Bruna Esih o kampanji, lustraciji, tradicionalnim vrijednostima i Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću
Foto: Bruna Esih, Facebook
Ne idem na izbore usmjerena protiv drugih kandidata ili protiv HDZ-a, nego protiv procesa koji gospodina Bandića 16 godina drže na čelu grada, rekla je u intervjuu za Novi list Bruna Esih, kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba.
Za povjesničarku Brunu Esih šira je javnost čula prije dvije godine, kad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović baš nju odredila za izaslanicu na komemoraciji na Bleiburgu. Danas je ona već nezavisna zastupnica i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba.
“Da, brzo to ide. No, volim reći da u politici nisam dugo, ali da sam prije toga u »predvorju« politike bila sigurno četiri, pet godina. Sudjelovala sam i u nekim političkim kampanjama HDZ-a, pisala tekstove i pripreme, i na taj način ostvarila mnoge kontakte, mogu reći i prijateljstva”, kaže Esih.
O ulasku u politiku:
“Nije to bilo odjednom. Oduvijek su me zanimale pojedine političke teme, ulazila sam korak po korak… Ali, niti sad se još ne doživljavam političarkom, a vjerojatno se ni ne ponašam na politički način. Nije baš oportuno ići protiv nekakvog mainstreama ili odluka stranke.”
O zakonskom prijedlogu lustracije iz 2016.:
“U to sam vrijeme bila predsjednica udruge »Hrvatski križni put« i intenzivno smo prikupljali slične zakone iz drugih postkomunističkih zemalja kako bi ih se prevelo i na temelju njihovih iskustava nešto slično napravilo u Hrvatskoj, u skladu s našim potrebama i društvenim okolnostima. Međutim, naša nastojanja nisu nailazila na dobar prijem ni kod prošle Vlade, a bez sredstava ne može se puno učiniti.”
O lustraciji:
“Država se mora ponašati u najmanju ruku kao dobar gazda svoje firme, koji prilikom zapošljavanja ljudi želi znati tko su oni, hoće li mu biti lojalni, donijeti korist ili moguće nanijeti štetu. Svi koji se žele baviti javnim, državnim poslom, morali bi se svojevoljno izjasniti jesu li bili pripadnici represivnog aparata u razdoblju komunizma i koji je bio način njihovog sudjelovanja, odnosno suradnje. Ako to ne žele ili procijene da im iznošenje tih podataka može štetiti, slobodno se mogu baviti nečim drugim i na taj način izbjeći biti predmetom bilo kakvih sumnji i rasprava.”
O Tomislavu Karamarku:
“S njim sam se u životu samo dva puta srela, a tek jednom razgovarala u užem društvu. Nismo ni tada baš razmijenili previše riječi.”
O pozivu na listu HDZ-a u prošlim parlamentarnim izborima:
“Pitana sam bih li bila na izbornoj listi HDZ-a i jesam li za to uopće zainteresirana. Nakon razgovora sa svojom obitelji odgovorila sam da sam zainteresirana.”
O razgovoru o lustraciji s Plenkovićem:
“Sastala sam se s gospodinom Plenkovićem, dok on još nije postao premijer, čestitao mi je na rezultatu i rekao da je to izniman doprinos HDZ-u i da stranka to cijeni. Razgovarali smo o tome što mislim dalje i tada sam mu vrlo otvoreno rekla da osjećam odgovornost prema biračima čije glasove sam dobila i da je to sada i odgovornost stranke na čijoj sam listi bila. Zbog poruka koje sam komunicirala tijekom kampanje, a temeljile su se upravo na suočavanju s prošlosti, rekla sam da bih voljela u tom pravcu nastaviti. U tom smo kontekstu nastavili razgovarati o različitim modelima. Dala sam mu sugestije na koji način smatram da bi taj proces trebalo započeti, a da bude jednako prihvatljivo i za HDZ i za sve ostale građane. Stekla sam dojam da se Plenkoviću dopalo to što sam mu govorila, bio je to kvalitetan i ugodan razgovor.”
O sudjelovanju na HDZ-ovoj listi na prošlim izborima:
“Zahvalna sam na prilici da budem na listi HDZ-a, to mi je svakako bio vjetar u leđa. Međutim, ja sam na 11. mjestu liste dobila deset i pol tisuća glasova i HDZ-u pomogla kao niti jedan drugi kandidat, iako prethodno nisam bila poznata javnosti kao, primjerice, neki ministar ili glavni tajnik stranke. S takvim rezultatom donijela sam peti mandat u prvoj izbornoj jedinici. Na izborima 2015. u toj su jedinici osvojili četiri mjesta u Saboru.”
O vrijednosnim stajalištima:
“Konzervativnih sam stavova i tradicionalnih načela i posve sigurna da moji birači to znaju. Nemam namjeru u kampanji inzistirati na svjetonazorskim stvarima, ali odgovore na ta pitanja sigurno neću izbjegavati.”
O stanju u Zagrebu:
“Sa Zagrebom se može dogoditi isto što i s Agrokorom, u slučaju da na izborima ne dođe do stvarnih promjena. Briga za Zagreb ne predstavlja samo brigu o komunalijama. Vjerujem da je moguća stvarna promjena u Zagrebu. Jasno je, nadam se i većini građana, da Milan Bandić dosad nije imao alternativu, jer su svi preko njega ostvarivali svoje interese.”
O ostanku u Klubu HDZ-a:
“U Klubu ima ljudi u potpuno istoj situaciji u kojoj sam ja, dakle kandidirat će se na lokalnim izborima protiv HDZ-a, a oni nikome nisu sporni. Od početka rada u Klubu bila sam vrlo transparentna, uvijek sam jasno iznosila stavove i govorila s čime se ne slažem. Naravno, ne mislim da se moje mišljenje kao nezavisne zastupnice moralo uvijek uvažavati, ali čemu sada glumiti iznenađenost mojom odlukom.”
O koaliciji Plenkovića i Bandića na gradskoj razini:
“Najbolji komentar je moja kandidatura.”
O korupciji:
“Cjelokupnu političku situaciju i model vladanja Zagrebom smatram plodnim tlom za korupciju, sukobe interesa, različita klijentelistička pogodovanja, rođačke veze, i za sve ono što nam je jako dobro poznato.”
O Milanu Bandiću:
“On sve radi iz osobnog interesa, spreman je ujutro sudjelovati u crkvenoj procesiji, popodne na reveru nositi značku s Titovim likom, ali ništa od toga, jasno je, ne može biti iz uvjerenja.”
O Tuđmanovoj ideji nacionalne pomirbe:
“Za pomirbu ruku moraju pružiti obje strane. Naravno, to se puno bolje vidi s današnje vremenske distance.”
Koja strana nije pružila ruku?
“Ona koja je i danas problematična, stare strukture, nove mreže.”
Bandić odbija maknuti Titov trg iz Zagreba.
“Jasno, on na sve gleda kao na mogući izgubljeni glas.”
Prgomet, pak, kaže da u vezi s ocjenom Tita treba pričekati završetak rada Plenkovićevog vijeća za prošlost.
“Ne može netko ići u bitku za Zagreb, a da nema stav o ovom problemu, koji se stalno iznova otvara. Sandra Švaljek rekla je da bi o tome referendum, prebacila bi odgovornost na građane. Ne zanimaju sve građane svjetonazorske teme niti osobno želim da se svi time opterećuju. Anka Mrak Taritaš tvrdi da imamo važnijih problema od toga i ja se u potpunosti slažem. Ali, uvjerena sam da je to tema koja mnoge zanima i na temelju koje će nekome dati ili uskratiti glas. Kandidati su im stoga dužni dati odgovor. Prgomet bi čekao to povjerenstvo, ali ono će s radom, kako je najavljeno, završiti za godinu dana, stoga do izbora on neće imati odgovor. Moj je stav da je Tito najodgovornija osoba za događaje neposredno po kraju Drugog svjetskog rata, ali i za brojna ubojstva emigranata i represiju nad političkim neistomišljenicima. Zbog toga je u najmanju ruku civilizacijski upitan i najljepši zagrebački trg ne bi smio nositi njegovo ime.”
U Zagrebu postoji i Tuđmanov trg, zapravo jedna livada kojoj je Bandić prije više godina dao to ime.
“Tamo nema nikakvih sadržaja, taj se prostor niti ne može nazvati trgom i neprikladan je da bi nosio ime prvog hrvatskog predsjednika.”
O zagrebačkim fontanama:
“Lijepo je imati fontane i uređene parkove, ali puno je ljepše imati nove škole u koje djeca neće ići u tri smjene. Majka sam troje djece i s tim sam problemom jako dobro upoznata.”
Može li ova vaša nezavisna inicijativa u Zagrebu prerasti u centar šireg političkog okupljanja na nacionalnoj razini?
“To nije tako zamišljeno, ali ništa nije isključeno. Iako je ovo sada zaista zagrebačka priča, jasno je da je i nacionalna, jer je Zagreb glavni grad i zrcalo cijele Hrvatske. Ne znam što će se dalje zbivati. Prije nekoliko mjeseci nisam znala niti da ću biti zastupnica u Saboru ili sada u utrci za gradonačelnicu. Dosta će toga, naravno, ovisiti i o mojim izbornim rezultatima.”
O Povjerenstvu za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?
Ne slažem se osnivanjem tog povjerenstva i to sam do znanja dala i u Klubu zastupnika HDZ-a, svojim kolegama te savjetnicima gospodina Plenkovića. To nije najbolji način na koji bi se rješavao jedan tako sveobuhvatan proces. Smatram da o ovim temema nisu više potrebni kompromisi, temeljni kompromis je Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, donesena u Saboru 2006. Sada je potrebno donošenje odluka u skladu sa glasovima većine koja je toj političkoj opciji dala mandat upravo za njihovo donošenje.”
Vjerujete da Hrvatskom i dalje drmaju stare komunističke strukture?
“Apsolutno. I dalje su na djelu isti mentalni obrasci koji se provode putem istih uhodanih ili novih prilagođenih mreža.”
Izvor: narod.hr/novilist.hr
