U proteklih nekoliko tjedana mogli smo čitati o dva simptomatična i ilustrativna slučaja koji se tiču stanja u hrvatskoj diplomaciji.

Prvi je slučaj veleposlanika u SAD-u Joška Pare (u diplomaciji je strelovito napredovao vjerojatno zbog toga što je „srušio Herceg-Bosnu i u Hrvatsku vratio Srbe“), koji je uzeo godišnji odmor za vrijeme službenog posjeta predsjednice Kolinde Grabar Kitarović SAD-u, čime je demonstrirao otvoreni prijezir prema instituciji Predsjednika republike. Drugi je slučaj bivše veleposlanice u Crnoj Gori Ivane Sutlić Perić. Prema pisanju Maxportala ova je veleposlanica (danas stanovnik Beograda) smijenjena s dužnosti zbog suradnje sa srpskom obavještajnom službom.

O kadrovskim rješenjima hrvatske diplomacije pred nekoliko je godina svjedočio i intervju tadašnjeg veleposlanika u Srbiji Željka Kuprešaka, u kojemu je Kuprešak neukusno hvalio Srbe („Kad te Srbin zavoli, to je do kraja života“) i otvoreno pljuvao po Zagrebu na račun Beograda, nastavljajući tako „slavnu“ tradiciju i nekih hrvatskih jugofilno-orjunaških književnika, poput Viktora Novaka, Ive Andrića i Gorana Babića, koji su se bolje osjećali u protuhrvatski raspoloženom Beogradu, nego u Zagrebu. I njegov nasljednik na veleposlaničkoj funkciji, Gordan Markotić, demonstrirao je tako specifičan sluganski mentalit dijela hrvatske „diplomatske elite“, kad je na Dan domovinske zahvalnosti poslao upit u Ministarstvo vanjskih poslova treba li udovoljiti želji Beograda da se na veleposlanstvima zastava spusti na pola koplja.

Nakon smrti Tuđmana diplomacija je skrojena po mjeri apostola Regiona

Hrvatska je diplomatske kadrove dobrim dijelom naslijedila iz bivše Jugoslavije, ali je ta ista diplomacija u Tuđmanovo vrijeme bila popunjavana i nekim iznimno kvalitetnim diplomatima. U diplomaciji Tuđman je angažirao mnoge istaknute književnike, znanstvenike, kulturne djelatnike i gospodarstvenike koji su u presudnom vremenu stvaranja hrvatske države odradili ključne uloge u borbi za priznanje i afirmaciju hrvatske na međunarodnom planu. Ta praksa selekcije najboljih thermidorski je prekinuta nakon povratka Račana, Mesića i kompanije na vlast, kad se u samo jednom naletu kući vraćaju 35 veleposlanika i konzula, a stotinu novome režimu nepodobnih diplomata u MVP-u bivaju kažnjeni premještanjem na niži položaj. Time je u kratkom roku uništena državotvorna diplomacija, mukotrpno građena u vrijeme rata, a njihova su mjesta regrutirana kadrovima koji su trebali odraditi geopolitičku domaću zadaću povratka Hrvatske u „Region“, tj. na „Zapadni Balkan“.

Doduše, popunjavanje diplomacije kadrovima koji su bili vrlo odani jugoslavensko-komunističkom režimu započelo je – kao što ističe bivši generalni konzul mr. sc. Antun Babić – još i za vrijeme dok je šef diplomacije bio Mate Granić. Diplomat i povratnik iz SAD-a dr. sc. Tomislav Sunić svjedoči da je još i u vrijeme rata u diplomaciji znao susretati bivše diplomate, denuncijante i suradnike službi kojima se je posao u vrijeme Jugoslavije svodio na borbu protiv „hrvatskog nacionalizma“ i protiv „ustaško-terorističke emigracije“. Diplomacija je – a tome je napisan poveći broj članaka i analiza – dobrim dijelom postala savršeno mjesto za „uhljebljivanje“ bivših udboidnih novinara i jugofilnih zelota kojima predstavljanje hrvatske države i njezinih interesa nije ni na zadnjem mjestu liste prioriteta. Obrazovanim i karakternim diplomatima s osobnim i nacionalnim dostojanstvom napredovanje u diplomaciji bilo je otežano, da ne kažemo potpuno onemogućeno.

Plodovi rada te i takve diplomacije vidljivi su i na gospodarskom planu, ponajprije u „enormnoj količini“ investicija koje svakodnevno stižu u Hrvatsku, ali i na identitetskom planu, što vidimo u propagandnim tekstovima protiv Hrvatske koji se redovito s vremena na vrijeme pojavljuju u zapadnim medijima. Nerad, nesposobnost i potpuna indiferentnost prema hrvatskim nacionalnim interesima karakteristike su mnogih diplomata kojima je Hrvatska tek dobar bankomat za napuniti džep.

Prvoga dana svog mandata novi američki predsjednik Donald Trump smijenio je sve američke veleposlanike, a što nova vlast čeka da krene u čišćenje Augijevih štala hrvatske diplomacije – to ostaje misterij veći od Međugorja.

Davor Dijanović/direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save