Sarnavkino ideološko-komunjarsko lupetanje
Već prva rečenica u intervjuu Sanje Sarnavke predsjednice udruge „B.a.B.e.“ (što je kratica od „budi angažirana, budi energična“) otkriva ideološku komunjarsku poziciju često medijski eksponirane zastupnice za ljudska prava
{jathumbnail off}Na pitanje „kamo, po vašem sudu, vodi referendum da se brak Ustavom definira kao životna zajednica žene i muškarca“ novinara protuhrvatskog tjednika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj „Novosti“ Sanja Sarnavka odgovara: ‘S tom smo se inicijativom vratili gadno unazad“.
Sanja Sarnavka uzima sebi za pravo koje joj nitko nije dao osim njezine nametnute pozicije u udruzi „B.a.b.e.“ koju hrvatski porezni obveznici finaciraju preko Državnog proračuna višemilijunskim iznosima, da govori u ime cijele hrvatske javnosti, tvrdeći da smo se „vratili gadno unazad“. Ako je nešto gadno, onda je to upravo ova izjava Sanje Sarnavke. Ona naravno ima pravo na svoje mišljenje, ali kako to mišljenje nema nikakve veze s realnošću, onda je to „gadno mišljenje“ na koje treba upozoriti.
Za Sanju Sarnavku akcija „U ime obitelji“ koja je prikupila za referendum o pitanju braka 750.000 potpisa je „početak nečega većega“, a za nju tih 750.000 potpisa predstavlja „gomilicu“ iza koje po njezinoj procjeni stoji „Opus Dei“. Prije svega po svojem komunjarskom ideološkom političkom profilu Sanja Sarnavka osporava pravo građanima Republike Hrvatske da izraze na legalan i legitiman način svoje stajalište o određenom društvenom problemu, što je u suprotnosti s ciljem njezine vlastite udruge koja se bori za ljudska prava u širem smislu. Po toj logici ljudska prava i borba za njihovo ostvarenje može biti monopol samo takvih udruga kakva su „B.a.b.e.“, a građani kao takvi tu nemaju što tražiti, posebice ako predstavljaju većinu u hrvatskom društvu.
A što se tiče „Opusa Dei“ to nije nikakva tajna organizacija, nego registrirana institucija koja legalno djeluje u Hrvatskoj. Iako „Opus Dei“ nije pokrenuo 750.000 ljudi da potpišu zahtjev za referendum o braku, kad nema drugih argumenata onda se Sanja Sarnavka hvata stare komunističko-balkanske prakse ukazivanja na „teoriju urote“. Štoviše Sanja Sarnavka daje lekciju takvim građanima, jer bi oni trebali shvatiti da nije riječ o prosječnim ljudima konzervativnih shvaćanja nego grupe koja želi svoj svjetonazor učiniti općeprihvaćenim. Drugim riječima preko 750.000 potpisa prikupljenih za referendum nije izraz svakog pojedinca koji je za raspisivanje referenduma dao svoj potpis i na taj način izrazio svoj svjetonazor, nego je to djelo grupe ljudi koji su taj svjetonazor nametnuli potpisnicima. Ako je od Sanje Sarnavke, i to je previše.
Konačno kao sve marginalne udruge koje se u Hrvatskoj bore za svoja prava Sanja Sarnavka koristi svoju poziciju koju joj uz hrvatske porezne obveznike omogućavaju i strane donacije da nameće svoje postulate u tumačenju suštine razvijene demokracije. Ona kaže: „Bit razvijene demokracije nije u tome da većina provodi svoju volju, nego da se manjini olakša da dođe do prava koja većina ima prirodno i bez prepreka.“ Po njoj ona koja odlučuje o odnosima u društvu ne smije biti većina, nego ta većina mora uvažavati agresivnu manjinu koja traži ono što većina ne smatra prihvatljivim.
Izvor: Vjekoslav Krsnik/Dnevno.hr
