Don Anđelko Kaćunko: “Vikar crkve Naše Gospe”

Transkript iz časopisa NACIJA – Povod za razgovor s don Anđelkom Kaćunkom je njegova nova knjiga pod nazivom “Vikar crkve Naše Gospe”. No, kako je don Kaćunko u mnogim krugovima “kontroverzna osoba” iskoristio sam prigodu da mu specijalno za čitatelje Nacije postavim pitanja koja mi mnogi ljudi postavljaju

 

{jathumbnail off}Mislim kako je najbolje da na ta pitanja odgovori on sam. Inače, don Kaćunko je moj prijatelj i moj brat i moj svetac kojega često znam zvati kada sam u nedoumici oko nekih pitanja – bilo tema, bilo događaja koje vidim.

 

Hvaljen Isus! Samo zbog čitatelja Nacije, mi smo na ti. Inače, ti forsiraš da te oslovljavaju s ti. Stvarno, promijeni li se svećenik nakon što odsluži svetu Misu. Postane li on neki drugi čovjek?

– Ništa ne forsiram, nego sam na Božić objavio svojim župljanima da im se više neću obraćati s “vi” nego s “ti”. Jer upravo nam je Bog svojim utjelovljenjem omogućio da budemo braća i sestre i Njegova djeca, a i Njemu se obraćamo s Ti. Uostalom, vjernici stalno svakom svećeniku govore TI, a da toga nisu svjesni. Kad ih pozdravimo: Gospodin s vama!, oni odgovore: I s duhom TVOJIM! A ja sam kao svećenik i nakon svete mise onaj isti koji sam bio za oltarom. Ako se međusobno poštujemo ne trebamo se maskirati tzv. persiranjem ili “VIkanjem”.

Don Anđelko, po čemu je knjiga “Vikar crkve Naše Gospe” drukčija od ostalih tvojih knjiga?

– Prvo, ovo je moja prva “prava svećenička” knjiga jer njezin sadržaj propovijedi koje sam imao u gospićkoj katedrali i u nekim župama naše biskupije. Drugo, ovo je moja jedina knjiga koju nisam želio objaviti, a treće, ovo je prva koju mi je objavila Kreativna radionica Duspara, ha ha…

Zašto si se odlučio na izdavanje ove knjige?

– Doslovce sam se držao pravila – “jer ste vi to tražili”. Naime, prvi su “krivci” sami Gospićani, koji su nakon večernje mise u katedrali znali zatražiti propovijed na papiru ili da im je mejlam. To se događalo i drugdje. Ali najveći poticaj dala mi je Katica Asić iz Gospića, čija je tvrtka sponzorirala dvije moje knjige. Unatoč tome teškom sam mukom popustio, jer nikad nisam zadovoljan rečenim, ali i zbog toga što je teško “duh ambona” prenijeti u pisanu formu, tj. u knjigu.

Ma, knjiga je super. Nego, ljudi mi znaju često reći: “Ma, dobar je Kaćunko. Odličan. Ali, što mu je, brate, trebalo da se slika s Nives Celzijus? To mu nije trebalo…”

– Meni to doista nije trebalo, ali možda je trebalo njoj i mnogim drugima. Tko zna? Naravno, ne po kriterijima “Red carpeta”, nego po evanđelju. No moram najprije reći da sam već onda očekivao nerazumijevanje, kao što ni sada ne očekujem da će svi iskreno prihvatiti moje objašnjenje. Ali to me nimalo ne opterećuje, baš kao ni Isusa nisu izbacili iz takta farizeji koji su mu predbacivali druženje s preljubnicama i carinicima. Dakle, za taj svoj “kontroverzan nastup” odlučio sam se iz tri razloga – kratica im je HIM, a značenje: humanost, iluminacija, marketing. Naime, u to vrijeme – a to je bilo proljeće-ljeto 2008. godine – bio sam kolumnist tjednika Arena, u kojem su u nastavcima izlazili dijelovi “senzacionalne i kontroverzne” knjige Nives Celzijus, puni kojekakvih pikanterija. Naravno, ona je izazivala javno zgražanje onih istih ljudi i medija koji su taj sadržaj rado čitali i reklamirali. To farizejstvo išlo mi je na živce pa sam prihvatio neočekivanu ponudu nakladnika da budem jedan od predstavljača te knjige (uz Denisa Kuljiša i jednog beogradskog novinara). Posebna namjera mi je bila da i svjetovne i crkvene licemjere podsjetim kako je čak i “ta i takva žena” također ČOVJEK ter da zaslužuje ljudsko poštovanje. A to je istodobno bila “lekcija” i njoj. Nisam dakle nasilu tražio nikakvo opravdanje za njezine loše postupke, kako su neki mediji zlobno prenijeli.

Drugo, pothvat iluminacije – zapravo evangelizacije – je unošenje (makar samo pojavljivanjem) svjetla evanđelja u prostore u koje nikad ne zalaze ni biskupi ni svećenici, ali ni oni kršćani koji smatraju da je to “ispod razine našega dostojanstva”. Međutim, meni je uzor Isus koji se cijeli život ponižavao – valjda je On to mogao jer nije imao sveti red! A Božji Sin je sablažnjavao “pravovjerne” Židove time što je prilazio gubavcima, družio se sa svim kategorijama “nečistih” itd., da bi poslije čak sašao nad pakao. Eto, tim sam činom htio reći da je Isus umro na križu i za osobe koje se okupljaju u raznim “mračnim rupama” ovoga svijeta, među koje “pravovjerni” nikad ne zalaze da se ne “uprljaju”. A u toj kategoriji “nečistih” nisu samo mafijaši, kako neki zamišljaju, nego također brojni glumci, pjevači, sportaši, tj. razne “zvijezde” čijim se izvedbama dive i moji kritičari, ne pitajući se nikad kakvi su ti ljudi kao čovjek. Dakle, i u tome sam samo nasljedovao “najkontroverznijeg” od svih učitelja na svijetu – našega božanskog Učitelja, i već tada učinio ono čime sada papa Franjo “sablažnjava” neke u Crkvi.

A pod vidom marketinga – premda je to uvijek određeni rizik – znao sam da će mi se otvoriti širok prostor za širenje mnogih dobrih poruka. To se u medijima uvijek gladnima senzacija doista dogodilo, a ja sam to obilato koristio i nadalje to činim. Ima u tome i jedan paradoks – sve je to bolje uočio “stari lisac” Denis Kuljiš nego neki naši tzv. visoki prelati. Zato su i nakon dvadesetak godina života u demokraciji još uvijek u dvojbi treba li nam katolička televizija. A to je njihov i naš komunikacijski bankrot i medijski debakl. I grijeh propustom!

Ja sam mislio da se Nives bila obratila i uzvjerovala u Isusa Krista pa da si zato bio na njenoj promociji. Znaš li što je s njenim duhovnim životom?

– Doista ne znam. Ja sam samo dvaput u životu bio s tom ženom – naravno u društvu s drugim ljudima. Nemam ni njezin broj, ni adresu. Ali se svaki dan molim za nju, kao i za sve koje je Gospodin – uvjeren sam, nimalo slučajno! – poslao na moj životni put.

Kad si već spomenuo papu Franju, znam da si bio oduševljen što si i ti primio blagoslov koji je uputio svim djelatnicima i suradnicima Nacije. Što misliš, možemo li nakon blagoslova koji smo primili biti još oštriji? Ipak sad imamo blagoslov…

– Odgovor je vrlo jednostavan – jesmo li primili OŠTROslov ili BLAGOslov! Dakle, ne smijemo biti glupi naivčine ni naivni bedačeki, nego baš kao što nam Isus preporučuje: “Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (Matej 10,16). A prije toga je – govoreći o progonstvu svojih učenika – rekao: “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove.” A mi već jesmo u progonstvu. Crkva ni u jednom trenutku u povijesti nije izišla iz progonstva.

Često mi ljudi kažu: “Eto vidiš kakva je naša Crkva. Jednog Anđelka Kaćunka su bacili tamo gdje vuci piju vodu. Bacili su ga po kazni u zabit da bi ga kaznili zbog njegovog djelovanja.”

– Tako razmišljaju ljudi koji uopće ne znaju ni zašto sam ja postao svećenik, ni kako Crkva odnosno biskupija funkcionira. A na djelu je i svojevrsni “urbani rasizam” mentaliteta naših većih gradova, koji – npr. u Zagrebu – smatra primitivnim i divljim sve što se prostire južno od Save. To dakako uključuje kompleks više vrijednosti – to dobro znam jer sam proveo u Zagrebu trideset godina. U toj slici mentalnog razbijenog ogledala Lika je još uvijek “brlog”. Drugo, ja sam, nakon odluke da odem iz Vojne biskupije, zahvalio na pozivu iz dviju njemačkih biskupija i svojevoljno odabrao Liku za nastavak svoje svećeničke službe. Ali na takve primjedbe ne vrijedi trošiti riječi.

Je li istina da si tvrdio da je na predsjednika Tuđmana bačen urok?

– Ta tvrdnja također je jedna od mnogih medijskih konstrukcija. Ja sam samo rekao kako je u Samoboru tijekom jednog fašničkog ludovanja “nepoznat netko” napravio veliku Tuđmanovu lutku koja je bila probadana iglama kao u woodoo obredu. Želio sam upozoriti koliko je magija na razne načine prisutna u javnosti ter da je to moglo djelovati na zdravlje predsjednika Tuđmana. Medijska reakcija na tu izjavu dokazala je da sam dirnuo u “zmajevo gnijezdo”.

Čekaj, jel’ bačen urok na predsjednika Tuđmana ili nije?

– Iz te vijesti, koja je tada objavljena u jednom dnevnom listu, očito je da se radilo o zlonamjernom magijskom činu. A takvi čini odnosno uroci, koji se izvode prizivajući sotonu, mogu naškoditi svakom čovjeku koji nije dovoljno duhovno zaštićen Božjom milošću.

Koliko mi je poznato, prvi si u Hrvatskoj ukazao na masonski spomenik u Zagrebu kojemu u podnožju piše da je podignut u čast 900 godina Zagrebačke biskupije. Radi se o piramidi nedaleko od Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

– Ne znam jesam li bio prvi, ali fotografirao sam je i stavio na zadnju stranicu omota knjige “Novi svjetski poredak”, koju sam 1997. u Hrvatskom katoličkom zboru MI priredio za tisak, a koja na naslovnoj stranici ima piramidu s novčanice jednog dolara. To je samo dokaz kako tzv. piramidalni krugovi sada već javno žele istaknuti i svoju infiltraciju u Crkvu.

Sve mislim nećeš li nakon ovog razgovora dobiti premještaj u Sjevernu Koreju… hehe…

– Znam da si sada citirao nekog polupismenog novinara koji ne zna da se premještaji vrše samo unutar jedne biskupije i to u dogovoru s biskupom, a Koreja još uvijek nije dio Gospićko-senjske biskupije, iako ćemo uskoro imati kosooke Hrvate i katolike… Osim toga, nemam zvanje za misije i aj dont spik ingliš end aj dont spik korejša – aj lav Kroejša… ha ha…!

Često znaš “izluditi” katolike koji su se angažirali u politici. Čitajući te stječe se dojam da im poručuješ kako je uzaludna svaka bitka u koju ulaze. Možeš li to pojasniti, jer ja osobno znam neke ljude koji su počeli politički djelovati, a na koje tvoje djelovanje djeluje obeshrabrujuće. Jel’ moguće da se ne može ništa promijeniti?

– Mnoge novije akcije u Hrvatskoj, koje su pokrenuli katolički laici, pokazale su nešto ipak može promijeniti ili barem podržavati u narodu osjećaj da se nešto može. To je korisno jer djeluje kao antidepresiv. Ali može biti i opasna varka. Jer, dubinski gledano, kako globalizacija galopira svijet će već sutra biti u položaju Hebreja u egipatskom ropstvu. Globalni faraon (koji nije jedna osoba, a upućeni za tu moć rabe izraz Imperij!) već danas upravlja svim važnijim polugama svjetske vlasti. Nacionalne države su dokinute prijenosom svih suvereniteta na naddržavne institucije, tzv. državna administracija je najobičniji servis velikih (i tajnih) centara moći pa je i parlamentarna demokracija sa svim političkim akcijama svedena na najobičniji cirkus i vulgarnu manipulaciju. Tko toga nije svjestan ili to ne vidi sasvim je razumljivo da će me proglasiti paranoikom i širiteljem TEORIJE zavjere. Problem je u tome što sve funkcionira po PRAKSI zavjere.

De, da ne bi bilo “nismo znali”… U tvojoj knjizi sam napisao da vjerujem da si svet. Mnogi se sablazne nad tim izrazom. Kao da je svetost nešto neostvarivo. Ajde molim te daj za kraj reci našim čitateljima neku o svetosti.

– Nema se tu nešto spektakularno reći. Čitateljima Nacije koji nisu kršćani teško je to objasniti, a kršćani bi morali znati da je upravo SVETOST naša domaća i školska zadaća. Zato je papa Bl. Ivan Pavao Dragi (ne drugi, nego meni prvi) odmah nakon jubilarne 2000. godine posvijestio da je upravo svetost HITNA ZADAĆA Crkve! Jer Bog nam već u Starom zavjetu zapovijeda: “Budite sveti jer ja sam svet!” Prvi kršćani su se nazivali svetima jer su bili svjesni svoje zadaće u svijetu. Zanimljiva je također jezična sličnost i opreka među tim stvarnostima – svet i svijet. Svetac se ne suobličuje ovomu svijetu, kako i Pismo od nas traži, ali svijet želi onesvećenje Kristovih učenika. Zato je i za svijet i za kršćane pogubno i tragično njihovo današnje posvjetovljenje umjesto posvećenja. No svetost nije stjecanje nekog akademskog stupnja, nego put koji će završiti tek u nebeskoj slavi. Dakle – “po trnju do zvijezda”! Ali za naš narod, ako želimo opstati i imati budućnost, “u ovom strašnom času” globalizacije taj put je život po “redizajniranom” pravilu Sv. Benedikta za naše 21. stoljeće, a glasi: MOLI, RADI, RODI!

Hvala ti sveče moj. Neka te dragi Bog blagoslovi i zaštiti u svome Presvetom Imenu.

– Amen. Uzvraćam sto posto.

 

Časopis NACIJA

Odgovori

Skip to content