O egzorcizmu iz ‘prve ruke’
Ovog puta radilo se o jednom mladiću. Na početku se dogodila ista stvar. Čovjek je pao na pod iste sekunde kada je počela molitva. Ispuštao je čudne zvukove i pljuvao svuda oko sebe. Bilo je stvarno odvratno.
{jathumbnail off}Bilo je to jednog ljeta, prije desetak godina, na jednom od naših prekrasnih otoka. Najprije sam trebao održati četverodnevnu duhovnu obnovu a ostale dane uživati u odmoru s obitelji. Znao sam i prije da je vjerski život prepun uzbuđenja, ali kada si u službi Božjoj to je nešto sasvim drugo. Valjda su zato propovjednici uvijek puni priča o zgodama koje ih prate na raznim putovanjima?!
Spomenutog ljeta dogodilo se niz čudnih stvari. Prve večeri kada smo išli prema crkvi gdje sam trebao govoriti, pored mene i suradnika projurio je kombi na kojemu je pisalo: Pakao dolazi! Raspitao sam se o tom kombiju. Grupa sotonista došla je iz Njemačke u to mjesto, upravo toga dana kada smo mi započinjali s programom. Druga zanimljivost je vezana za jednog domaćeg čovjeka koji je svake večeri prisustvovao seminaru a zadnje večeri došao je naprijed i „posvjedočio“. Nikada nisam čuo ništa slično. Tih dana je mislio da će umrijeti. Stvarno je bio loše pa je napisao oporuku. Proživljavao je snažan nutarnji sukob jer je osjećao da ga Bog poziva da se ostavi bioenergije kojom se godinama bavio. No, na kraju je rekao da se ne želi odreći bioenergije i k tome je (demon)strativno izašao iz crkve. Ne znam što se kasnije s njim događalo.
Do tada nisam imao posebnu želju sudjelovati u nekoj molitvi istjerivanja zlih duhova. Slušao sam razne pikanterije o tome ali se nisam zakvačio. Nisam se posebno oduševio niti kad me župnik župe u kojoj smo imali spomenuti seminar pozvao da mu se pridružim u nekom ‘slučaju’. Radilo se o jednoj djevojci koja je na prvi pogled izgledala sasvim normalno ali bilo je jasno da ima neke probleme već prve sekunde molitve za oslobođenje. Istoga trena je pala na pod i počela izvoditi zmijolike pokrete. Molitva je trajala oko dva sata s prekidima. Nakon tog iskustva ubrzo sam još jednom bio pozvan na molitvu za oslobođenje. Ovaj puta radilo se o jednom mladiću. Na početku se dogodila ista stvar. Čovjek je pao na pod iste sekunde kada je počela molitva. Ispuštao je čudne zvukove i pljuvao svuda oko sebe. Bilo je stvarno odvratno. Tada nisam slutio da ću kasnije u jednom razdoblju od četiri godine biti član putujućeg tima koji redovito moli molitve za oslobođenje a prema potrebi, i uz dozvolu mjesnog biskupa, i egzorcizam.
Zbog „popratnih pojava“ ova služba nije osobito privlačna ali je jasno da i to netko mora raditi. Ne bih od toga radio senzaciju, (iako mogu reći da sam vidio više prirodno neprotumačivih stvari: nadnaravna snaga posjednute osobe koja se baca i trga da je treba držati pet osoba, djevojčica od 13 godina govori dubokim muškim glasom, itd.) prije bih naglasio da se radi o temeljnom poslanju Crkve koju ponekad prate neki fenomeni a koji su zapravo nebitni. Bit je u tome da se pomogne nesretnicima kojima klasična medicina i psihijatrija ne mogu pomoći.
Za razliku od Italije u kojoj ima 300 službenih egzorcista, u Hrvatskoj trenutno nema niti jednog službeno imenovanog. Slovenija ih ima nekoliko, u Poljskoj od 52 biskupije samo dvije nemaju spomenutu službu. Mi Hrvati smo po mnogo čemu specifični pa i po ovome. No, to će se zasigurno promijeniti jer to je stara kršćanska praksa. Tako je npr. bl. Alojzije Stepinac svakoga dana molio egzorcizam za cijelu biskupiju! Završio bih riječima jednog svećenika koji duboko vjeruje da: ”… egzorcizam ne bi smio biti izvanredno sredstvo u životu i pastoralu Crkve, već upravo suprotno – redovito i svakodnevno“.
Autor: Dražen Bušić/Dnevno.hr
