Može li njemačka vojska obraniti Europu?
Foto: REUTERS/Michaela Rehle
Izbor novog američkog predsjednika Donalda Trumpa probudio je strahove da SAD više neće biti zaštitnik europske sigurnosti. Ako se Washington povuče, može li Berlin preuzeti ulogu zaštitnika?
Nakon manje od mjeseca dana Trumpove administracije, još nije jasno kakvo stajalište ima Washington u vezi s NATO savezom i obranom Europe, piše njemački Local.
U utorak je američki tajnik Ministarstva obrane James Mattis opisao NATO kao najuspješnije savezništvo u povijesti, a uskoro će prisustvovati sastanku ministara obrane u Bruxellesu. Međutim, njegov je šef u Bijeloj kući opetovano tražio da članice moraju povećati svoje proračune te raditi više kako bi savez bio što jači.
U svojoj predsjedničkoj kampanji Trump je izjavio da će on odlučiti o tome hoće li SAD pomoći svojim saveznicima ako Rusija napadne baltičke zemlje, ali tek nakon što se utvrdi jesu li navedene zemlje ispunjavale svoje obveze prema SAD-u i savezu. Krajem siječnja i početkom veljače, na stotine njemačkih vojnika sletjelo je u Litvu kako bi se spojile dvije bojne iz svih zemalja NATO saveza, ukupno 1200 vojnika. Njemačka ministrica obrane Ursula Von Der Leyen, koja je u vojnoj bazi pozdravila vojnike, izjavila je da slanje šalje vrlo jasnu poruku svima: “NATO stoji snažan i ujedinjen.”
Navedena izjava istaknuta je u nekoliko velikih novinskih naslova koji govore o tome kako je Berlin ipak ozbiljnije prihvatio ovu ulogu. U svibnju 2016. godine Ministarstvo obrane objavilo je da povećava vojsku za nekoliko tisuća vojnika te da se vojni proračun povećava za nekoliko milijardi. To je već druga godina zaredom da se povećava njemački proračun za obranu koji se kronično smanjuje od kraja hladnog rata. “Jasno je Njemačkoj da mora više pridonijeti NATO savezu”, izjavio je glasnogovornik Ministarstva obrane za Local u utorak, ali je i naglasio kako Bundeswehr itekako doprinosi europskoj sigurnosti.
Osim slanja vojnika u Litvu, Njemačka je glavni čimbenik Operativne taktičke grupe visoke spremnosti (VJTF – Very High Readiness Joint Task Force), vrlo mobilne postrojbe koja broji 5000 vojnika, a koja bi zaustavila mogući ruski napad na manje članice NATO saveza.
“Njemačko zrakoplovstvo vrši air-policing baltičkih zemalja, dok u isto vrijeme itekako sudjeluje u Sjeveroistočnom međunarodnom korpusu koji predstavlja vojnu suradnja između Poljske i Danske”, dodao je glasnogovornik.
Međutim, upozorio je da vlada mora kontinuirano povećavati proračun za obranu do 2030. godine kako bi Njemačka ispunila svoje obveze prema NATO savezu. Sve manje od toga znači da će država trošiti manje od sadašnjih 1.2 posto BDP-a na obranu, što je mnogo manje od obveznih 2 posto koje NATO članice trebaju plaćati od 2014. godine. Vojnopolitički stručni portal the Local prikazao je duboki skepticizam prema njemačkoj sposobnosti da stvori obrambeni smjer koji bi osigurao europsku sigurnost.
Dr. Gustav Gressel, stručnjak Europskog vijeća za vanjske odnose, koji je opisao državno vodstvo kao “nuklearno nepismeno”, tvrdi da je nuklearno sredstvo odvraćanja od napada glavni doprinos SAD-a Europi. “Taj prazan prostor mora biti popunjen ako se SAD povuče”, dodao je Gressel.
“Kako to da se u državi (Njemačka) u kojoj je nuklearno sredstvo odvraćanja od napada tabu tema zadnjih 25 godina te koja zahtjeva kompletno nuklearno razoružavanje može razmišljati o takvom svijetu?”
Gressel je naglasio kako je javno mišljenje Nijemaca glavna prepreka implementaciji pouzdane obrambene politike. “Ponovno ujedinjenje Njemačke bilo je posljednji cilj Nijemaca. Nakon toga, cijeli je narod pomislio kako je ovo ‘kraj povijesti’ te kako su sada svi prijatelji i to tako treba ostati. Od tada je jako teško mobilizirati Nijemce za bilo kakve nove projekte”, dodao je.
“Velika većina glasačkog tijela jednostavno ne želi biti povučena u sukob koji ne razumije i posljedice koje ne može predvidjeti”, izjavio je Gressel te dodao: “Njemačka nije uspjela prebaciti svoju povijesnu krivnju u svijest za povijesnu odgovornost.”
Gressel je zaključio ovim riječima: “Ruski režim namjerno stvara svoju ideologiju 1930. godine te smatra kako je sporazum između Hitlera i Staljina bio ‘klasična i normalna politika’, a tema smještanja nepokorenih Ukrajinaca u koncentracijske logore samo je marginalno prikazana debatama na javnoj televiziji, i to samo u malim skupinama njemačkih političara – a njih se smatra ‘huškačima rata’.”
Izvor: vojnapovijest.vecernji.hr
