Kome vjerovati: Agenciji Moody’s koja je odmah po aktiviranju “lex Agrokora” srušila kreditni rating toj kompaniji i najavila njen vrlo vjerojatni stečaj, ili slavodobitnim izjavama Plenkovića i Ramljaka o tome kako je Agrokor spašen tim zakonom?

Naslovnica dnevnih novina od prije dva dana viče preko cijele stranice: “Moody’s srušio rejting, ulagači optimistični!”. Ispod toga, golemim slovima, “Opet vjeruju u Agrokor, najveći svjetski fondovi uložit će 400 milijuna eura”. Bez upitnika, kao da je to sigurna stvar. Nino Đula, ex-feralovac, u Jutarnjem je, poput Jelene Lovrić, jako zabrinut za Plenkovića i hvali ga na sva usta. Od kad su Feralovci postali HDZ-ovci? Prije će biti da se HDZ promijenio i prešao na “antifašističku stranu”, koja je trenutno, koliko god to bilo nevjerojatno, apsolutno na strani “libealnog” zapada i svega što odande dolazi, i protiv Rusije koja odbacuje kulturni marksizam koji dolazi sa zapada. No pustimo sad to.

Čak i na stranicama HDZ-u inače ekstremno nesklonog portala naslovi zvuče kao čista režimska propaganda, “Ramljak odbio Ruse: Novac za plaćanja Agrokoru osiguravaju hrvatske banke”. I drugi tekst, “Ramljak ne želi Alvareza.” Istina je, očito, u oba slučaja posve suprotna: Alvarez je taj koji je rekao “ne, hvala” kad su mu rekli da on neće voditi spašavanje posrnule kompanije samostalno, ali da može ostati kao savjetnik Anti Ramljaku oko restrukturiranja. Stručnjaci tog kalibra žive od svoje reputacije, i ne mogu je dovoditi u pitanje preuzimanjem odgovornosti za nešto nad čime nemaju potpunu kontrolu. Alvarez je isto tako pred odlazak iz Zagreba rekao da se njegova kompanija neće javiti na natječaj za tvrtke koje bi trebale pomoći u restrukturiranju Agrokora! Istovremeno, dan kasnije, Ramljak kao da to nije čuo pa izjavljuje kako će Alvarezova tvrtka biti jedna od tri pozvane na tender za konzultante za restrukturiranje Agrokora! Vrati se, Antonio, skuvao sam ti pašta šutu! A što se tiče najava po medijima i iz politike kako će sve biti dobro sad kad smo otjerali Alvareza – iza kojeg svojim kapitalom stoje ruske banke – i doveli državnog povjerenika, iza kojeg ne stoji nitko tko ima bilo kakav novac, svaka čast Anti Ramljaku, ja vjerujem da je on kompetentan manager, ali Alvarez je za njega ipak starship Enterprise.

A koliko je ta izjava “Ramljak odbio Alvareza” besmislena govori današnji naslov u drugim novinama, ‘Mi smo preugledni da bismo se javljali na natječaje’, uz podnsaslov “Alvarez III odbio Ramljaka”. Alvarez je u tom poslu nešto kao Vučko iz Paklenog šunda, dolazi na poziv tamo gdje postoji drugima nerješiv problem, dolazi brzo, djeluje brzo, ne dozvoljava ničije uplitanje i traži apsolutnu kontrolu nad svime – svi u tom poslu čišćenja tuđih maestralnih grešaka rade tako, ili nikako. Drukčije se ne može, ako ne želite ispasti krivci za neuspjeh na koji ne možete utjecati. Usto, Alvarez je rekao da ne može jamčiti ništa, i da nikad u rukama nije imao složeniji zadatak (a imao je Lehman Brothers sa svim repovima nakon njegovog pada, s kraja na kraj planete!), dok je Ramljak nastupio u stilu “nema problema, sve ćemo riješit za koji dan”. Dobro, Ramljaka razumijem, diže ljudima moral poput Grčića iz pretprošle vlade, ali nisam siguran da je to dobar pristup: situacija s Agrokorom je, realno, takva da ga samo Bog može spasiti, i možda ruske banke.

Da ne bude zabune, ovo je fotomomtaža. Ali moglo bi isto tako pisati i DNRH umjesto DPRK.
A što se toga da je Ramljak odbio Ruse tiče, očito je da su tu također Rusi odbili – njega. Odnosno, odbili su sudjelovati u kreditiranju propale kompanije, unatoč optimističnim najavama. Uostalom, da bi se vidjelo koliko su mediji preoptimistični oko ishoda nacionalizacije Agrokora, dovoljno je sjetiti se da se prošlog tjedna najavljivalo kako banke daju 300 milijuna eura za spas Agrokora, potom se po aktiviranju “Lex Agrokora” počelo govoriti o pola tog iznosa, da bi na kraju još jednom bio prepolovljen na 80 milijuna. To nije dovoljno niti za iduća dva tjedna poslovanja Agrokora. Dovoljno je tek za plaće i nešto sitniša ponekom OPG-u, a 1. svibnja dospijeva kamatni kupon za kredit od 300 milijuna eura! Ramljak sad ipak pokušava privoljeti Sberbanku koju je po medijimia “odbio” da ubaci još stotinjak milijuna u korporaciju. To će teško ići, jer Rusi očito nemaju povjerenja u pozitivan ishod operacije, i vjerojatno će radije izgubiti što su do sad uložili nego riskirati da izgube još puno više.

Što se pak bulažnjenja o 400 milijuna kuna koje će zapadni fondovi uložiti u Agrokor, to je vijest s Radio Berlina iz 1945. “DOBAVLJAČI UMIRENI, TRŽIŠTE KAPITALA ŽIVNULO – Konzum opet pun, fondovi sa zapada ulagat će u Agrokor”, laže naslov. Jasno je da je fondovima zakonom zabranjeno ulagati u kompanije s rejtingom Agrokora, jer su to visoko špekulativna ulaganja, takoreći kockanje tuđim novcem. O tome kako je tržište živnulo najbolje je posvjedočila burza istog dana kad je vijest objavljena, kad su dionice Agrokorovih tvrtki tonule i preko 30%. Burza nije tako tonula od 2008. Ako mediji lažu, tržište nikad ne laže: dionice kompanije vrijede koliko je najbolji kupac u tom trenutku spreman za njih dati. A to je svakim danom sve manje. “Podsjetimo se, jučer nam je od ulagača u obveznicu Agrokora potvrđeno da je dogovoren aranžman od 400 milijuna eura. Najava ulaganja iznenadila je mnoge na tržištu”, kaže se u tekstu. Što Moody’s zna, valjda mi znamo bolje! Obveznice Agrokora se prodaju praktički u bescjenje, računa se da će se uspjeti naplatiti najviše 20% duga: koji bi fond u takvoj situaciji ulagao u Agrokor? Fondovi ulažu tamo gdje računaju na dobit: u ovom trenutku, računati na bilo kakvu dobit od obveznice Agrokora je realno kao i računati da ćete dobiti na lutriji. Ja ne bih bio tako optimističan!

A ne bih ni bio tako optimističan da hvalim mudrost premijera koji je odlučio da je bolje da Agrokorom upravlja vladin povjerenik nego vrhunski stručnjak. Kad imate smrtno bolesnog pacijenta, zovete najboljeg doktora kojeg možete dobiti, i ne pitate za cijenu. No, premijer kaže, kako su “Vlada i parlamentarna većina na ovom pitanju koje je prijetilo velikom krizom reagirala ne samo pravovremeno, učinkovito i odgovorno, već je pokazala da u ovakvoj krizi ima snage za političko vodstvo i rješavanje problema”. To je izjava dostojna lidera Sjeverne Koreje. Odgovorno bi bilo prepustiti Agrokor u ruke tržišta, ne navaliti njegove dugove poreznim obveznicima! Ono što je premijer prešutio: zašto je zakonom određeno baš 15 mjeseci za spas Agrokora, kad je to očito prekratak rok? Zašto ne godinu dana, ili dvije? Zato jer u idućih 15 mjeseci Agrokoru ne dospijeva niti jedna rata niti jednog kredita kojeg je uzeo! Golemi ruski krediti dospijevaju tek u jesen 2018, dijelom, a dijelom u 2019! Dakle, vlada će održavati Agrokor na životu dok krediti ne dospiju na naplatu i dok ne prođu lokalni (a možda i prijevremeni parlamentarni) izbori – a potom, kuda koji mili moji! Onda Agrokor komotno mogu preuzeti i banke i vjerovnici! Ionako neće ostati ništa!

A tek priča o “pljuskama” Martine Dalić SDP-u, Mostu, Guverneru? Kao da je general Paton! Ili Chuck Norris! Jedina istina je da je napravila (opet!) jedan glupi gaf i da je guverner Vujčić u intervjuu napljuskao njeno neznanje: posao HNB je uostalom da štiti domaće banke od izloženosti Agrokoru, odnosno da ne propadnu ako propadne on, što je Vujčić, svaka čast, odlično odradio u zadnjih pet godina. Nije njegov posao, niti ima ovlasti niti mogućnosti spriječiti Agrokor da se zadužuje u inozemstvu!

Premijer je rekao, “Želim da tu poruku razumiju oni koji prate proces i da shvate da bi u nekom drugom scenariju možda danas bili u kontekstu uobičajnog stečajnog postupka koji bi prijetio ugrožavanju radnih mjesta zaposlenika koncerna, dobavljača, sve zajedno i do 200 tisuća ljudi, prijetio bi daljnim financijskim nekontroliranim lančanim procesima koji bi ugrožavali gospodarstvo. Ništa od toga neće se dogoditi zbog našeg djelovanja”. I to je laž – sve to će se upravo dogoditi zbog intervencije Vlade, samo s odgodom! Jasno je da restrukturiranje Agrokora nije moguće bez da se otpusti nekoliko tisuća ljudi – vjerojatno desetak tisuća. Ovako, bez radnih mjesta će svakako ostati zaposleni u tvrtkama kojima je Agrokor dužan milijune koje u idućih godinu i pol neće moći naplatiti! A ako banke ne budu i dalje kreditirale Agrokor, neće biti novca ni za plaće tih “spašenih radnih mjesta”: čime su ona spašena? Ničim, Spar i Lidl plaćaju radnu snagu u cjelini osjetno manje (plaće su malo veće, ali je zaposlenih puno manje u odnosu na obim trgovine)! Konzumu je pola dućana neprofitabilno jer su na svakih sto metara, i oni će morati biti zatvoreni! Broj zaposlenih će se morati svesti na onaj kod konkurencije! Agrokor više neće moći ni u jednoj varijanti evetnualnog spasa otkupljivati skupu domaću robu da bi se zadovoljilo parolu “kupujmo domaće”, jer ljudi kupuju gdje im je jeftiije!

“Ovaj slučaj nije slučaj spašavanja bilo kojeg pojedinca, kompanije, to je odgovoran potez stabiliziranja ekonomije i financijskog sustava. To je jedini cilj koji vlada ima i kojim se vodi”, rekao je premijer Andrej Plenković, i dodao da će zakon – kakav inače ne postoji nigdje u Europi i civiliziranom svijetu nakon pada Berlinskog zida – idući tjedan pojasniti predstavnicima EK u Bruxellesu. Naravno da to nije, kako se u javnosti krivo tumači, nikakav pokušaj spašavanja Todorića, njega bi svi najradije zakopali u zemlju, ali nije ni pokušaj spašavanja Agrokora, već pokušaj držanja Rusa podalje od istog. No sad te iste Ruse moljakamo za novac, jer ga domaće banke više ne smiju davati, a zapadne ne žele! Dakle, novac hoćemo, makar i od Rusa, ali bismo bez njih vodili kompaniju i otjerali njihove odabrane stručnjake. U ovom trenutku, na žalost, bojim se da nema mjesta optimizmu oko sudbine Agrokora. A što se onog što javnost najviše zanima – dakle marginalnih stvari i tračeva tiče – Todorić bi ipak mogao ostati bez svog dvorca, jer je založio svu svoju osobnu imovinu kako bi dobio kredit za plaće od Rusa pred par mjeseci. Ako će to naciji biti neka utjeha, mene međutim uopće ne zanima što će biti s Todorićem, ali me i te kako zanima hoće li dugovi Agrokora – molim, preko 10.000 kuna po glavi stanovnika u Hrvatskoj – na kraju, zbog “odgovornog poteza” vlade koja je odlučila petljati se gdje joj nije mjesto, dakle u spašavanje privatne tvrtke njenom nacionalizacijom, pasti na leđa poreznih obveznika. A sva je prilika da hoće. U međuvremenu, mediji će i dalje izvješćivati o velikim uspjesima “naših” i tome kako smo zaustavili Ruse uz taktove “Lili Marlen” s radija.

Autor: Marcel Holjevac / dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save