Homoseksualni jamming
U našim medijima,a posebice na Facebook grupama i forumima, sve one koji se ne slažu sa promicanjem homoseksualnog načina života kao “normalnog” i poželjnog, redovito se proglašava nazadnima, zatucanima, homofobima ili katolibanima. Radi se o taktici ušutkavanja ili neutraliziranja poznatoj pod nazivom “jamming”
{jathumbnail off}Ovu taktiku razvili su psiholozi komunističkog režima u Kini za potrebe ispiranja mozga kineskog naroda kako bi se pokorio totalitarističkom poretku. Taktiku su preuzeli i prilagodili potrebama homoseksualnog aktivizma te opisali u svojevrsnom manifestu homoseksualnosti, autori Kirk i Madsen u knjizi pod naslovom “Nakon bala: Kako će Amerika pobijediti svoj strah i mržnju prema homoseksualnosti u devedesetima”. Ova dvojica autora vjerojatno su “najzaslužnija” za tako uspješan prodor homoseksualnog stila života prvo na američkoj, a zatim i na globalnoj razini.
U nastavku pročitajte izvrstan tekst “Mračna, netolerantna i uvredljiva priroda gay agende” kojega prenosimo s bloga http://brainstormcro.blogspot.com. Pozivamo vas da na temelju ovih saznanja pristupite praćenju komentara na FB stranicama i forumima i uvjerite se koliko se opisani pristup već ukorijenio i kod nas i primjenjuje se podjednako na teme koje se tiču npr. zdravstvenog odgoja ili gay prava. Retorika gay aktivista uvijek je ista – optužujuća, netolerantna i agresivna, najčešće usmjerena ad hominem napadima. Argumenti su im redovito površni i plitki, a suočeni s činjenicama, pribjegavaju emocionalnom pristupu, blokiranju sugovornika ili brisanju svojih postova.
Mračna, netolerantna i uvredljiva priroda gay agende
Agenda (eng) – skup ciljeva ili program koje treba učiniti/postići
22. ožujak 2012
Fred Hutchinson, analitičar RenewAmerica
Izvorno objavljeno 28. travnja 2004.
Prije više od dvadeset godina imao sam povremene razgovore o homoseksualnosti s gay muškaracem na poslu. Iako je upravo on uporno pokretao temu, s vremena na vrijeme je iskazivao bijes i nazivao me osobom punom predrasuda kad se ne bih složio s njim. Taj je čovjek postao ključni organizator gay pokreta u mom gradu.
Prije pet godina, napisao sam pismo glavnom uredniku novina o tome kako su novine postale gay promotor. Pismo sam poslao i skupini koja se nalazila na mojoj mailing listi. Jedan mi je čovjek odgovorio, deklariravši se kao gay. On me je optužio da želim “poslati homoseksualce španjolskoj inkviziciji”. Koristio je uvredljive izraze, koji su me podsjetili na druge susrete koje sam imao sa homoseksualcima, uključujući osobu spomenutu u uvodu. Odgovorio sam da ne prihvaćam biti ušutkavan maltretiranjem i zastrašivanjem.
Jesu li homoseksualci sebi sami po sebi histerični, puni mržnje i netrpeljivosti prema neslaganju ili je to posljedica iščitavanja istog scenarija? Jesu li oni sustavno organizirani da napadaju protivnike, te da ih ušutkuju putem zastrašivanja? Odgovor je – ne, homoseksualci nisu nužno histerični, puni mržnje ili netolerantni po prirodi, ali – da, to je nešto što su naučili. To je tehnika koja se zove “jamming” (ometanje, prigušivanje, ušutkivanje, op.a), koja je dio razrađenog programa promicanja planskog gay djelovanja.
Propaganda i kontrola misli
Naučio sam o jammingu čitajući članke “How America Went Gay” (“Kako je Amerika postala gay”), i “Thought Reform and the Psychology of Homosexual Advocacy” (“Reforma misli i psihologija homoseksualne propagande”) Charlesa W. Socaridessa, predsjednika Nacionalne udruge za istraživanje i terapiju homoseksualnosti (NARTH) i kliničkog profesora psihijatrije na “Albert Einstein College of Medicine”. On je autor knjige “Homosexuality: Freedom too far” (1995). Socaridess je s puno informacija oslikao program koji uključuje “jamming” iz knjige “After the Ball: How America Will Conquer Its Fear and Hatred of Gays in the 1990’s” (Nakon bala: Kako će Amerika pobijediti svoj strah i mržnju prema homoseksualnosti u devedesetima) (1990), Kirka i Madsena. Ova knjiga je nacrt gay aktivistima za primjenu tehnike ispiranja mozga razvijen od strane totalitarnog režima komunističke Kine. Ove tehnike su katalogizirane u djelu Roberta Jay Liftona “Thought Reform and the Psychology of Totalism: A Study of Brainwashing in China” (“Reforma misli i psihologija totalitarizma: Studija pranja mozga u Kini”) (1989).
Program posuđen od Kineza i pripremljen za gay aktivizam od strane Kirka i Madsena uključuje tri koraka: 1) desenzibilizaciju, 2) ušutkavanje i 3) preobraćenje.
1) Desenzibilizacija – Kroz stalnu izloženost homoseksualnosti na televiziji, u filmovima, na radiju te u novinama, javnost bi se navikla na homoseksualce kao na normalni dio svog života. Slika koja se prenosi trebala bi biti da su homoseksualci obični ljudi kao i svi drugi. Kako su homoseksualci “izašli iz ormara” pokazati javnosti svoje lice, zapanjujući aspekti gay izopačenosti i patologije bi se ostavili “u ormaru” – skrivene od očiju javnosti. Cilj desenzibilizacije je postići ravnodušnost javnosti.
2) Ušutkavanje – cilj je gay protivnicima nametnuti osjećaj sramote, kako bi ostali u tišini. Osjećaj sramote dolazi od optužbi za predrasude i netrpeljivost i od društvene stigmatizacije.
“Svi normalni ljudi osjećaju sram kad vide da ne razmišljaju, osjećaju ili djeluju u skladu s čoporom … Trik je u tome da se osobu s “predrasudama” dovede u poziciju da osjeća sram zbog svoje “homofobije”.
“Dakle, propagandni oglas može prikazati homofobe kao sirove galamdžije …. Može ih se prikazati kao one koji kritiziraju, mrze, izbjegavaju (homoseksualce, op.a). Prikazati homoseksualce kao žrtve koje doživljavaju strašne patnje kao izravnu posljedicu homobne mržnje, pri čemu se većina srami biti uzrok tome. ” (Kirk i Madsen)
Treba uočiti dva elementa – izazivanje osjećaja srama u tzv. homofobu, čineći ga da se osjeća kao društveni izopćenik, te prikazom patnje homoseksualaca osvojiti simpatije javnosti. U mom osobnom iskustvu, ja sam se susreo s dvije verzije taktike sramoćenja od strane homoseksualaca. Prvi je osobni napad (ad hominem, što znači “protiv čovjeka”). Napad ad hominem ignorira logiku i činjenice koje je iznio protivnik, te ga optužuje da je pun predrasuda – odnosno, sramotno biće. Uvreda je čista tvrdnja, nepotkrijepljena činjenicama. To je u biti prijetnja socijalnom stigmatizacijom osobe, ako ona ne odustane od svog protivljenja gay aktivizmu.
Ova taktika je vrlo učinkovita u okruženju skupina politički korektnog razmišljanja – kao što su sveučilišta, news grupe, forumi, chatovi i slične socijalne internet mreže, te u političkom javnom životu. Političari kao klasa su izuzetno osjetljivi na prijetnju da će biti javno stigmatizirani. Sjetimo se Kirka i Marsdena – ideja da “ljudi osjećaju sram kad vide da ne razmišljaju, osjećaju ili djeluju poput čopora.” To mogu biti primitivne “vučji čopor” taktike, ali one su ipak moćne.
Gotovo svi od nas su prošli kroz ovu vrstu odnosa. Savršen primjer je srednjoškolska skupina. Kazna za kršenje pravila skupine uključuje javno sramoćenje i stigmatiziranje. Takav postaje “nepoželjan” – izopćenik za svaku skupinu u školi.
Studija o životnom ciklusu poslovanja utvrdila je da je krajnji stadij propadanja kada kolektivna svijest prevlada. U ovom trenutku, kolektiv je postao sam sebi svrha, a kupac je postao nezgodna smetnja. James F. Welles, dr.sc., napisao je “The Story of Stupidity” (“Priča o Gluposti”), koja ispituje povijesna razdoblja u kojem su mnogi ljudi bili zahvaćeni samouništiteljskom kolektivnom glupošću. U svakom promatranom slučaju kolektivna je svijest prevladala, a racionalnost i neovisna misao bili su protjerani. “Politička korektnost” je oblik suvremene kolektivne svijesti koja protjeruje zdrav razum. Ovako zatrovana okolina je stvorila mogućnost da zlonamjeran i besmisleni gay “jamming” procvjeta. Međutim, otrovna i destruktivna “čoporativna” kolektivna svijest je snažna napast za čovjeka, društvenu “životinju”, koja joj je sklona, a koju diktatori iskorištavaju.
Kad sam svjedočio pred Ohio senatskim Odborom za obranu Zakona o braku (DOM, Defence of marriage, op.a), republikanski predsjednik odbora, koji podržava ovaj Zakon, dozvolio je protivnicima Zakona opetovane optužbe protiv onih koji su zagovarali DOM za “predrasude, netoleranciju i mržnju”. Dopustio im je da nastave bez vremenskog ograničenja, tijekom čega su prikazivali gay stil života kao sjajan, kao i njihove osobne boli prouzročene predrasudama. Nažalost, nije dopustio onima u korist DOM odgovoriti na optužbe ili opovrgnuti bilo koju od tvrdnji protivnika Zakona. On je odbio dopustiti ekpertima govoriti o tragičnim stvarnostima homoseksualnog načina života. Zašto? Vjerojatno nije želio da ga se prozove za “netoleranciju i zadrtost” pred TV kamerama. Bio je zastrašen do smrti od javne stigmatizacije i srama. Iako je glasovao za Zakon, on se užasavao biti javno označen kao “izopćenik od čopora.” Ovo savršeno odgovara kineskim tehnikama ispiranja mozga.
Sjetimo se Kirka i Marsdena još jednom:
“… Naš učinak postiže se bez pozivanja na činjenice, logiku, ili dokaze. Baš kao što to i homofob postaje na isti način, bez javne rasprave, kroz opetovano infralogično emocionalno kondicioniranje, “zadrtost” osobe može biti fabricirana na isti način, bez obzira je li ta osoba svjesna napada ili ne. Ukratko, “jamming” uspijeva utoliko što on umeće čak i blago zgražavajuću sumnju i sram u prethodno neokaljane. Ovaj pristup može biti vrlo koristan i učinkovit -.. ako naša poruka dobije masovnu pažnju i izloženost u javnosti, nakon čega sve ovisi o toj javnosti. “
Homoseksualci su doista dobili veliku pozornost u javnosti od strane liberala na TV, u filmovima, te u tiskanim medijima. Ova agresivna uporaba medija je prioritet u planu gay lidera, barem od 1971.
Taj “trenutak emocionalne sumnje” umetnut kroz emocionalno kondicioniranje je posebno učinkovit kod svećenstva. Oni sebe vide kao ljude od savjesti i suosjećanja – i žele kao takvi biti doživljeni od drugih. Dakle, kada župnik govori u skladu sa spisima (Biblijom, op.a), te prakticiranje homoseksualnosti nazove grijehom, on može i nesvjesno osjećati tračak sumnje i srama. To nije osjećaj sramote zbog kršenja univerzalnih moralnih zakona ili kršenja uvažavanja istinitosti Biblije. To je osjećaj srama zbog kršenja društvenog tabua i strah od toga da ljudi vide da mu nedostaje suosjećanja i osjetljivosti. “Jamming” ovdje igra na kartu straha mnogih župnika, strah od javnog sramoćenja.
Neki se poput episkopalaca, luterana, prezbiterijanaca ili metodista nalaze u odlučujućoj bitci oko toga hoće li dozvoliti ređenje homoseksualcima ili blagoslovljivanje gay zajednica. Mnogi od teoloških umjerenjaka i mnogi biskupi znaju reći da su otvorena sluha za obje strane. Nezauzimanjem javnog stava, zapravo se skrivaju od prijetnje da budu oklevetani kao “licemjeri” i “mrzitelji”, ili da budu optuženi od druge strane za nepridržavanje Biblijskih zakona.
Otpor gay agendi u crkvama prepušten je najkonzervativnijima, najprincipijelnijima i onima koji su spremni stajati sami. Oni koji ljube Boga i istinu više nego što mrze biti javno ocrnjeni od strane gay aktivista i njihovih liberalnih saveznika često moraju snositi teške posljedice. Kad liberalno svećenstvo preuzme kontrolu nad Katolicizmom i podrže gay agendu, prognati će konzervativne koji se protive gay agendi, te ih isključiti iz sjemeništa, crkvenih odbora i uskratiti im propovijedanje. Toliko o liberalnoj “toleranciji” i “uključivosti.”
Jedan aspekt tehnike sramoćenja je prikazati koliko patnje homoseksualci podnose, kao posljedice netolerancije “zadrtih”. Film”Philadelphia”, u kojem glumi Tom Hanks, je medijski “tour de force” u dobivanju suosjećajnosti široke publike s patnjama gay muškarca, te ogađivanju progona od strane “zadrtih mučitelja”. Svatko suosjećajan mora se pokolebati zahvaljujući tom filmu. To je jedno od najvećih propagandnih remek-djela ikada napravljeno. Ne-tako-suptilna poruka je: “Sram vas bilo ako ne dajete svoju potporu “slatkom i osjetljivom Tomu Hanksu, koji je, eto slučajno se dogodilo, ujedno i homoseksualac. Jednim potezom “zadrti” su osramoćeni, a gay aktivizam je pobrao simpatije. Briljantna propaganda – da. Kinezi bi biti ponosni.
3) Obraćenje – Treći korak je preobraćenje javnosti s ciljem da postane susretljiva naspram gay agende. Obraćenje zahtijeva promjenu srca. Promjena srca će se dogoditi “… ako mi zapravo uspijemo učiniti ih poput nas”, kaže Kirk i Madsen. “Obraćenje cilja na slijedeće: … obraćenje emocija, uma i volje prosječnog Amerikanca, kroz planirani psihološki napad u obliku propagande koja se ubacuje u medije.” Kada publika počne suosjećati s Tomom Hanksom u “Philadelphiji”, proces obraćenja je počeo.
Velika laž
Velika laž je tehnika kojom se koriste gotovo svi totalitaristi. Kao što je to svojevremeno obrazložio Joseph Goebbels, nacistički propagandni šef, “Izrecite laž, i to veliku laž, ponovite ju dovoljno puta, i većina će ljudi povjerovati.” Kineske propagandne tehnike koje se koriste u gay aktivizmu su sofisticiranije nego u bombastičnim nacističkim metodama. No, kao pravi totalitaristi koji traže kontrolu uma, ljudi iza gay agende promiču tri velike laži:
1) Homoseksualnost je genetski određena,
2) Promjena nije moguća, i
3) Prava homoseksualaca su dio ljudskih/građanskih prava.
Homoseksualnost je postavljena u rang s rasom i spolom. Prema gay agendi, te istine su očite. Rasprava je nepotrebna. Protivljenje tim tvrdnjama predstavlja zadrtost, zatucanost, predrasude itd.
1) Genetski determinizam – Rečeno nam je da geni određuju ljudski izbor i razvoj. To znači da je homoseksualac genetski programiran i nema izbora osim seksualnog čina kojeg geni diktiraju. Čitava paleta seksualnih perverzija zapisana je u genima, koje samo čekaju pravu priliku i poticaj da budu izražene. To je glupost, naravno. Homoseksualci imaju slobodnu volju i izbor, kao i svako ljudsko biće. Seksualna izopačenost mora bit naučena kroz određene kombinacije eksperimentiranja i instrukcija (npr. zlostavljanje u djetinjstvu, op.a).
Trenuto nema niti jednog znanstvenog dokaza koji bi povezao određene gene s određenim seksualnim ponašanjem. No, postoje znanstveni dokazi za suprotno. Uzorak od 90.000 jednojajčanih blizanaca (koji, dakle, imaju iste gene) ne pokazuje značajnu korelaciju seksualne sklonosti za blizance koji su odrastali odvojeno. Dvojajčani blizanci imali su veću korelaciju. Ako bi genetska određenost bila istina, trebala bi postojati 100% korelacija. (Izvor: Bearman & Bruckner, American Journal of Sociology, Vol. 107, br 5, 2002).
Časopis “The Journal of homosexuality” prenosi da je neke studije o gay-genu i gay-mozgu ne prolaze kritičku analizu. Mnogi homoseksualci žele istinu umjesto velike laži. Drugi više vole veliku laž. Autor jedne od kritiziranih gay-genetskih studija je pod istragom zbog znanstvene prijevare od strane Nacionalnog Znanstvenog Instituta za znanstvene prijevare (The National Institutes of Health for Science Fraud).
2) Homoseksualci se ne mogu promijeniti – Dr. Socarides kaže da je jedna trećina njegovih nekadašnjih homoseksualnih pacijenata sada u braku, a većina ih ima i djecu. To se podudara sa stopom uspjeha u klinici “Betty Ford”. Druga trećina Socaridesovih nekadašnjih pacijenata ostaju homoseksualni, ali više nisu dio gay scene. Oni iskazuju veću kontrolu nad svojim impulsima i odgovorniji pristup seksu. Činjenica je da su dvije trećine njegovih pacijenata napravili pozitivne promjene u određenoj mjeri. To isključuje tvrdnje da se homoseksualci ne mogu promijeniti.
3) Diskriminacija homoseksualaca je pitanje građanskih/ljudskih prava – Rasa i spol trajne su i urođene osobine. Kao takve ne mogu biti moralno prosuđivane, jer nitko ne bira svoju rasu i spol.
Nasuprot tome, homoseksualna aktivnost je oblik ponašanja – i čini se da se homoseksualna orijentacija pojavljuje u (ljudskoj, op.a) razvojnoj fazi. Osobni izbori i društveno okruženje duboko utječu na put razvoja. Seksualna izopačenosti mora se naučiti kroz eksperimentiranje i instruiranje. Kao takvo, (homo)seksualno ponašanje je podložno moralnom prosuđivanju.
U svjetlu tih činjenica i kontroverzi, ono što trebamo u današnje vrijeme jest moralno svjesno građanstvo, imuno na ovakvo ispiranje mozga i dezinformacije. Ako želimo sačuvati civilizaciju pred nemilosrdnim lažima i obmanjujućim tehnikama gay agende, dovoljno bogobojazni Amerikanci moraju biti spremni hrabro se založiti za ono što je ispravno u ovom kulturološkom ratu.
Izvor: www.zdravstveniodgoj.com
