Nakon presedanskog rezultata glasovanja glede povjerenja ministru financija Zdravku Mariću, novinarima se obratio predsjednik vlade Andrej Plenković. Sve njegovo diplomatsko iskustvo nije uspio iskoristiti kako bi sakrio (pre)očitu uzrujanost i iznerviranost, iako prijedlog oporbenog SDP-a nije uspio.
Plenkoviću je s lijeva stajao ministar financija, što je razumljivo, jer se ipak radilo o njegovoj “glavi”, no što su na tom novinarskom obraćanju radili Martina Dalić i Davor Božinović? Ovakav rezultat u Saboru je bio jedna poruka Plenkoviću, stoga, neznajući je li je “uhvatio”, ne će biti na odmet ponoviti je. Strašno su se razjarili na sad bivšeg predsjednika Sabora i predsjedavajućeg Bože Petrova koji je ustvrdio da ne postoji parlamentarna većina; što je na prvu bizarno, jer je Sabor bio u punom sastavu (izuzev generala Glasnovića koji je glasovanje napustio).
Ipak, za razliku od drugih (ne)uspješnih inicijativa, što vladajućih, što oporbe, 75:75 zaista je nečuveno u hrvatskoj političkoj povijesti i doista ukazuje na nepostojanje većine. Strukture koje stoje iza trenutne vrhuške HDZ-a su odradile zanimljivu operaciju – Tomislav Saucha je spasio Zdravka Marića, najvećim dijelom. Što su mu ponudili: blažu kaznu, slobodu (odustajanje od kaznenog progona), materijalnu bezbjednost Sauchine obitelji, mnoge je tijekom jučerašnjeg dana zanimalo.
Tomislav Saucha je mlađa inačica svojeg bivšeg šefa Zorana Milanovića; bahat, arogantnan, narciosoidan i sklon “Anakreontovu svjetonazoru”. Kad mu je šef bio prisiljen otići, Saucha je ostao “sam bez igdje ikoga”, a u SDP-u sa stigmama “milanovićevca”.
Na ovom primjeru cijeli puk hrvatski ima priliku vidjeti zašto je politika umijeće – jer – progon Sauche, kao osobe koju Partija ne će štititi (dapače, SDP njegov progon blagoslovila radi svojih unutarnjih obračuna), predstavljao je “as u rukavu” koji će, shvaćajući shizofrenu i prevrtljivu narav MOST-a, u jednom trenutku dobro doći. I došao je. Zato je Plenković bio uvjeren u parlamentarnu većinu nakon što je otjerao MOST-ove ministre; Sauchin je glas u ključnom trenutku trebao biti većina, odnosno u najmanju ruku kupovanje vremena za ostvarivanje većine.
Gdje završava moć jednih, počinje moć drugih. Postoje oni kojima je stalo do očuvanja dostojanstva HDZ-a kakav je bio za vrijeme Franje Tuđmana. Ta iskonska jezgra je mnogobrojna, od običnih birača, članova i glasača, do ljudi u sjeni koji su sudjelovali u stvaranju ove države i branili istu. Dovoljno je samo vidjeti što se dogodilo onima koji su oštetili HDZ i učinili ga nevjerodostojnim: Sanader je u zatvoru, Vidošević je u zatvoru, Kosor je politički mrtva što se može reći i za Glavaša. Ako je jedan Karamarko stradao pokušavajući šurovati sa Srbima i HNS-om, zašto Plenković misli da je sposobniji ili da će bolje proći, unatoč cjelokupnoj medijskoj podršci koju uživa?
Dakle, ne samo da će vrlo teško sastaviti većinu s Pupovcem, Vrdoljakom i Miletićem, nego je dvojbeno koliko će to koštati? Ukoliko do toga, ipak, dođe, vrlo je važno sagledati koliko će zahtjevi Pupovca, Vrdoljaka i Miletića koštati porezne obveznike. Očito, puno više od opcije prijevremenih izbora.
Najbolja opcija su prijevremeni izbori, a lamentiranje o tomu kako je to skupo i tomu slično je zaista samo – lamentiranje. Demokracija košta, pa ako nema novaca, neka se uvede monarhija ili toliko mio nam komunizam – pa će se nešto uštediti.
Osim ako ne misli formirati većinu s dijelom manjina (bez Srba), Živim zidom, dijelom MOST-a i, recimo, Sauchom, onda je raspisivanje novih izbora najbolji potez. I dodajmo, sljedeći put neka Plenković pred novinare dođe sam, ako ništa bez Dalić, Božinovića i Obuljen – to će značiti da je shvatio poruku.
Mila Marušić/hrsvijet.net
