Svestrani i osebujni sveučilišni profesor u mirovini dr. Ante Lauc, čelnik ogranka HAZUD-a za Slavoniju i Baranju, pažnju je javnosti nedavno privukao tvrdnjom da strategiju razvoja Hrvatske treba temeljiti na vjeri u Boga, jer je to glavni preduvjet svakog dugoročnijeg uspjeha.

Kada takvu ‘dijagnozu’ izreče čovjek koji je u isto vrijeme doktor ekonomije, magistar tehničkih znanosti i profesor psihologije, onda je to svakako povod za razgovor, barem za medije koji se ne boje onih koji govore drugačije od većine.

Zbog čega je vjera u Boga najvažniji stup vaše buduće strategije razvoja? Znači li to da ekonomske zakonitosti namjeravate uskladiti s Božjim zapovjedima?

– Završio sam psihologiju i tako sam upoznao ljudski kapital, magistrirao sam na Fakultetu strojarstva i brodogradnje te sam na taj način ušao u zakonitosti proizvodnje, a doktorirao sam ekonomiju pa sam upoznao i zakonitosti financijskog kapitala. Na osnovu tako cjelovitog obrazovanja izradio sam Strategiju Slavonsko-baranjske županije koja se, nažalost, provodi tek djelomično jer moji studenti slabo primjenjuju ono što su učili.
Zato sam predlagao da država Hrvatska plaća studente da uče, a ne da je obrnuto. Poznato je, naime, da je ljudski kapital najvažniji i najvrijedniji, a da je sve ostalo manje važno. Predlagao sam, dakle guverneru Rohatinskom da država investira u obrazovanje ljudi, kako ne bismo ovisili o stranim centrima moći, no Rohatinski je to odbio. Kada govorim o nužnosti ulaganja u ljude onda mislim na ulaganja u moralni, intelektualni i socijalni kapital, pri čemu je moral najvažniji. Kod nas ima puno deklarativnih vjernika, čiji život se ne mijenja jer je njihova molitva sebična. Nije usmjerena na do da se motiv djelovanja razvije i da strah i
tuga nestanu. Božanski zakoni, naime, vrijede na mikro i makro razini, s tim da je ljudima dana sloboda da sami kreiraju svoju stvarnost. Ljudi slabijih moralnih vrednota to zloupotrebljavaju tako što koriste naivnost, dobrotu i strah pojedinaca za ostvarivanje osobne koristi. Sanader je primjer čovjeka koji je glumio vjeru, a krao. Takvih ljudi ima puno na položajima. Oni lažu, kradu, a u određenim okolnostima bi i ubijali. Nazivam ih mafijom jer šire strah kako bi ih se ljudi bojali, umjesto da se oni boje ljudi. Moja je teza da njih treba uplašiti da se opamete. To se može učiniti preko nezaposlenih, branitelja i umirovljenika jer su oni žrtve i vjerovnici, dok su pripadnici ‘mafije’ koji su izvrnuli Božje i prirodne zakone njihovi dužnici.
Branitelji, koji su u ratu dali krv, te nezaposleni koji su žrtve loših politika vladajućih elita, potražuju prava od mafije koja im je ta prava uskratila. Tako stvari treba postaviti, a ne obrnuto.

Kako je to moguće provesti u praksi?

– U svemu tome vrlo važni su mediji. Veliki mediju su, nažalost, u funkciji ili stranih ili domaćih institucija koje ih kontroliraju. Zato je važno da postoje internet oaze i nezavisni portali , twiter i facebook, pomoću kojih
je moguće prodrmati naše intelektualne, vjerske i druge strukture. Važna je i uloga hrvatske dijaspore koja je spremna pomoći, koja je i ranije pomagala, no koju su iskoristili, prevarili i odbacili. Važno je pojačati sinergiju koju pokreće Bog svojom snagom, pri čemu valja imati na umu da je moralni kapital najvažniji. Jer gdje je poštenje, tu je i Božji blagoslov.

Na osnovu čega tvrdite da zeleno svjetlo od Boga, odnosno prirode, imaju samo projekti utemeljeni na moralu? Možete li navesti konkretne primjere?

– Znanstveno je dokazano da 85 posto uspješnosti neke tvrtke ili države ovisi o moralnom kapitalu, odnosno o vjeri, moralu i poštenju. Gdje je manje korupcije i nepoštenja, više je uspjeha i obrnuto. Vjera je, dakle, naš
najveći adut, no nju treba pretvoriti u akciju. Crkva se, nažalost, boji politike, ili čak služi politici. Treba biti obrnuto: neka se boje oni koji krše Božje zakone, a ne oni koji ih poštuju i provode. Vjernici moraju osjetiti koja je snaga u njima, jer je Bog uz njih. No, nije dovoljan samo Bog. U akciju se trebaju uključiti sindikati i strukovne organizacije, zbog čega ću se boriti za ojačanje struke, a za slabljenje stranaka. Sve hrvatske
političke stranke su iste: šef odlučuje o svemu, pa nije bitna pamet ni moral, već poslušnost. To treba iz korijena promijeniti.

Kanite li to učiniti uličnim prosvjedima?

– Nikakvi prosvjedi nam ne trebaju, već timovi ljudi koji će raditi na kreativnim projektima koji kasnije trebaju odgovorajuću znanstvenu potvrdu.
Nju mogu dobiti od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore.
Kasnije bi ti projekti snagom argumenata trebali razbiti politički, financijski i medijski monopol u Hrvatskoj.

Možete li reći riječ-dvije o vašim prethodnim strategijama razvoja ? Na čemu su bile izgrađena i zbog čega nisu zaživjele?

– Zadnja moja strategija je prihvaćena prije sedam-osam godina na nivou Osječko-baranjske županije. Ona i danas živi, ali nedovoljno jasno, jer ne odgovara ljudima na vlasti. Nema sile koja bi ih prisilila da djeluju u tom pravcu. S Karino Hromin-Sturmom sam prije toga radio strategiju razvoja Republike Hrvatske pri Ministarstvu znanosti, no u Ministarstvu su zloupotrijebili neke stvari, nakon čega sam izašao iz projekta. Preko
HAZUD-a opet ulazim u politiku i javni život na mala vrata, ali ovaj put potpuno slobodno i neovisno.

Tvrdite da mafija u Hrvatskoj ima državu. Kako tu mafiju razvlastiti kada ju institucije štite?

– To je pravo pitanje. Mislim da u takvim situacijama najprije treba organizirati molitvenu, pa mirotvornu, a tek nakon toga – vojnu akciju. Mirna reintegracija Podunavlja savršen je primjer uspješne mirotvorne akcije. I prije rata sam tvrdio da treba provoditi prvo molitvenu, pa mirotvornu, pa tek onda vojnu akciju, no tada me opstruirao KOS (Kontra obavještajna služba). Kasnije su pojedini svjedoci iz bivšeg KOS-a, poput Jugoslava Petrušića, potvrdili da je JNA koristila Srbe za svoje ciljeve, a ne obrnuto. Od stranih zemalja potkupljeni agenti KOS-a zloupotrijebili su svoj položaj u JNA i spriječili mirotvornu akciju, pa je Hrvatskoj preostalo jedino probleme rješavati silom. Danas imamo problem što DORH i državna tužiteljstva okolnih zemalja ne pokreću postupke protiv agenata KOS-a. Mnogi od njih u Hrvatskoj su još uvijek na visokim funkcijama. Državno
odvjetništvo takve stvari ne procesuira, iz čega se može zaključiti da su neki iz tih struktura i danas vrlo jaki. Postoje imena tih ljudi, no svaka moguća akcija protiv njih se blokira. I to je ključni hrvatski problem. No
kada ono što radi general Marko Lukić i HAZUD zaživi, te kada se zatvore ti krugovi, i to će se početi rješavati.

Poznato je da su zemlje poput Islanda, Argentine i Čilea, uspjele izaći iz dužničkog ropstva tek kada su potjerali MMF. Može li i Hrvatska, poput tih zemalja, otpisati nelegalan dio duga?

– U zadnje vrijeme mnogima je jasno da su svjetsku krizu izazvali neodgovorni bankari, te da su države golem novac utrošile da bi pokrile njihovo neznanje. Tako je nastao i pokret Occupay Wall Street, koji je tražio da država prestane vraćati dugove neodgovornih bankara, a na sličan način prije toga su postupile i vlade Islanda, Argentine i Čilea. No da bi tako postupila i Hrvatska, treba najprije ulagati u ljude, odnosno u ljudski kapital. Jer u Hrvatskoj nema te snage koja bi mogla zaustaviti pljačku bankarskog lobija. MMF nam dolazi da zaštiti interes korporacija, a ne naroda. Hrvatski intelektualci se boje to reći, a ostali ne znaju o čemu se radi. John Perkins je u svojoj knjizi ‘Confessions of an Economic Hitman’ najbolje opisao kako radi korporativni kapitalizam (naveo je primjere kako Svjetska banka posuđuje novce zemljama koje misli porobiti). Osnovni princip je: potplati ili ubij onoga koji se ne da potplatiti. Perkins je čovjek koji je imao hrabrosti svjedočiti o onome što je iskusio. I u Hrvatskoj ima ljudi koji znaju takve stvari, ali se boje o tome pričati. HAZUD će štititi takve ljude. Branit ćemo poštene od nepoštenih. Radimo polako, ali veliki smo optimisti. I osobno sam uvjeren da ćemo uspjeti stvoriti poštenu, odnosno ‘Svetu Hrvatsku’, kakvu je u svojoj knjizi još prije sedamdeset godina opisao Petar Grgec.

Što je alternativa sadašnjoj politici slijepog slušanja savjeta MMF-a?

– Jačanje ljudskog kapitala, odnosno rad na stvaranju jače motivacije i protjerivanju straha kod ljudi. Kod nas slabići koji slušaju centre moći imaju velik utjecaj, dok su znalci na periferiji. To nije slučajno, Strategija stranaca je da dižu loše, a zatiru dobre, u što sam se i osobno uvjerio kada sam 2003. godine bio član komisije međunarodnog fonda TEMPUS.

Ta komisija je ocjenjivala hrvatske i bosanske projekte koji su trebali dobiti novac da bi zaživjeli. Onim projektima kojima sam davao visoke ocjene, predstavnici stranaca davali su najniže ocjene, a onima kojima sam davao ‘jedinice’, oni su davali ‘petice’. Nekim međunarodnim institucijama u interesu je slabljenje Hrvatske, zbog čega uzdižu ono što ne valja, a gaze ono što vrijedi. Onog trenutka kada to shvati više ljudi, to će se promijeniti.

Damir Kramarić/dnevno.hr

D. Kramarić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save