DR. JANJIČEK: Razlozi sloma ekonomskog globalizma
Izlazak Britanije iz EU, te dolazak Donalda Trumpa na vlast u SAD označio je doslovce slom globalizma, ili barem onakvog kakav je do sada bio. Globalizam u ekonomskom smislu utemeljen je na tzv. ekonomskoj teoriji “komparativnih prednosti”, odnosno komparativnih troškova.
Naime, po toj teoriji svaka država treba nastojati učiniti svoju ekonomsku posebnost na vanjskom tržištu tako, što će se usredotočiti na ponudu robe iz onih gospodarskih sektora koji imaju relativno niže troškove proizvodnje u usporedbi sa nekim drugim sektorima. Sa druge strane, svaka država treba uvoziti onu robu gdje ostvariva relativno više troškove proizvodnje u nacionalnom gospodarstvu od inozmenih.
Sukladno spomenutoj teoriji, kroz niz godina bi svaka država u gospodarskom smislu mogla napredovati, ukoliko se pridržava principa slobodne trgovine. Tada bi samo i jedino visina troškova proizvodnje utjecala na tržišni uspijeh tvrtki iz različitih država. Tvrtke iz svake države bi se specijalizirale i ravnoteža u vanjskoj trgovini bi se uspostavila, prije ili poslije sama po sebi.
Međutim, stvari se nisu tako odvijale, niti je bilo šanse. Ono što je najčešća greška i običnih ljudi i nacija, pa i teorija na koncu, jeste vjerovanje kako najbolja opcija ima najveće šanse za uspijeh. Tako je od prilike i ova teorija. Stoga treba pogledati što je greška u spomenutoj teoriji kroz EU i SAD.
Prije svega, one države koje su još u doba EEZ imale suficit u vanjskotrgovinskoj bilanci i ostale su sa suficitom i još više uvećale svoj suficit sa uspostavom EU. Daljnji rast suficita nastavio je i sa uspostavom novčarske unije! Tako je sa Nizozemskom, Belgijom, Luxemburgom, Danskom, Švedskom, Njemačkom. Jedna Španjolska je do primitka u članstvo EEZ imala uravnoteženu vanjskotrgovinsku bilancu, a nakon toga nagli rast deficita. Gotovo istovjetna situacija je i sa Portugalom. Vanjska zaduženost ovih zemlja imala je eksplozivni rast posebice iza 2000 godine. Za razliku od Španjolske i Portugala, Finska je doživjela određeni uspjeh ostvarivši suficit od polovice 90-ih godina do 2008 godine, a nakon toga je samo golemi deficit i vanjska zaduženost je ne milosrdno rasla posebice od 2006 godine. Francuska je ostvarivala ravnotežu u vanjskotrgovinskoj bilanci do konca 80-ih, pa doživljava određeni suficit tijekom 90-ih godina. Od tada snažni rast deficita u tisućama milijardi eura! Italija ostvariva suficit u vanjskoj trgovini, ali rast vanjske zaduženosti Italije daleko nadmašila sve vanjskotrgovinske suficite zbog rasta javnog duga talijanske države. Poljska je od 2001 godine imala samo deficit u vanjskoj trgovini i tek nakon 2008 godine uspostavlja nekad suficit i nekad deficit, ali je deficit puno češći i u puno višim iznosima. Nakon 2001 godine, vanjski dug Poljske drastično raste i kreće se između 350 i 400 milijardi eura!
Ako se sada pogledaju vanjskotrgoivnska kretanja između EU i Kine, onda je kineski izvoz u EU gotovo duplo veći od izvoza EU u Kinu! SAD sa Kinom isto ima ogroman deficit, a vrijednost uvoza iz Kine je 4 do 5 viša od izvoza SAD u Kinu!
Veliki broj tvrtki preselilo je svoju proizvodnju iz SAD i EU u Kinu! Masa poslova u EU i SAD-u jednostavno je ugaslo. Srednji sloj puka u SAD i EU se doslovce topi poput svibanjskog snijega. Europljani i Amerikanci sve su ne zaposleniji i sa sve nižim prihodima i posljedično tomu životnim standardom. Jeftina i nadasve NE kvalitetna roba iz Kine najtraženija je roba na tržištima u SAD i EU. Krug siromaštva se ne milosrdno uvećava. Samo u SAD i Kanadi se sraz prihoda između siromašnih i bogatih pogoršao na razinu 1:400, a samo 20 godina u nazad bio je 1:180!!!
Sustav slobodne trgovine donio je masovno gašenje određenih poslova, ali ne i nastanak novih poslova, što zagovara teorija! Jednostavno samo je došlo do preseljenja tvrtki i poslova iz EU i SAD u Kinu! Unutar same EU nije se dogodilo preseljenje tvrtki i poslova, jer su troškovi preseljenja unutar EU previsoki. Radi se i o malim razdaljinama, pa ne može biti veće uštede u troškovima transporta robe. Iako je radna snaga jeftinija u Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj nego u Njemačkoj, tvrtke iz Njemačke se nisu preselile u spomenute zemlje! Razvijene države EU su zadržale i još uvećavale svoj suficit u vanjskoj trgovini, ali time i zadržale zaposlenost u okviru granica vlastite države.
Niski troškovi radne snage u Kini učinili su preseljenje poslova i tvrtki iz EU u Kinu, ali ne i iz Kine u EU! Nove tvrtke se nisu otvarale u EU, niti je došlo do nastanka novih poslova za radnu snagu! SAD su prošle slično, kako sa preseljenjem poslova iz SAD u Kinu tako i Mexico! Tako su sve te tvrtke koje su svoju proizvodnju preselile u Mexico, nastavile tu robu prodavati na tržištu SAD, ali se sada bilježi kao izvoz Mexica u SAD!
Unatoč tomu što je došlo do rasta BDP-a u Mexicu, to nije doprinjelo rastu potražnje za robom iz SAD koja je uglavnom luksuznija, a što se sukladno slobodnoj trgovini moralo dogoditi! Rast BDP-a odlio se na račune 2% puka iz Mexica! Rast kineske potražnje za uvozom visokokvalitetne i tehnološki naprijedne robe iz SAD i EU se događa, ali puno sporije od rasta izvoz iz Kine u SAD i EU. Sustav slobodne trgovine jednostavno je zakazao i u ovom segment, unatoč suprotnim očekivanjima!
Zaštita okoliša do sada je uglavnom bila usredotočena na razvijene države svijeta, dakle EU i SAD poglavito. Međutim, glavna onečišćenja zraka i vode dolaze iz Kine i Indije! Obje te države uopće ne zanima ekološko stanje, niti nastanak ogromne količine otrovnih plinova, takozvanih “zelenih plinova”! Ne zanima ih ni zagađenost mora, a još manje ograničenja u lovu ribe i plodova mora iz Pacifika i drugih oceana! Ne troše niti lipe u tu svrhu! Kinu i Indiju i ne zanimaju ni rast oboljelih u vlastitim državama, jer im je natalitet i onako previsok! Stoga rast smrtnosti i broja oboljelih u njihovim nacijama gleda se kao “blagodet”, jer niti jedan program ograničenja rasta nataliteta nije ostvario uspijeh!
Ne treba zaboraviti niti brojne “offshore outsourcing” tvrtke koje izvoze robu finalne proizvodnje u SAD i EU! “Offshore” tvrtke nemaju stalno sjedište tvrtke i najveći broj njih ne plaća porez nigdje nikomu! Vlasnici spomenutih tvrtki su najčešće politički moćnici koji grade svoje osobno bogatstvo na gospodarskoj propasti svojih nacionalnih država. No, kako države više nisu države nacija, nego “građana”, sad države pripadaju “svima” koji bio kako dograbe potvrdu o državljanstvu. Bilo kao socijalni slučaj ili kao terorista ISIL-a, ili kao uvaženi kriminalci! Javnost sve to proguta u “ambalaži” fotografije nekog “rasplakanog djeteta”, ili “uplakane udovice”, “izgladnjelog starca”! Stoga politički moćnici u svojim državama nemaju nikakve emocije prema narodu države kojom vladaju, jer tom narodu ni ne pripadaju!
Konačno, odogovor na pitanje zašto nestaje srednji sloj u razvijenim državama! Zašto taj srednji sloj postaje u biti SIROMAŠNI sloj puka u SAD I EU!?
Vlasnici kapitala, dakle oni koji imaju ozbiljnije iznose u dioničkom kapitalu multinacionalnih korporacija, ostvaruju sve veće i veće iznose dividendnog prihoda od dionica! Rast dividendi posljedica je već spomenutog rasta profita korpooracija! Profiti korporacija rastu sve više, jer se sele u države gdje su troškovi radne snage jako niski! Rashodi tih korporacija padaju, a istodobno korporacije ostvaruju sve veće ukupne prihode zbog rasta potražnje prodajom jeftine i niskokvalitetne robe u SAD i EU! Isto tako, troškovi ekološke zaštite ili ekološke rente NE postoje u Kini i Indiji! Stoga profit multinacionalnih korporacija ostaju ne taknuti u svom beskonačnom rastu.
Unatoč svim prosvjedima protiv nove ekonomske politike Donalda Truma, ali skrb o nacionalnom gospodarstvu u smislu zaštite od vanjskih utjecaja jedini je mogućni oblik gospodarskog opstanka. Posve ISPRAVNO je nastojanje Donalda Trumpa na povratku američkih tvrtki unutar granica SAD!
Stoga kada Tusk plačljivo poziva na “jedinstvo” EU, onda je to doista samo bespomoćno i jadikovanje i ne razumijevanja problema EU! Ideja utemeljenja EU je na slobodnoj tržišnoj utrci koja donosi korist za sve članice jednostavno je besmislica! Tržište je to koje stvara pobjednike, a druge gubitnike. Bez gubitnika nema pobjednika i stoga koristi za sve nikad ne može biti, kako unutar EU, tako i na svjetskoj razini!
U kontekstu svega gore spomenutog treba sada pomisliti na Hrvatsku i pitanje će samo poteći. Hrvati, zašto ste masovno abstinirali referendum o članstvu u EU!? Zašto ste time pustili da vas glupa politička bagra članstvom Hrvatske u EU masovno odgura do autobusne postaje s praznim koferom, te nastavite biti siromašni, ali kao stranci!
Dr. Tihomir Janjiček
