Otac laži (1)
“On je bio ubojica ljudi od početka … On je lažac i otac laži.” (Ivan 8, 44)
{jathumbnail off}Naš neprijatelj, kao što nam govori sveti Pavao, nije od krvi i mesa, nego je duh – “vrhovništva i sile mraka na visokim položajima” – čete čijeg vođu sveti Petar opisuje kao ričućeg lava koji traži koga bi požderao. Bitka za naše duše nije bitka koja se vodi između dobra i zla kao intelektualnog koncepta, nego je to bitka aktivne osobne volje – Boga, koji je čista ljubav i vraga, koji je čista mržnja.
Ova bitka bitna je za svakog od nas ponaosob, a ovo razmišljanje će imati i osobnu notu. No, na početku je važno stvoriti analitički okvir u kojem se, naizgled, slučajni napadi neprijatelja mogu otkriti i prepoznati kao dio strategije lukavog generala koji mora sebi priznati da je Isus već pobijedio u ovoj bitki. Na ovaj način ćemo moći vidjeti da su klevete i napadi – grijesi olako otpušteni i često neispovjeđeni – u stvari krajnje oružje u arsenalu smrtonosnog neprijatelja.
Poznavati neprijatelja
Svake godine na početku Korizme, Crkva nam donosi priču iz Evanđelja o Kristovim iskušenjima u pustinji. Novi Zavjet obiluje pričama o Gospodinovim bitkama s demonskim duhovima, koji se otkrivaju kao “legije”, sa svojim vođom, Sotonom, ili Luciferom, palim anđelom.
Bit zla nije puko neuspijevanje činjenja dobra. To je više mržnja prema dobru. Vrag mrzi dobroga Boga, ali je bespomoćan protiv svog Stvoritelja. A niti ne može nešto učiniti kako bi umanjio snagu anđela, čija je dobrota vječna, baš kao što je i njegova opačina vječna. Stoga on svoju mržnju usmjerava prema ljudskim bićima, čineći sve da bi ih odvojio od milosti i vječne sreće na koju su pozvani i koju, za razliku od njega, oni još uvijek imaju prilike dobiti.
Njegov cilj je osloboditi ljudski rod od svega što je dobro i spustiti ga na svoj nivo. Sotonski rat protiv dobra vodi se na dva kolosijeka. Sotona želi uništiti svaku dušu pojedinačno, želi uništiti sve što je, ili bi moglo biti dobro, a to sve zbog mržnje prema osobi, ali, također želi ukloniti tu osobu kao snagu koja se bori za dobro u ljudskoj zajednici. Ovo radi zbog mržnje prema ljudskom rodu i mržnje prema Bogu, a posebno zbog Bogočovjeka Isusa Krista, uzaludno se nadajući da će mu oduzeti pobjedu.
Njegova strategija za eliminaciju neprijatelja, dobrih duša, je četverostruka: iskvariti dobre duše, mučiti ih, uništiti i diskreditirati. Svaka od strategija znači daljnje nazadovanje. A sve zajedno one pokazuju koliko su povezani atributi kojima je Krist opisao svog zakletog neprijatelja: “lažac i ubojica”.
1 – Iskvariti osobu
On započinje kao lažac. Baš kao što je lagao Evi, govoreći joj da jedući jabuku neće umrijeti, nego da će postati slična Bogu, tako on laže svima nama. Pokušava nas uvjeriti da ćemo biti sretniji ako jedemo zabranjeno voće – bilo da ono dolazi u obliku osjetilnih, emocionalnih, ili intelektualnih zadovoljstava, osjećaja sigurnosti, dugovječnosti – nego onda kada smo poslušni Bogu.
To je svakako laž, ali vjerovati u laž nije bit grijeha. Laž nudi izbor. Niti Adam i Eva, pa tako niti mi sami, ne možemo reći da nas je zlo “natjeralo da nešto učinimo”. Činjenica je da smo nasjeli da prazna obećanja.
Mudrost ne nalazi prednost u neposluhu. Slabost i glupost vide u neposluhu prednost, koja je u stvari iluzorna. Sotonske prevare učinile su neposluh privlačnim, ali samo nas naša grešna sebičnost sili da odlučimo da je ono što je privlačno važnije činiti, nego biti poslušan Bogu. Budući da je postavljanje bilo čega iznad Boga bit idolatrije, nije iznenađujuće da đavao u svojim iskušenjima Krista nudi direktan izbor. S nama je suptilniji, ali cijena je ista.
Krist je mogao odbiti s obzirom da mu Sotona nije mogao ponuditi ništa što bi on mogao željeti ili trebati, ali je odgovorio na način koji se može primijeniti i na nas, kojima se đavolska iskušenja mogu učiniti, a često i jesu, uistinu primamljiva: “Gospodina svog Boga ćeš slaviti i samo ćeš Njemu služiti.”
Izvor: veritas.com.hr
