac je sazvao sjednicu na kojoj je objavio da započinje sa slanjem ljudi na Zemlju da tamo uzmu tijelo. Bijaše to nuždan korak jer oni koji bijahu mrtvi sada mogu postati bogovi njihovih vlastitih planeta. Nadalje, Bog je rekao da na Zemlju šalje prve Adama i Evu te da oni trebaju počiniti istočni grijeh. Nisu imali izbora. Morali su to učiniti jer je želio poslati spasitelja. Bog je zapitao narod u skupštini: “Koga ću poslati?” Isus je ustao i rekao: “Želim ići ja; to je moja slobodna volja; neki će biti spašeni a neki ne, jer oni će imati slobodu izbora. I svu ću slavu dati tebi, Oče.” Onda Lucifer, koji je bio kao jedan od nas, ustade i reče: “Želim ići ja, ja ću biti spasitelj. Jamčim da će svatko biti spašen jer njegova volja neće biti slobodna. Ali u zamjenu za spas cijeloga čovječanstva, slavu želim ja.”
Demoni – odmetnici raja
Bog Otac je dao prednost Isusovoj zamisli a ne Luciferovoj. Zato je buknuo velik rat na nebu. Dvije trećine od nas (prema mormonskom učenju, cijelo je čovječanstvo bilo tamo nazočno) borili su se na Kristovoj strani, a jedna trećina na Luciferovojo strani. Ta trećina su postala demoni. Bili su odmetnici raja, i nije im bilo dopušteno uzeti tijelo i živjeti na Zemlji. Ostali su zauvijek zatvoreni u nemogućnosti da postanu bogovi. Dvije trećine onih koji su se borili za Krista rođeni su na Zemlji. Mormonska Crkva drži da je među njima postajala jedna skupina mlitavaca koji se nisu borili za Krista previše hrabro: ti su postali prokleti jer su se rodili crni i potomak su Kajinov.
Biblija uči da je, nakon što je Abel ubijen, Kajin bio označen od Boga i poslan u izgnanstvo. Mormonska Crkva ističe da je pečat dan Kajinu bio taj da se pretvorio u Afrikanca. Bog je to napravio kako se bijelci ne bi ženili Kajinovim potomstvom.
Misionar najprije radi za svoje spasenje
Svi muški mormoni mogu biti izabrani da postanu bogovi njihovih planeta i mormonski misionar zapravo kuca na vrata jer traži da postigne svoje spasenje. Priskrbjevši obraćenja, pomoći će sebi samome postati, nakon smrti, jedno još više božanstvo.
Mormonstvo ne kaže da ćemo jednoga dana biti s Bogom, ali uči da, ako ispuniš neke norme, ti ćeš sam postati bog. Moraju se, dakle, ispuniti pravila da bi ljudi postali bogovi. To je religija usmjerena na same sebe. Goruće je pitanje svakoga: Koje stvari mogu nagomilati? Koliko žena ću imati kada ću biti u raju? (Mormoni vjeruju da će muškarci imati harem žena.) Koliko ću planeta moći posjedovati?
U tim se pitanjima vidi egoizam u srcu tog učenja. Mormonstvo je, u svojoj posljednjoj instanci, religija poganske naravi zato što svodi sve na materiju. Također je i duh jedan oblik pročišćene materije. Mormonstvo snižava Boga na razinu čovjeka i uzdiže čovjeka na razinu Boga. Tako, poradi svoga mnogoboštva i nedostatka autentičnoga shvaćanja Kristova božanstva, nije kršćanska religija. Prelazeći na mormonstvo čovjek prihvaća religiju koja se ustvari klanja čovjeku, a ne Bogu.
Misionarska sila od 50.000 mladih
Mormonska Crkva raspolaže s pravom misionarskom silom od 50.000 mladih u otprilike 140 zemalja, i to s “punim radnim vremenom”. Ti misionari, u dobi od 19 do 21 godinu, misionare dvije godine bez ikakve plaće. Direktive primaju u središnjici za misionarsku poduku (MTC). Najvažnije se središte nalazi u Provu, u državi Utah. U takvim središtima najprije se prolaze jezični tečajevi. Naprimjer, oni određeni za Rim moraju provesti od 6 do 8 tjedana učeći talijanski, najprije jednostavne lekcije kako bi mogli na vratima poučavati ljude. Misionari su često poučeni kako se moraju ponašati u razgovoru s katolicima. Tijekom takvih tečajeva primaju knjižice s bilješkama s već pripremljenim posebnim diskusijama: “Katolik kaže ovo, a ti trebaš reći ovo. Ako katolik kaže ovo drugo, ti moraš reći ovako.” Nakon tih tjedana indoktrinacije poslani su u misionarenje i odmah započinju s praksom na ulici. U obraćanju katolika jako su djelotvorni. Prolazeći tek treću ili četvrtu kuću uspiju u tome da netko od članove katoličke obitelji ozbiljno počne razmišljati o mormonskoj ponudi. Kada mormoni idu od kućnih vrata do kućnih vrata, kažu: “Dobra večer, danas smo tu u susjedstvu. Jednostavno zato da ljudima podijelimo Isusa Krista, i ako imate malo slobodnog vremena, sviđalo bi nam se ući k vama i učiniti vas sudionicima jednoga blagoslova, ili možda s vama moliti.”
Sve se čini jako bezazleno
Kada jednom uđu u kuću, mormonski misionari započinju prvu od šest lekcija, a svaka traje po 45 minuta. Često koriste informativne tablice na kojima su raspodijeljene lekcije na govor o planu Božjega spasenja, pa o specifičnostima života mormonske Crkve, kao krštenju i ubiranju desetine. Razgovor započinju s općenitim pojmovima s mnogim citatima iz Biblije. Njihov je cilj da prilikom trećega ili četvrtoga susreta mogu toj osobi predložiti mormonsko krštenje. Cjeloviti proces vabljenja jedne obitelji trebao bi se ispuniti u samo četiri tjedna. U isto doba, misionari šalju informacije o obitelji njihovu lokalnom predsjedniku. Taj daje imena drugim mormonima koji počinju pozivati obitelj, hrabriti i pomagati. Obitelj se počinje pozivati na manifestacije organizirane od mormona, na primjer ples, športske priredbe ili druge manifestacije koje imaju svrhu privući nove obraćenike.
Čine sve da se obraćenik osjeća potrebnim
Kad se obraćenik jednom krsti u mormonskoj Crkvi, odmah mu je određen misionarski posao. Najvažnija stvar, i što nedostaje u mnogim katoličkim župama, jest da se obraćenik kod njih osjeća potrebnim. Osim toga što se osjeća dobrodošao i obljubljen, povjerena mu je neka jednostavna služba ili zadaća. “Brate Antune, bi li ti se sviđalo da slijedeće nedjelje na vratima izraziš dobrodošlicu? Treba nam jedna takva osoba slijedeće četiri nedjelje.” Novi obraćenik neposredno osjeća da radi u izgradnji lokalne Crkve, i u isto vrijeme, cijele mormonske Crkve. Isto tako neprestano ga se podsjeća: ako će pomoći, bit će pozvan na više pozicije, na primjer za predsjednika lokalne Crkve. Tako mormoni “kradu” lekciju iz Evanđelja – ljubav – da učine to da se katolici udalje od svoje prave vjere.
