STRAŠNO RUSKO ORUŽJE: ‘Mrtva ruka’ remeti planove Pentagona
SAD radi na strateškim planovima o ‘ciljanom nuklearnom udaru’ na protivnike, ali sve bi im mogla pokvariti ruska ‘mrtva ruka’
Američke tajne službe i Strateško zapovjedništvo Pentagona rade na strogo povjerljivom zadatku koji mora dati odgovor na pitanje svih pitanja: mogu li vodstva neprijateljskih zemalja preživjeti ciljani nuklearni udar i nastaviti funkcionirati?
To se, dakako, odnosi na dvije zemlje, drugu i treću na listi nuklearnih velesila, Rusiju i Kinu.
Zadatak je pred špijunsku elitu postavio Barack Obama, bivši američki predsjednik, a rezultati će doći na procjenu Donaldu Trumpu. Priču je prvi donio Bloomberg, a nakon što je objavljena, izazvala je dosta reakcija iz ruskih medija posvećenih svijetu.
Cilj kampanje je procjena može li se ograničenim preciznim nuklearnim udarom neutralizirati vodstvo u Moskvi i Pekingu i tako postići odlučujuću prednost u nastavku nuklearnog sukoba.
Pretpostavka je da će se, nakon što prvi udar raketama neutralizira zapovjedništva ruskih i kineskih snaga, steći odlučujuća prednost u nastavku ratnih operacija.
Neće, naime, imati tko odgovoriti, pa bi se neprijatelj mogao naći u totalnoj defenzivi. Tako bi SAD sa saveznicima dobio priliku povesti sa 1:0 u prvim minutama rata. Rusi i Kinezi, po toj pomalo kaubojskoj logici, ostali bi privremeno paralizirani, odluke bi kasnile i rat bi možda bio gotov na početku.
Izgubljena prednost?
Novi američki predsjednik, iako nije naručio procjenu efektivnosti pogađanja strateških ciljeva na najbolje zaštićenim, rukovodećim ratnim stožerima, još od predizborne kampanje najavljuje jačanje strateških nuklearnih snaga.
Ulagat će milijarde u obnovu nuklearnih potencijala, i ofenzivnih i defenzivnih, jer je procjena da je postojeći zastario i ne može zaštititi SAD od interkontinentalnih balističkih raketa glavnih neprijatelja.
Je li doista tako, teško je procijeniti, ali nije isključeno da su Amerikanci nakon skoro 30 godina apsolutne vojne dominacije u cijelom svijetu zapustili svoje glavne strateške potencijale, dok su ih konkurenti jačali. Rusija je pod Vladimirom Putinom u posljednjih 10-15 godina konsolidirala svoju vojsku, koja je u godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza bila u žalosnom stanju.
Rezultat tih od Zapada slabo primijećenih napora je intervencija u Siriji, gdje su ruske oružane snage pokazale neke adute za koje se smatralo da ne postoje.
U prvom redu sposobnost organiziranja ekspedicijskih snaga koje mogu intervenirati nekoliko tisuća kilometara od matičnog tla, a u sklopu te intervencije demonstrirali su i neka nova naprednija oružja poput krstarećih projektila dometa od minimalno 1500 kilometara, kao što je Kalibar N. Razvili su i nekoliko novih teških strateških projektila poput Jarsa ili Sarmata, sposobnih pokriti sve točke svijeta.
Kinezi su, koristeći za bazu rusku tehnologiju, u posljednjih petnaestak godina razvijali sve topove nuklearnih raketa, lovce bombardere, te najvažnije interkontinentalne balističke rakete Dongfeng, od kojih svaka brzinom od 35 tisuća kilometara na sat nosi 10 do 12 nuklearnih bojnih glava. Nedavno su ih rasporedili na točki najbližoj Sjedinjenim Američkim Državama.
Pirova pobjeda
Čime raspolaže SAD? Službeno, njihov je nuklearni arsenal, čija su okosnica projektili Minuteman, zastario i treba hitnu modernizaciju. No, kad je riječ o vodećoj nuklearnoj sili svijeta, treba znati da je financiranje još od 1945. godine i početka hladnog rata ovisilo o procjeni snage druge strane.
Povijest pokazuje da su Sovjeti nekad, ili danas Rusi, redovito bili precijenjeni kako bi se dobili neograničeni ugovori za američku vojnu industriju. Zato i danas procjene o ruskoj prijetnji treba uzeti s dosta rezerve, pogotovo kad je riječ o trećoj sili, Kinezima.
Ima li uopće smisla kalkulirati kako prvim nuklearnim udarom ubiti Putina i ministra Šojgua, ili kineskog Sija i cijeli njegov stožer? Može li se tako steći prednost? Osim što je to suluda priča, čini se i besmislenom.
Postoji, naime, dead hand, ili “mrtva ruka”, a taj pojam označava mehanizam automatskog odgovora. Kad senzori dobiju očitanja o nuklearnom napadu, a više nema čovjeka s ovlastima, slijedi automatski, totalni odgovor.
Autor: Antun Masle/Slobodnadalmacija.hr
