Bog je stvorio skladan svijet i želi da ljudi žive u skladu
I vidje Bog da je dobro (Post 1,12.18.21.25). Biblijski prikaz početka povijesti svijeta i čovječanstva govori da Bog gleda stvoreno te ističe: dobro je!
{jathumbnail off}To nas uvodi u Božje srce i baš iz Božje intimnosti proizlazi ta poruka – rekao je Sveti Otac u propovijedi tijekom molitvenoga bdijenja na Trgu svetoga Petra.
Možemo se pitati što znači ta poruka? Što ona govori meni, tebi, svima nama? Papa je rekao da poruka jednostavno govori kako je ovaj svijet, prema naumu Božjem, „kuća sklada i mira“, mjesto gdje svi mogu naći svoje mjesto i osjećati se „kod kuće“. Sve je stvoreno skladno, dobro, a posebice su ljudi, stvoreni na sliku i priliku Božju, jedna obitelj, gdje su odnosi obilježeni stvarnim, a ne proglašenim bratstvom. Drugi i druge imaju biti ljubljenja braća i sestre, a odnos s Bogom, koji je Ljubav, odražava se na sve odnose među ljudskim bićima i usklađuje sve stvoreno. U Božjem se svijetu svatko mora osjećati odgovornim za drugoga, za njegovo dobro – ustvrdio je Papa dodajući da bi svi željeli živjeti u takvom svijetu.
„A živimo li u takvom svijetu?“ – zapitao je Papa. Unatoč ljepoti i dobroti stvorenoga, postoje „nasilje, podjela, sukob i rat“. To se zbiva kad čovjek, vrhunac stvorenoga, više ne promatra obzor ljepote i dobrote, nego se zatvara u vlastiti egoizam; kada misli samo na sebe, kad sebe stavlja u središte, kada zauzima mjesto Božje, tada remeti sve odnose, sve uništava; nasilju, otvara vrata ravnodušnosti i sukobljavanju. Upravo to potvrđuje ulomak iz Knjige postanka govoreći o ljudskom grijehu: čovjek se sukobi sa samim sobom, primjećuje da je gol i skriva se jer se boji (Post 3,10), boji se Božjeg pogleda; optužuje ženu, koja je meso od njegova mesa (Post 3,12), narušava sklad sa stvorenim, diže ruku na svoga brata da ga ubije. „Možemo li reći da se iz sklada prelazi u nesklad?“ „Ne, nema nesklada, ili postoji sklad ili je kaos, a u kaosu je nasilje, prijepor, sukob, strah“, ustvrdio je papa Franjo.
Upravo u tom kaosu Bog propituje ljudsku savjest: „Gdje je Abel, brat tvoj?“ A Kajin odgovara: „Ne znam. Zar sam ja čuva svojega brata?“ Post 4,9). I nama je upravljen taj upit, a bilo bi dobro da se i mi zapitamo: „Zar sam ja čuvar brata svojega?“ Da, ti si čuvar svojega brata! Biti ljudima znači čuvati jedni druge! A kada se naruši sklad, onda se dogodi promjena: brat postaje protivnik s kojim se treba boriti, kojega treba zatrti. Od tog trenutka prevladava nasilje i patnja brojne braće i sestara, a u svakom nasilju i u svakom ratu oživljavamo Kajina. Svi mi! – objasnio je Papa dodajući:
I danas se sukobimo s braćom, i danas dižemo ruku na svoju braću; i danas nas vode egoizmi, idoli, sebeljublje. Usavršili smo oružje, uspavali smo svoju savjest, a cinički se opravdavamo. Nastavljamo sijati razaranje, bol i smrt, kao da je to normalno. A nasilje i rat donose samo smrt, govore o smrti. Nasilje i rat poznaju samo jezik smrti – ustvrdio je Sveti Otac te se zapitao:
„Je li moguće krenuti drugačijim putom? Izići iz ove uvojnice boli i smrti? Možemo li ponovo hoditi putovima mira?“ Zazivajući ime Božje, a pod majčinskim pogledom Spasa rimskog naroda, Kraljice mira, želim odgovoriti: „Da, svima je moguće.“ Želio bih da odgovorimo svi, naročito oni koji upravljaju svijetom: „Da, želimo!“ istaknuo je papa Franjo te nastavio…→
Moja me kršćanska vjera usmjeruje prema Križu. Želio bih da svi muškarci i žene dobre volje, bar na trenutak svrate pogled na Križ. Na Križu se može iščitati Božji odgovor: Na Križu, nasilju nije odgovoreno nasiljem, niti se smrti odgovorilo smrću. U tišini je Križa zamuklo zveckanje oružja, a odjeknuo je govor pomirbe, praštanja, dijaloga i mira. Od Gospodina večeras molim da mi kršćani i braća drugih religija, svaki muškarac i žena dobre volje, kliknemo: „Nasilje i rat nikada ne mogu biti put mira“ kazao je Sveti Otac te potaknuo svakoga da zaviri u vlastitu savjest i srce i posluša vapijući glas.
Iziđi iz sebeljublja koje sakati srce, nadvladaj ravnodušnost prema drugomu jer ukrućuje srce, nadjačaj smrtonosne poticaje i otvori se dijalogu i pomirbi: Svrati pogled na bol svojega brata i nemoj ju još više povećavati, zaustavi ruku svoju, obnovi narušeni sklad, ali ne sukobom nego susretom! Neka prestane zveket oružja! Rat uvijek uništava mir, uvijek je poraz za čovječanstvo. Neka ponovno odjeknu riječi pape Pavla VI.: „Nikada više jedni protiv drugih, Nikada više, nikada! Nikada više rat, nikada više rat! – podsjetio je papa Franjo dodajući:
„Mirom i pravednošću učvršćuje se mir, hrani se osobnim žrtvovanjem, dobrohotnošću, milosrđem i ljubavlju.“ „Riječi su mira praštanje, dijalog i pomirba u ljubljenoj zemlji Siriji, na Bliskom istoku, u cijelom svijetu“ – ustvrdio je Papa pozivajući sve na molitvu. „Molimo za pomirbu i mir, radimo za pomirenje i za mir, budimo svi, u svakoj sredini, muškarci i žene pomirenja i mira. Amen!“, zaključio je Sveti Otac.
Na Trgu svetoga Petra sinoć su u molitvenom bdijenju za mir u Siriji i na Bliskom istoku, koje je predvodio papa Franjo, sudjelovali i mnogi Sirijci, a o tomu kako je u Siriji prihvaćen Papin apel za mir, u telefonskom je razgovoru izvijestio apostolski nuncij u Damasku, nadbiskup Mario Zenari.
Neizmjerno smo zahvalni Svetom Ocu na ovom danu, ja i svi sirijski kršćani, katolici i muslimani, koji su oduševljeno prihvatili poziv na molitvu i post za mir u Siriji i svijetu. Svi su prihvatili Papin poziv da se stvori lanac molitve i solidarnosti za mir – ustvrdio je nuncij Zenari.
Na primjedbu da je Sveti Otac pozvao i druge društvene stvarnosti da dijalogom rješavaju probleme, rekao je da treba obnoviti oružje dijaloga; dijalog je isplativiji od svega drugoga. Premda se često zablokira i trnovit je njegov put, ali drugoga puta nema – ustvrdio je nuncij.
Na upit o značenju molitvenoga bdijenja za sirijski narod, rekao je da je stanovništvo Sirije osjetilo međunarodnu solidarnost, premda, dok govorim s vama, nažalost, čujem tutnjanje artiljerije. No unatoč svemu, pothvat je Svetoga Oca bio vrlo prikladan. Želio bih dodati da je vrlo uspješno povezivanje molitve i posta. Post ima i u kršćanskoj i u muslimanskoj tradiciji veliku vrijednost, on nas donekle združuje – kazao je nuncij dodajući da su i djeca u Siriji primorana postiti jer je oskudica svega. Po svojem dragovoljnom postu solidarni smo s ovim narodom i djecom koja već šest mjeseci prisilno poste – zaključio je nuncij Zenari.
Izvor: Radiovaticana
