Predsjednica u nemilosti onih koji ne mogu prežaliti Josipovićev poraz

Možda je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović na početku svojega mandata, prije dvije godine, i imala iluziju da će svojom pomirbenom politikom pridobiti na svoju stranu ljute ljevičarske političke protivnike koji ne mogu ni do danas prežaliti poraz svoga favorita Ive Josipovića. Ako već ranije nije, sada je u trenutcima završetka druge godine mandata mogla spoznati ne samo da nije uspjela, nego da je sve više u njihovoj nemilosti. Pozorno prate svaki njezin korak, analiziraju svaku rečenicu i svaku riječ, traže kontradikcije, mjere rezultate njezine politike, vade joj iz arhive ranije izjave i uspoređuju s novijima, sve što se tiče nje koriste kako bi joj se narugali.

Već na prvi pogled vidi se da u teškim kritikama predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ne prevladavaju protuargumenti, nego animozitet prema njoj kao kršćansko-konzervativnoj dužnosnici kao takvoj. Na žalost, animozitet nekih od kritičara prešao je u slijepu mržnju. U napadima te slijepe mržnje Drago Pilsel napisao je da je ona gadura lišena morala, da je Čokolinda Grabež, nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna…

Ne vjerujem da takvu verbalnu inkviziciju i kanonade može smisliti i sebi dopustiti normalan um. Takva deskripcija prije svega zrcali portret samoga autora, a ne osobe koju autor želi portretirati, u ovome slučaju hrvatske predsjednice. Poznavajući, međutim, autora iz prijašnjih polemičkih situacija i političkih nastupa, ovakav istup ne začuđuje. Pilsel je Josipovićev fanatični pristaša. U početku ga je Josipović angažirao kao savjetnika na Pantovčaku, ali kad su ga mediji pritisli da drži čovjeka koji je u fašističkome mladenačkome bijesu u rodnoj Argentini gađao kamenjem sinagoge, komunist Josipović nije ga više želio gledati na Pantovčaku, ali su se nastavili privatno družiti. Proslavljali su zajednički rođendane, Josipović je odlazio k njemu predsjedničkom limuzinom.

Od bilo čega što se tiče nje uporno nastoje napraviti skandal

Predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović ne samo da je dopušteno, nego u demokratskoj državi je i poželjno kritizirati i tu apsolutno nema nikakve dvojbe. Svojim nespretnim potezima i izjavama ona je i sama dala povoda za kritike. Njezin put u SAD zaista je bio nepotrebno obavijen nekim tajnovitim okolnostima, susreti s beznačajnim dužnosnicima daleko su ispod predsjedničke razine i stječe se dojam da su organizirani ad hoc samo da bi se dao kakav-takav odgovor kritičarima u Hrvatskoj. Nadalje, bilo je poniženome hrvatskome biću ugodno čuti nakon njezina povratka u Hrvatsku da ona ni u kom slučaju ne bi išla na pravoslavni politički dernek, u što se pretvorilo obilježavanje pravoslavnoga Božića u režiji Milorada Pupovca. No ona je na taj događaj poslala dvije svoje izaslanice koje su na tom derneku predstavljale nju, dakle kao da je na neki način i sama bila na tome čudovišnome skupu pa nema prevelike iskrenosti u njezinu naknadnome odmaku. Ali lako je njezinim kritičarima za sve te moguće Kolindine gafove. Oni ih koriste samo kao povod da bi se s njome obračunali ad hominem i kao s HDZ-ovom političarkom, kao predstavnicom kršćansko-konzervativne većine, kao s političarkom koja ima snažan otklon prema jugoslavenskome komunizmu i koja Tita proglašava diktatorom te je izbacila njegovu bistu s Pantovčaka. Da nije bilo tih povoda, pronašli bi druge. Od bilo čega što se tiče nje uporno nastoje napraviti skandal.

Sa svih strana napali su kolegu novinara Tihomira Dujmovića zbog, kako kažu, poltronskoga intervjua s Kolindom Grabar Kitarović na Hrvatskoj televiziji. A u 10 godina Mesićeva mandata i pet godina mandata Ive Josipovića nitko nikada s njima nije napravio kritički intervju niti ih je pitao ono što oni ne bi htjeli. Dvojica Kolindinih prethodnika jednostavno nisu ni pristajali na intervjue s novinarima koji bi postavljali neočekivana pitanja.

Nema od koga izgubiti na strani ljevice

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tijekom prošle dvije godine mandata dosta se željela svidjeti toj ljevičarskoj kamarili u Hrvatskoj trudeći se usput dokazivati im se da ona nije „desničarka“, da se ograđuje od ljute i radikalne desnice, navodnoga ustašluka. Zato je radije davala intervjue jednoj Jeleni Lovrić u Jutarnjem listu, samodeklariranoj protivnici hrvatske samostalnosti i bivšoj ekstremnoj jugokomunistkinji. S obzirom na ta povlađivanja, Kolinda nije ni zaslužila bolji odnos tih medija prema njoj. Za te medije i novinare ni jedan hrvatski političar nikada ne može biti pozitivan i prihvatljiv ako sto posto nije uz njih i njihovu ljevičarsku anacionalnu ideologiju. No Kolinda nema straha. Ne će joj nimalo rejting pasti zbog atavističke mrziteljske esejistike jednoga Pilsela, Tomića i sličnih autora s evidentnim opsesivno-kompulzivnim poremećajem u političkim analizama. Gotovo je sigurno da će učinak biti potpuno suprotan.

Kako sada stvari stoje, Kolinda jednostavno nema od koga s ljevice izgubiti ako se sutra opet kandidira na izborima. Svi njezini gafovi mačji su kašalj u odnosu na činjenicu da je njezin prethodnik Ivo Josipović svirao na klaviru predsjedniku genocidne Republike Srpske Miloradu Dodiku, iz koje su istjerani ili pobijeni gotovo svi Hrvati, a još beznačajniji su u odnosu na činjenicu da je Josipovićev prethodnik Stjepan Mesić pred TV kamerama počinio izdaju dilajući državne tajne stranim medijima. Sve i kad bi htjela, ona jednostavno teško može napraviti gafove takve vrste. Zato je ona već sada pobjednica i to je upravo ono s čime se ne mogu pomiriti njezini kritičari.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save