Kako je mali Adam još jednom iskorišten za kampanju blaćenja Crkve
Foto: Screenshot RTLa
Prema već dobro uhodanoj praksi, uoči velikih crkvenih blagdana i različitih vjerničkih slavlja naši se svjetovni mediji pobrinu izvijestiti nas o nekom “vjerskom skandalu”. Ponekad je riječ o dramatičnom otkriću “prave” istine o Isusu, a ponekad dobro dođu i slabosti i propusti nas vjernika koji se upravo u spomenutim prigodama nađu pod medijskim reflektorima, piše Miodrag Vojvodić za bitno.net.
Tako su nas ovih dana, baš uoči veličanstvenog susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru na kojemu se okupilo preko 30 tisuća mladih vjernika, mediji počastili pričom iz Gradišta kraj Županje u kojemu je župnik odbio da troje djece s poteškoćama u razvoju primi sakrament prve pričesti na oltaru kao i sva druga djeca.
Razočarani roditelji malenog Adama, djeteta s Downovim sindromom, zajedno s ostalim roditeljima svoje su neslaganje najprije izrazili pred župnikom koji je kako kažu, odbio njihovu molbu da sva djeca na jednak način prime svetu pričest. Roditelji su se stoga za pomoć obratili nadbiskupu Hraniću koji je izrazio žaljenje zbog župnikova postupka, te obećao kako će s njim pokušati razgovarati.
“Žao mi je što Vi i Vaš sin prolazite neugodnosti zbog toga što župnik jednostavno ne razumije problem i onda krivo postupa i reagira”, napisao je nadbiskup Hranić u SMS poruci majci malenog Adama, a njegov odgovor prenio RTL.
Na koncu, župnik je ipak poručio kako će sva djeca – bez obzira na različitost – sakrament prve pričesti primiti jednako.
I dok nas kao vjernike koji u svakom čovjeku prepoznajemo dijete Božje s jednakim i nepovredivim ljudskim dostojanstvom primjer iz Gradišta može jedino ražalostiti, ono što nas još više žalosti jesu reakcije onih koji iz samo njima poznatih razloga čitavu Crkvu proglašavaju licemjernom i ponavljaju dobro nam poznate fraze prepune stereotipova i predrasuda.
U tim se trenutcima medijskog riganja vatre čini uzaludnim ukazivati na tolike drugačije primjere poput onog o Michaelu, irskom novinaru kojemu Downov sindrom nije zasmetao da postane prvi stažist u povijesti Radio Vatikana, Učenica Jaganjčevih koje nude mogućnost ostvarenja redovničkog poziva djevojkama s Downovim sindromom, pa do meni najbližeg primjera iz župe Svih Svetih u Sesvetama u kojoj iz nedjelje u nedjelju za oltarom vidim ministranta s Downovim sindromom. Što onda možemo reći i kako uopće reagirati u ovakvoj situaciji?
Svjesni smo kako Crkvu čine slabi i grešni ljudi, no isto tako svjesni smo kako upravo Katolička Crkva u današnje vrijeme jedina diže glas za zaštitu ljudskog dostojanstva i života od začeća do prirodne smrti. Isti oni koji će župnika optužiti za nepravednu diskriminaciju i medijski ga razapeti, neće progovoriti protiv eugeničkog mentaliteta i svakodnevnog ubijanja tih istih downića. Dovoljno je podsjetiti na primjere Islanda i Danske, dvije napredne zapadne demokracije u kojima su zahvaljujući prenatalnoj dijagnostici downići doslovno istrijebljeni.
Tekst u cijelosti pročitajte ovdje.
Izvor: narod.hr/bitno.net
