FILM GENERAL SMETA ONIMA KOJI BI HTJELI ZABORAVITI DOMOVINSKI RAT I OLUJU!

Tek što je počelo snimanje, film General već je mnogima počeo smetati. Napadi na ovaj dugo najavljivani projekt poprimaju pomalo paranoične prizvuke. Budući da se redatelju Antunu Vrdoljaku i njegovoj ekipi ne može prigovoriti da ne znaju svoj posao, jer su među najboljim poznavateljima zanata kod nas, onda se u osporavanju ovog filma, iako još nije ni snimljen, koriste svi drugi načini, komentirao je Ante Gugo.

Namjerno ne kažem da se ne koriste argumenti, jer ono za čim posežu kritičari ekipe koja snima film o Domovinskom ratu i Oluji, obične su pretpostavke, izmišljotine, laži ili u najblažim slučajevima pokušaji pecanja neke afere. Neki su toliko drski pa tvrde da je Duga mračna noć, zadnji Vrdoljakov film, loše obavljen posao, iako je riječ o jednom od najgledanijih filmova hrvatske kinematografije. Isti ti kritičari nisu se oglašavali o filmovima koje je u kinima gledalo manje ljudi nego što je radilo na njihovom snimanju.

Koliko su sa samim Vrdoljakovim filmom General upoznati oni koji ga kritiziraju, kažem opet iako je snimanje tek počelo, govori i to što razglabaju o tome kako će na velikom platnu izgledati dijelovi života generala Gotovine vezani uz umirovljenje, uz progon Haškog suda, uz uhićenje…. Film general koliko mi je poznato, završava scenama vezanima uz Oluju.

Poluinformacije vezane uz vrlo galantan postupak Ante Gotovine koji je redatelju Antunu Vrdoljaku dao odriješene ruke u prizorima vezanima uz njegov život, zlobnici tumače generalovom rezerviranošću i odbijanjem da sudjeluje u tom filmu. Naravno, pri tome se ne pitaju zašto se Gotovina svojevremeno pristao sastati s Goranom Višnjićem koji ga u filmu glumi. Kao što rekoh, one koji su žestoko napali ovaj film čije snimanje je tek počelo, istina i činjenice ne zanimaju.

Najviše bure se podiglo oko pomoći MORH-a u tehnici i ljudstvu. Postavlja se pitanje zašto MORH pomaže snimanje filma o Domovinskom ratu i postavlja se pitanje tko će sve to platiti.
Treba imati na umu da se sve događa u vremenu kad razmišlja o ponovnom uvođenju vojnog roka i kad se oružane snage nastoje popularizirati u javnosti. Svaka ovakva pomoć vojske može biti izvedena i ka o trenažna obuka. Vojska time praktično ne troši ništa više nego što bi potrošila. Sudjelovanjem u scenama u kojima će filmskim efektima biti simulirane prave ratne situacije onaj mali broj ljudi koji će u tome sudjelovati može puno dobiti u smislu obuke.

Zanimljivo je da su u Hrvatskoj neki počeli postavljati pitanja odluke MORH-a da pomogne ovaj film tek nakon što su srpski političari u BiH potegli pitanje zašto tamošnje oružane snage također pomažu snimanje ovog filma. Dakle, sve ide po već viđenom scenariju i iz poznatih izvora. Zanimljivo je da se nije uopće diglo puno prašine kad je vojska u BiH pomagala snimanje filma „U zemlji krvi i meda“ producentskog para Angeline Jolie i Brada Pitta.

Poznat je podatak da je nakon snimanja američkog kino hita Top Gun zanimanje mladih za služenje u američkoj ratnoj mornarici znatno poraslo. Nije tajna ni da Pentagon raspoloženje javnosti prema američkim vojnicima podiže, ne samo pomaganjem snimanja filmova o ratovima koje SAD vode diljem svijeta, nego čak i potenciranjem snimanja takvim filmova. Srbi već odavno pomažu snimanje filmova koji peglaju istinu o njihovoj ulozi u osvajačkim ratovima koje su vodili. Najpoznatiji primjer za to je film „Lepa sela lepo gore“.

U Hrvatskoj, a to je posebno zanimljivo, najglasnije je protiv filma o Domovinskom ratu i Oluji zagalamio bivši ministar branitelja Predrag Fred Matić. Kaže on da mu je svojevremeno dolazio Veljko Bulajić s idejom da snimi film o bitki za Vukovar, a on ga je odbio. Nije rekao Matić ništa pobliže o tome s čim mu je Bulajić dolazio, koliko novca je već bilo pripremljeno, tko je to trebao financirati… Iz poštovanja prema stvarno velikom filmskom redatelju neću spominjati kako su financijski prolazili neki njegovi raniji projekti i ratni spektakli. Kad ne bismo znali da je Vrdoljak za film general zatvorio financijsku konstrukciju i da MORH samo pomaže tehnikom koju nitko drugi nema i bez koje film ne može biti snimljen, netko bi mogao pomisliti da Vrdoljakov film financira MORH. Na sreću, već smo navikli na Matićeve konstrukcije.

Zanimljivo je da Matić ništa nije rekao o filmu „15 minuta masakra u Dvoru“ koji je snimljen dok je on bio ministar branitelja. Nije Ministarstvo branitelja financiralo taj film, ali Matić nije ništa rekao ni kad je saznao za njega i nije bio ovako glasan kao što je danas kad kritizira film o Domovinskom ratu i Oluji.
Vrijeme šutnje o Domovinskom ratu definitivno je prošlo. Snimljen je film „55“, Vrdoljak snima svoj film „General“, Ministarstvo kulture počelo je potpore za književnost davati izvan kruga dosad pretplaćenih autora na državni novac čija djela su uglavnom iskazivala žal za Jugoslavijom. Prošle godine dvije nagrade je dobio roman o padu Vukovara, „Crni kaput“ Tanje Belobrajdić. Knjiga ratnih priča Drage Prgometa, Sakupljači gelera“ jedna je od bolje prodavanih u Hrvatskoj.

Kažu ljudi, oni koji gube imaju pravo plakati. U ovoj priči neki gube pozicije i do sad samo za njih rezervirani državni novac. Što je njima najgore, gube društvenu scenu koju su dugo izgrađivali, a na kojoj je Domovinski rat bio nešto o čemu je najbolje ne pričati, a ako se već i pričalo, onda se trebalo kritizirati i blatiti. Taj trend više ništa ne može promijeniti.

Kultura je dio kolektivnog sjećanja svakog naroda. Film i književnost su dio kulture. Film ima najveći broj konzumenata od svih oblika kulture i najlakše dolazi do široke javnosti. Strah od ovih činjenica generator je svih napada na novi film o Domovinskom ratu i Oluji kojeg radi čovjek koji jednostavno ne zna napraviti loš film. Antun Vrdoljak otima zaboravu ono što se do sad pokušavalo označiti kao zabranjeni dio našeg kolektivnog identiteta a to nekima smeta.

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save