Obraćenje poznate astrologinje
Lažna znanost! Lažni učitelji! Lažni proroci! Sotonine sluge! I ja jedna od njih! Ova spoznaja me porazila.
{jathumbnail off}Ove redove pišem iz dva razloga: prvi je – potreba da svojom svjedočenjem pomognem zavedenim dušama koje rade posao astrologa i onima koji traže njihove usluge, jer obje strane čine veliki grijeh. A ljude koji znaju kom gospodaru služe i to čine svjesno, žalim kao duhovno mrtve, iako tjelesno žive. Mada, za sve, pa i za njih nade uvijek ima, jer, nikad nije kasno pokajati se i – obratiti! Drugi razlog je – iskupljenje! Kako sam i sama bila nesvjesni demonski sluga i učitelj mnogima koji su za mnom u neznanju pošli putem propasti, osjećam odgovornost ukazati im da su duhovne staze i učenja koja nam se nude u mnogobrojnim oblicima sa Istoka i Zapada, sva lažna, osim Isusa Krista, čiji put i mi trebamo slijediti.
Grijeh slavoljublja
Iako sam rođena u patrijarhalnoj pravoslavnoj obitelji, odgajana strogo, bila primjer dobrog učenika i studenta, osobe koja savjesno ispunjava svoje obveze, do skora sam prezirala i odbacivala ono jedino vrijedno i zdravo utemeljeno u mojoj ličnosti, kao zastarjelo, u neskladu s Novim Dobom, kao smetnju čovjekovoj evoluciji. Obitelj je vremenom zaboravila na Boga, a običaje je držala reda radi. Udajom sam ušla u ateiziranu sredinu koja za Boga uopće nije znala, i sve kršćansko joj je bilo strano, čak mrsko. Njihov bezbožan način života me je bolio, jer su oboljeli moralno i duhovno, ali nisam znala od čega je došla bolest i gdje je lijek protiv takvog stanja. Sve oko mene je bilo u užasnom neskladu, nerazumijevanju i ne-ljubavi.
Jedan grijeh vuče drugi. Jedan pad vuče novi, još dublji. Fanatična potreba za stjecanjem znanja vodila me s proučavanja jednog područja za drugom, jednu filozofiju života sam zamjenjivala drugom, dok se nisam srela sa okultizmom koji je izgledao kao kruna svega naučenog što čovjek može primijeniti u praksi. Iako nisam znala da je to od Boga zabranjeno i za ljude, od početka sam osjećala kako tu nešto ne valja. Svi su radili tajno, pod pseudonimom, a ja sam odmah željela u javnost, jer, ako je dobro kao što izgleda, onda treba svima poslužiti, razmišljala sam.
Popularnost je došla preko noći. Još se nisam temeljito učvrstila u svom novom znanju i zvanju, već me je poznavao cijeli grad, telefoni su zvonili danonoćno, novine, radio i televizija su mi širom otvorili svoja vrata. Poštovanje i priznanje od strane ljudi došlo je munjevito i bez provjere toga što ja to stvarno radim i kako radim. Nastojala sam trudom i radom opravdati svoj uspjeh, ali to je u cijeloj priči bilo sporedno. Kao da je bilo dovoljno što sam dala svoj pristanak svijetu okultizma, kako bi se svijet meni poklonio.
U početku, slava mi je godila, jer mi je omogućavala riješiti mnoga materijalna i profesionalna pitanja s lakoćom. Uostalom, to sam i željela: postala sam poznato ime, netko čije se mišljenje uvažavalo, novinari su me intervjuirali, pitali za stav o ovom i onom važnom pitanju, događaju, ličnosti, i to sve zato što znam tajne nedokučive astrologije. Većina ljudi s kojima sam dolazila u dodir vjerovali su bezrezervno astrologiji; za cijenu nisu pitali iako nije bila mala; rado su plaćali naručene horoskope za cijelu obitelj; tražili mjesečne, kvartalne, godišnje; usklađivali svoje poslovne i privatne obveze s kretanjem zvijezda. Bila sam savjetnik savjetnicima; odvjetnici, profesori, političari, suci, umjetnici, liječnici, biznismeni – uglavnom su bili moji klijenti. Znala sam koliko ne znam i čudila se kako mi traže savjet u ozbiljnim profesionalnim i društvenim pitanjima. Rečeno snimaju na trake, kasnije preslušavaju, najčešće postupe po uputstvu.
Ubrzo sam izbila u sam vrh stručnjaka za ovo područje. Nisam ni slutila da se nalazim na vrhu ledenog brijega čije je podnožje u paklu. Ljudi su mi istinski vjerovali, i to me je obavezivalo na veliku odgovornost. Imponirala im je moja obrazovanost, jer se ovim poslom uglavnom bave neuki, i to je bila nekakva garancija stručnosti.
Savjet dobrog starca
Vrijeme mi je polako otkrivalo laž mog novog položaja, jer sam i sama pored vanjskog sjaja u dubini duše bila veoma nesretna. Toliko da sam željela umrijeti, jer sve to što radim, cijeli život, nema nikakvog smisla. I slava, i novac, i znanje – ništa ne vrijede! Moje unutarnje biće nesvjesno zna da nije na pravom putu i zato u svemu vidi besmisao, a koji je pravi put – ne zna!
Razumjela sam ljude koji su mi dolazili, osjećali se promašeno i prazno bez obzira što žive u pristojnim obiteljima, što su ostvarili u poslu, ili imaju neko veliko bogatstvo. Znala sam što im nedostaje, jer to isto i meni je nedostajalo. Zato jure od gatara do vidovnjaka, od iscjelitelja do ekstrasensa, spremni mnogo platiti samo kako bi našli lijek za svoju jadnu dušu, zarobljenu grijehom i laži. Istinski sam ih voljela i oni su to osjećali. Kad mi se prvi put rodila ozbiljna sumnja u sve što radim, taj kotač se nije više mogao zaustaviti. Osjećala sam da Božja istina daje konačne odgovore, a slabosti i šupljine okultizma predstavljaju još jednu obmanu u nizu svih lažnih vrijednosti ovoga svijeta.
Otišla sam jednom prilikom na selo i susjed, pobožan starac, koji je čuo što radim, reče mi: “Dijete, okani se đavoljeg posla, uzeće ti dušu!” Osjećala sam se superiorno i sveznajuće pred smirenim starcem od 86 godina, pa se upustih u široku diskusiju objasniti mu svu mudrost drevnog znanja koje pomaže ljudima, a bogobojažljivi starac mi odgovori: “Mi dijete, ovdje u selu ne znamo za to, a opet lijepo živimo. Mož’ biti da je tako k’o što govoriš … Ali, mi znamo za Boga istinitoga, Krista Spasitelja i vjeru pravoslavnu … Nego, valjda su tebe ovi nekrsti na vakultet tome naučili? “
Blaga upozorenja dobrog starca potkrijepljena primjerima onih koji su teško stradali ako su se bavili bilo čime što je izvan Božjega učenja, nisam uzela ozbiljno. Kad je rekao da će se moliti za mene, odmahnula sam rukom govoreći mu da se mane tih praznovjerja, jer to ne pomaže.
Kanal demonske sile
Radila sam pretjerano, ponekad i po 16 sati dnevno da bih ispunila sve obveze. Pisala mnogobrojne članke po novinama, sudjelovala u radio i TV – emisijama, vodila školu astrologije, s ciljem da što više ljudi uz moju pomoć sebi pomogne, stekavši pravo znanje i obrazovanje. Veliki napor je pratio i veliki zamor. Više nisam imala mira vanjskog ni unutarnjeg. Sad vidim kako je to lako: zaboraviš na Boga i ljudskost, pustiš se i začas se nađeš u carstvu tame.
Osjetila sam u sebi neku čudnu moć! Silu koja ima vlast nad ljudima i oni joj se rado podčinjavaju. Postaju zavisni od moje priče, razgovora, prisustva, traže usmjerenje, pomoć pri donošenju odluka, spremni su na sve samo da ih ne odbacim. Žele da im budem “učiteljica”, duhovni vođa, što ja odbijam, jer me to, ipak, plaši. Često su me sanjali i po uputi iz sna dolazili meni.
Vremenom sam počela primjećivati kako nisam “sama”. To prisustvo “sile” registrirala sam kroz nekakav “trubni” glas u tumačenju horoskopa. Iskusniji od mene su mi objasnili kako sam kanal “više sile” koja mi pomaže i to smatrali velikim postignućem. Gledanje u prošlost išlo je lako, budućnost također. Uglavnom sam davala iznenađujuće točne podatke o osobama koje ne znam, od opisa karaktera ličnosti do događaja iz života. Kad nisam sigurna koncentriram se, i sa lijevog ramena kao da čujem glas, unutarnjim sluhom, koji mi kaže što treba.
I sama sam u snovima dobivala upute što učiniti. Ili, što će se dogoditi. Predskazanja su se uglavnom ispunjavala. Bivala sam zaprepaštena osobama, mjestima ili situacijama koje sam viđala mjesecima ranije u snu, a kasnije na javi. Ponekad sam dobivala znanje “iz viših sfera” i rado pričala ljudima što mi se događalo, jer me zabavljalo kako je nešto tako moguće.
I fizički sam se promijenila. Uvijek sam voljela diskretan izgled bez ukrasa i šminke, a sada je bilo suprotno. Ofarbala sam kosu u crvenu boju, oblačila se upadljivije, ponašala se dosta agresivno. Nekim čudnim putovima su mi stizali na poklon prstenje, plaštevi, magijski simboli; dolazili neobični ljudi, kao da nisu s ovog svijeta, čuli su za mene, da me upoznaju, da se udružimo i surađujemo, i slično.
Jedna prijateljica mi reče: “Ličiš na modernu vješticu!” Ova rečenica me uplašila jer nisam primjećivala da se mijenjam. Uostalom, nisam vjerovala da postoje vještice i đavoli, mislila sam da je to samo metafora. A u “boga” sam vjerovala, mada sasvim nejasno. Nisam poznavala Boga Istinitoga i Jedinoga i nisam ispunjavala Njegove zapovijedi. Tek kasnije sam otkrila da je najveći uspjeh sotone da nas uvjeri da on ne postoji. Tad smo u njegovoj vlasti bez otpora.
Demonske sluge
Otkriće kako većina astrologa ne vjeruje u Boga za mene je bilo pravo iznenađenje! Zatim otkrivam da se služe lažima, kako su pohlepni za novcem, plaćaju visoke svote da se domognu medija, da se reklamiraju; smatrala sam kako kvaliteta rada sama sebe reklamira i nikad nisam ni dinara uložila u tu svrhu. Prevarom ljudima otimaju pare, žive nemoralno odajući se kocki, drogi, alkoholu, dok su preljubi i blud prirodan način života. Sujetni, zli, duhovno poremećeni ljudi! Koga će oni izliječiti kad su sami bolesni? Bože dragi, jesam li i ja kao oni?!
Sada, dok ovo pišem, stidim se pred sobom, kakva sam bila i kakvim sam besmislicama vjerovala kao da su nekakve uzvišene istine. I još tome podučavala druge ljude! Kakva demonska gordost! Smrtonosna hrana sujetnom egu, koji se nasitio i presitio laži, pa je k’o mjehur od sapunice pukao kad više nije imao kud.
Poslije jedne TV-emisije u kojoj sam bila gost s još nekoliko đavolovih sljedbenika, zgrozila sam se nad lažima i prijevarama koje se, uz suradnju urednika i televizijskih trikova, serviraju jadnom narodu kao posljednje istine, samo kako bi se zaradilo što više novca. Nas predstavljaju kao nekakve svece, iako se na licu svakog može čitati tko je i što je. Postajalo mi je jasno: “Ovo što radim je veliko zlo.”
Tada sam odlučila više se ne pojavljivati u javnosti. Da ne sudjelujem u toj masovnoj prijevari i pljački, masovnoj hipnozi duhovno ojađenih i slijepih i gluhih, koji plaćaju po sto maraka za tri minute straha, jer ih najčešće tobožnji vidovnjaci šokiraju strahovitom budućnošću ili nekom užasnom crnom magijom da bi opravdali svoju cijenu i rad. Na svim skupovima i seminarima počela sam uočavati da sam upala u društvo prljavih, pokvarenih, nečistih neznalica i varalica, vještica i demona. Često sam primjećivala kako fizički sliče na svoje uzore. I doslovno sam ih vidjela u tom strašnom obličju kakvim nam se na slikama prikazuju duhovni svjetovi.
Sve religije, sve hramove, gurue i učitelje priznaju, samo ne Isusa Krista! Sva literatura svijeta je poželjna za čitanje osim Svetog Pisma! Ja sam poštovala svoju duhovnu tradiciju u istoj mjeri koliko i druga učenja, jer mi se činilo da je tako ispravno. U srcu sam osjećala veliku razliku kad se molim Gospodinu Isusu Kristu ili ponavljam mantru Krišni i Šivi. Od prvog mi je dolazila radost i mir, od drugog hladnoća i ravnodušnost.
Gospode, spasi me
Gospodine, gdje sam to i što radim?! Otkuda ja u ovom Vilenjačkom kolu?! Kao da se nalazim u strašnom košmarnom snu. Kako da se probudim? I gdje je izlaz iz ovog labirinta? Sveznajući Bože, samo Ti znaš i samo mi Ti možeš pomoći!
Dotadašnji rad me je obvezivao i nisam se mogla tako lako povući, iako sam to željela najviše na svijetu. Uvidjela sam sav besmisao njihove i moje priče. Kažem, molite, On će vam pomoći, idite u crkvu, razgovarajte s pobožnim ljudima … Sada sam imala jasnu svijest da je ovo njihov posao, a ne moj. Vidim, više vjeruju meni, ili svakom priučenom gataru i vračaru nego Bogu Svemogućem. Užas! Što napravih! Bože, oprosti mi! Spasi me i pomiluj, grešnu … Osjetila sam kako sam zaista grešna, da sam kriva, osjetila sam istinski strah pred Božjom kaznom.
Moj duševni nemir postajao je sve neizdržljiviji. Teret odgovornosti je postao nepodnošljiv jer sam shvatila da sam griješila. Oni netočni odgovori koji su se smatrali normalnim u svakom poslu počeli su mi opterećivati savjest. Ja lažem! I za laž uzimam novac. Kakva je to istina ako nije stopostotna istina? Ako je pola laž, onda je laž! Onda nije od Boga!
Svog “duhovnog vodiča” koji mi je bio pomagač, koga sam smatrala anđelom, dobrim duhom, više nisam mogla “otpustiti”. Jasno sam osjećala njegovo prisustvo kako me goni da činim i govorim suprotno od onog što želim. Ponekad sam čula “unutarnje glasove”. Um mi je bio strašno rastrzan.
Vidjela sam da moć koju ti sotona daje ne može koristiti bez manipulacije ljudima, i samo u egoistične svrhe. I kad pokušam činiti suprotno to nekako ne ide jedno s drugim. Ljudi traže da njima manipuliraš, nude se jer su izgubljeni, duhovno dezorijentirani, a ta praznina se mora nekim sadržajem popuniti.
Moj telefon je bio javan. Zvonio je danonoćno. Sačekivali su me ispred zgrade, molili preko prijatelja da ih primim, nudili dvostruke i trostruke cijene samo da dođu kod mene. Nigdje se nisam mogla skloniti. Osjećala sam se kao u klopci. Sebe sam doživljavala kao roba astrologije. Iako sam htjela da je zaboravim i odbacim, uvidjela sam kako to neće ići lako, jer mi ljudi i obitelji to ne daju. Smatraju me ludom što u vrijeme najžešće krize odbacujem siguran izvor prihoda.
Lažni prorok
Primijetila sam jednu nevjerojatnu stvar. Novac, kojeg je bilo mnogo, kao da je bio proklet. Ništa dobro s njim nije se moglo uraditi. Gubio se, topio, ulagao u promašene poslove, jednom riječju – donosio zlo. A danas, kad ga nemam, s malo postignem mnogo više. Počeo mi se gaditi. Zarađujem ga gatanjem! Vještica! Neka što prije ode od mene. Bolje mi je da gladujem, ili da prosim, nego da ga na ovakav način zarađujem! Ovo je nepošten način, svejedno što ljudi to opravdavaju “prodavanjem znanja i vještine”.
Lažna znanost! Lažni učitelji! Lažni proroci! Sotonine sluge! I ja jedna od njih! Ova spoznaja me porazila. U to vrijeme sam se osjećala ništavno i bijedno, bez samopoštovanja ili bilo kakvog samoopravdanja. Nije bilo potrebno da me itko osudi jer sam samu sebe najviše osuđivala.
Okultno znanje astrološke znanosti pokazalo se plitkim, praznim, dosadnim. Predložak koji se vječno ponavlja, bez dubine, bez rasta u spoznaji, bez mogućnosti da čovjek dobije stvarne odgovore na svoja pitanja. Za kreativno biće nekreativna astrologija se pokazala zaglupljujućom, a jezik kojim se služi – ograničavajućim.
Svaki iskreni astrolog nakon nekog vremena mora priznati kako vara: sebe i druge! Samo je pitanje koliko će dugo ustrajavati na obmani i samoobmani. Koliko dugo će dobrovoljno ostati u sotonskoj vlasti. Kad kaže “ne” Sotoni, istinski se sve oko njega počne mijenjati. Ljudi, život, pa i sama “sudbina” koja ga dotad prati kao neka zla kob.
Ja sam sve to sebi priznala i bila spremna i drugima priznati. Ali – to nije išlo nimalo lako. Nitko nije htio čuti, a kamoli prihvatiti moje objašnjenje svega što se događalo sa mnom i što se događa i njima. Iz obitelji su čak stizale prijetnje istjerivanjem iz kuće ako prestanem to raditi.
U to vrijeme je, milošću Božjom, Biblija je ponovno došla u moje ruke. Ranije sam je čitala, u kući imala tri Biblije, ali u vrijeme bavljenja astrologijom kao da sam zaboravila da uopće postoji. Sad se pitam kako je to uopće bilo moguće? Zar je tako velika moć iluzija ovoga svijeta i opčinjenosti njegovim prolaznim ljepotama i vrijednostima da sam zaboravila na Boga, Božji zakon, Božju ljubav?!
Kao da me je Sunce obasjalo! Kao da sam srela najprisnijeg, najboljeg Prijatelja! Kao da sam doplovila u luku s olujne pučine!
Shvatih kako sam učinila veliki grijeh. Bila sam spremna na svaku žrtvu, odricanje, pokajanje, čak i na smrt – samo da ponovo dobijem oproštaj od Boga. Nitko, i ništa više na svijetu mi nije bilo važno do toga. Do Boga.
Otvorim Sveto pismo i pročitam: “Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili… ja ću se okrenuti od takva čovjeka“ (Levitski zakonik 19,31 i 20,6).
Vidim da je “gatanje po zvijezdama” zabranjeno i da se ono ostvaruje silom demonskom i po šaptanju demona. Jedan pobožan čovjek reče kako je bolje i umrijeti nego se obraćati za pomoć demonskim slugama, te da oni koji traže pomoć od gatara i vračara sebe lišavaju pomoći Božje. Sve što se u mom životu do tada događalo, i način na koji se događalo, postalo mi je jasno. U svjetlosti Riječi Božje bio je osvijetljen cijeli moj život sa svim njegovim zabludama i mrakovima. Razumjela sam izvor zla kome sam robovala, i razloge za činjenje zla, ali i načine prevladavanja.
Dakle, i ja sam “lažni prorok” koga će Bog istjerati izvan zidova Jeruzalema! Služim sotoni! Đavlove sluge su mi prijatelji! Ubijam svoju dušu i duše onih koji mi dolaze po horoskop. Ubijam svoje dijete, jer će i ono plaćati moj grijeh.
Spasenje
Zagledana u blagi lik Spasitelja roda ljudskog molila sam Ga danonoćno sa suzama i pokajanjem da me oslobodi sveza đavolskih.
Koliko je bilo lako ući u društvo demoniziranih, toliko je bilo teško povući se. Ne puštaju te, ulaguju ti se ili ti prijete. Ne mogu preko noći izbrisati iz svijesti ljudi naviku koju su stekli prema meni znajući me u određenoj ulozi, pa ni iz vlastite svijesti naviku da razmišljam, reagiram na određeni način. Moja prošlost me drži zarobljenom. Što sam sijala sada žanjem: tko sije laž, žanje muku. Tako je bilo i sa mnom.
Molila sam se Bogu i po cijeli dan da razveže okove grijeha, da bude milostiv meni grešnoj, i pošto je On Svemogući, naći će načina da me izbavi, a ja prihvaćam svaki način, pa makar to bila i bolest, nesreća, gubitak svega što imam. I upravo to mi se i dogodilo. Gubitak svega što sam gradila posredstvom astrologije, bio je Božji odgovor na moje molitve.
Gordoj osobi, kakva sam bila, nije bilo jednostavno priznati krah, promašaj, prijevaru, neznanje naročito, jer sam u grijeh upala i zbog neznanja. Morala sam se poniziti, pokajati, iz srca iščupati sve što sam do tada ulagala u sebe, jednom riječju – da umrem, kako bih se ponovno rodila.
Kao davljenik za slamku držala sam se Biblije. To je bila jedina knjiga koju sam čitala, i prvi put mi ni jedna druga nije bila potrebna. Svaka riječ me je okrepljivala i jačala u vjeri da ću pobijediti zlo. Oživjela sam iznutra, osjetila radost, tihu i smirenu i konačno pronašla ono za čim sam oduvijek tragala, cilj i smisao života. Pronašla Boga. Više nisam htjela, ni smjela griješiti.
Uslijedili su razgovori s pobožnim ljudima, predavanja, što mi je pomoglo da se duhovno uzdignem, preporodim, pokajanjem promijenim dotadašnji način života.
Čovjek je viši od zvijezda
Davno pročitana rečenica vladike Nikolaja Velimirovića: “Po kršćanskom učenju čovjek je viši od zvijezda”, tek tada mi je postala jasna, jer sam svojim životom istinski spoznala što to zapravo znači.
O, voljeni Kriste Bože, kako Te ranije nisam znala?! Koliko bih patnje i muka, poniženja i lutanja izbjegla! Ali, opet sam Ti neizmjerno zahvalna kad pomislim da je mogao proći cijeli život, a da te ne upoznam, živeći nedostojno u grijehu i zlu.
– “Tko nije sa mnom, protiv mene je” …
– “Tko sa Mnom ne sabire, rasipa” …
– “Ja sam Put, Istina i Život” …
– “Ja sam blag i čovjekoljubiv” …
Bože dragi! Kako su ove riječi istinite! Kakvi smo mi to kršćani kad ne poznajemo svoga Učitelja? Nitko mi nije pričao o njemu jer ga nitko ne zna. Plamena ljubav prema Bogu, istini, dobru, zahvatila je cijelo moje biće. Opijena tom ljubavlju, nisam mogla po svu noć spavati… Pisala sam Mu pjesme…
Počela sam svima govoriti o Spasitelju, o spasenju, o Božjoj ljubavi i milosrđu, o cilju života, o sebi kakva sam bila.
Sve sam izgubila! Ime, ugled, materijalna dobra… Nisam žalila nimalo jer sam znala da gubim lažno kako bih zadobila ono pravo. I tada, a naročito sada, čini mi se da sam premalo žrtvovala u odnosu na ono što sam dobila. U mom pokajanju Bog mi se smilovao, te sam lako podnosila teškoće i samoću. Vidjevši moje pokajanje potkrijepljeno djelom, većina iskrenijih prijatelja se okrenula Bogu, što mi je bilo posebno milo jer sam osjećala krivnju, zato što sam ih dotad navodila na zlo.
Iz istog razloga pišem ovu ispovijest ne bih li pokazala istinu iskrenim dušama koje su zavedene na put laži, kako bi im se otvorile duhovne oči i uši, da vide i čuju gdje je pravi put spasenja, gdje je svjetlost, i gdje je istina, ne bi li se priklonili voljenom Isusu Kristu i sebe spasili od propasti.
Autor: Janja Todorović/Dnevno.hr
