Što bi mi bez naših dragih prijatelja Slovenaca? Zlonamjerni nacionalisti, rigidni desničari zovu Janeze ”alpskim Srbima”. Što je u najmanju ruku zločesto. Evo, neki su se dan slovenski ribari malo, skoro svakodnevno, zaigrali i evo ih u našim teritorijalnim vodama. Hrvati odmah poslali policijsku brodicu koju su Slovenci pretvorili u izjavama u nosač aviona. I ode prijava onoj istoj arbitraži čija odluka je trenutno potpunom neizvjesna. Jedino što se zna da će biti u korist Slovenije.

Piranski zaljev ili Savudrijska vala? Slovenci su za kompromis. Njima more, a kopno Hrvatekima. Pošteno! Osim Ljubljanske banke i Svete Gere, iz slovensko-hrvatskog mraka čuju se zvuci Čavoglava. ”Za dom…” je zlokobno zazvučalo slovenskim antifama. Poklič kojim se je krezubi Marko Perković s puškom u ruci obračunavao sa današnjim antifašistima. I sad bi taj isti fašistički poklič trebao zastrašivati pastoralne Mariborčane. Građane koji grada koji je 1941.g. u idilično doba dočekao Adolfa Hitlera i Martina Bormana. Navodno je na taj dan nestalo cvijeća u gradu. Nitko ni danas ne zna razlog. Slovenci su osjetljivi na ratne huškače. I oni su prošli kroz krvavi trodnevni rat. Zlobni Hrvati kažu da je bio samo ”operetni” i tvrde da kraće od tog rata traje jedino biciklistička utrka oko Slovenije. I tako je slovenska policija zabranila ”pjevački fašizam”. Koncert je, naime, bio rasprodan što dokazuje da se ni Slovenci nisu do kraja obračunali s “avetima prošlosti“. Problem su bili “fašisti“ iz Hrvatske, Austrije i Novog Zelanda koji su kupili oko 30 karata. Bojim se da smo, što se tiče tzv. demokratskih dosega, ostavili “Janeze“ debelo iza nas. U Lijepoj našoj nema zbrane koncerata. Tu slobodno i razdragano narod dočekuje i Lepu Branu, i Miroslava Ilića i Bajagu. Tako će Slovenci dočekati i Cecu i Boru Čorbu koji već imaju ugovorene koncerte u Sloveniji. Ne može se dogoditi da, recimo, policija zabrani Thompsonu nastup u pulskoj Areni. Ali može župan Miletić. A on nije policijski župan nego antifašistički. Ne znam da li na HRT-u imaju takvog “župana“, ali Thompson će se prije pojaviti na TV-Pjong jangu jer se Sjeverna Koreja zove “demokratska“. Lako je Perkoviću u čistoj demokraciji gdje jedan automobil dolazi na 89 stanovnika. Lako je s Kim Jong Unom, ali daj ti uvjeri Maju Sever… I kad se Ceca pojavi na HRT-u moglo bi opet doći do totalnog prekida programa. Naime, kad se Lepa Brena, nakon genocidne Oluje, prvi put prikazala na TV nastao je opći kaos. Drugovi i drugarice istrčali su iz svojih samoupravnih soba i počeo je lov na Lepu Brenu. Ona slučajno nije na sebi imala maskirnu Slobinu uniformu, tzv. Army look fashion, pa je izvukla živu glavu na račun bratstva i jedinstva. Zaključno, u RH svi mogu pjevati. Osim Thompsona. Čak i Mitropolit Porfirje kad zanosno i prkosno pjeva onu o kokardi popa Đujića.

I sad bi Hrvatska policija trebala zabraniti Porfiriju da pjeva na misi usred Zagreba. Pa nije on Thompson.

Javio se jednom dubinskom analizom Bojan Glavašević koji je svojom željeznom logikom “zakucao“ jadnog Thompsona. “Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na crnokošuljačkim i smeđekošuljačkim tradicijama i s hakenkreuzerzskim oznakama?“ Ne znam što bi bilo s Njemačkom, ali znam što bi bilo sa Hrvatskom da su Thompson i HOS-ovci devedeset i prve krenuli u rat sa “druže Tito mi ti se kunemo“ na usnama umjesto za dom spremni. U svakom slučaju mlađi Glavašević je konzekventan. Navodno je nedavno zatražio da i table na minskim poljima budu dvojezične! Slovenija i Hrvatska se razumiju. I te kako. Zajedno su prošle krvavi trodnevni odnosno četverogodišnji rat. Zajedno su nastradale k’o i onaj igrač Hamburga iz priče mog prijatelja Ike Buljana, legende Hajduka. Igrao Iko svojevremeno u Hamburgu, u to vrijeme jednom od najboljih europskih klubova. Na desnom beku igrao je jedan čvršći domaći igrač imenom Franz. Uskoro se počelo šuškati da Franz nije baš progresivan nego više reakcionaran tj. nazadan. Da Franz, jednostavno rečeno, simpatizira nacizam. I jednog dana uprava pozove našeg Franza na razgovor o tim neugodnim glasinama. Kad su Franzu priopćili da se priča da je on simpatizer mariborskih gostiju Hitlera i Borman njemu je, blago rečeno, skočio tlak na 300 i uzviknuo je: ”To nije istina!” Uostalom, i moj je otac nastradao u koncentracionom logoru! Uprava se odmah povukla u zonsku obranu i zamolila Franza da ispriča kako je tata nastradao. “Napio se pa je pao sa stražarskog tornja“ objasni Franz.

William Shakespeare je napisao:“ Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ Kao da je William poznavao Marka Perkovića…

S našim istočnim komšijama na djelu je čista destilirana idila. Malo Vučić, malo notorni Vujin, malo Dačić. Nikada nam više neće dopustiti Bljesak i Oluju. Kao da su nam dopustili 5. kolovoza 1995. g. Mi smo ih, kao pitali, a oni tobože dozvolili. Komšije inače s visoka i arogantno šalju otrovne strelice u Lijepu Našu. To je duševna hrana za Antu Tomića, Vedranu Rudan, Dežulovića, Pofuka, redakciju Novosti i slične. Duševna hrana za naše Jugoslavene, gledaoce Žikine dinastije, Indeks, Drageca Pilsela, Jelenu Lovrić i lijevu medijsku falangu, Borisa Vlašića, Vladu Vurušića i tko bi ih sve nabrojao. A kakvo je stvarno stanje kod “naprednih“ komšija zorno nam govori izvješće Europske komisije protiv rasizma i netolerancije, neovisnog i stručnog tijela EU-a. ECRI recimo vidi jedini pomak u isprici RTV Srbije zbog huškačke propagande prilikom srpske agresije na RH i BiH devedesetih godina. Danas se, po Komisiji, u Srbiji širi isti govor mržnje kao i za vrijeme nedavnih ratova u BiH i RH. Konstatira se da nije procesuiran događaj u Novom Pazaru gdje živi puno Bošnjaka. Delije, navijači Crvene Zvezde, pokazali su specifični smisao za humor. Nešto kao News Bar u Hrvatskoj. Bošnjaci su umirali od smijeha. “Oj Pazaru, novi Vukovaru, a Sjenice, nova Srebrenice.“ pa “Ubij! Zakolji! Da Turčin ne postoji!” I sad probajte zamisliti da se to dogodi, recimo, u Hrvatskoj. Pa zamislite da naša policija prijeđe preko toga kao preko turskog groblja. No, dobro, tako bujnu maštu nemate da bi zamislili što bi o takovim događanjima pisali Boris Vlašić, Ante Tomić, Jergović, Dežulović, Pofuk, urednici Novog lista, Slobodne Dalmacije itd.

Sjetite se samo perverzne podvale sa svastikom na Poljudu. Ustaše, udar na avnojsku Hrvatsku. Orjunaši u Dalmaciji bili su spremni otići još jednom u rat protiv fašista. Neki su i krenuli. Odustali su kad su došli u Dugi rat. Ali zato čim se u RH spomene HOS, ploča poginulim braniteljima u Jasenovcu, Thompson i grafit ZDS odmah nas preko hrvatskih lijevih medija podsjećaju Vulin, Vučić, Stazić, Pupovac, Pofuk i slični likovi na naše ustaše i demokratsko ozračje u Srbiji. Kad bi se netko sjetio glorificirati Pavelića, Budaka ili Kvaternika sručio bi se na njega gnjev ljutih jugoslavenčina i njihovih redakcija. A u demokratskoj Srbiji Draža je postao prvi gerilac Europe, četnički pokret započeo je NOB, a partizani ga dovršili i zajedno obračunali s “domaćim izdajnicima“ od Bleiburga do stotinu jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Mislite da pretjerujem? Draža ima spomenik u Srbiji, a jedan od najvećih egzekutora tisuća Hrvata Ivan Maček-Matija dobio je spomenik u Kočevskom Rogu. Spomenik je otkrilo službeno izaslanstvo Vojske Slovenije. Pošto je Ivan Maček-Matija bio nemilosrdni ubojica desetak tisuća Hrvata je li možda za očekivati da RH, u ime digniteta ubijenih u Kočevskom Rogu i Hudoj jami, uloži protestnu notu Sloveniji. Ili protestnu notu Srbiji zbog rehabilitacije “trodimenzionalnog“ Draže kako mu tepa Jergović. Naravno, to je čista utopija. Svoje ”nacionalne”, povijesne i aktualne interese Srbi i Slovenci štite konzekventno i uporno, najmanje deset puta bolje od hrvatske političke nomenklature. Ali zato hrvatski medijski srebroljupci paze k’o zapeta puška na svakog klinca ili klinku s majicom na kojoj piše ZDS. Boris Vlašić, Vlado Vurušić, Jelena Lovrić, Branimir Pofuk, Oliver Frljić, Mile Kekin, Slavenka Drakulić i drugi oštrim antifašističkim okom traže preostale ustaše. A ustaše su svuda oko nas. Treba se samo spustiti u 1.700 jama u Hrvatskoj i Sloveniji. Treba imati hrabrosti ući u Hudu jamu i vidjeti koliko je kosa tamo ostalo od mladih djevojaka koje su žive zazidane. I zato treba čestitati Srbima i Slovencima što se polako rješavaju svoje zone sumraka. Oni istodobno svesrdno pomažu Hrvatima da pronalaze nove i nove ustaše. Od Thompsona, HOS-ovaca, Ličana, Imoćana, Torcide, BBB-sa itd. I kako me je pok. predsjednik Tuđman jednom prilikom “naribao“ zbog zalaganja za lustraciju, pa sam i prihvatio njegove razloge, više zbog njegove karizme nego zbog povijesne logike, sad mi se čini da neće biti “mira među maslinama“ dok se ne otvore svi arhivi i ne provede bar neka lustracija. A ni onda nećemo biti sigurni da ćemo biti bolje društvo. Uostalom, što je danas sigurno. Kaže mi moj teniski partner i prijatelj Luka Zaradić: “Hodak, jesi li znao da više ni kondom ne garantira siguran seks. Jedan moj prijatelj ga je nosio kad ga je upucao ženin muž!!!“

Oscar Wilde je jednom napisao: “Pravi komunisti sve dijele ravnopravno: obično imaju toliko grijeha koliko i imovine.“

O lokalnim izborima pišem dan prije nego će se održati. Puno je kandidata i za gradonačelnike i za župane. Prognoze su kao i obično “pouzdane“. Čak su i meteorolozi postali pouzdaniji. Osim časnih iznimaka, a to su Bandić i Kerum, svi nas zadivljuju svojom imaginacijom i političkom lucidnošću. Prvo, udarno obećanje su vrtići i škole. Recimo što god Bandić i Kerum napravili, konkurenti to odmah preračunavaju u koliko se moglo vrtića i škola napraviti recimo umjesto “Zapadne obale“ ili Bandićevih fontana. Sad samo čekam da se pojavi kandidat koji će obećati raditi djecu da bi se svi vrtići mogli popuniti. I kandidatkinje koje će, za opće dobro i prosperitet općine, tu djecu rađati. Nude se koalicije na sve strane. Sve za vlast, a vlast nikada iz ruku. HDZ otvoreno poručuje Beljaku da su mu otvorena vrata! Tipičan nepodesan pokušaj. Što će mu otvorena vrata kad je on u stanju obiti svaku bravu dok si rekao keks. Već je opjevana izjava Milorada Pupovca o žrtvama Bleiburga. Kaže Pupi na savršenom hrvatskom jeziku: “Oni koji su bježali, bježali su od vlastitih zločina”. Jednostavno, jasno i neistinito… Tipičan ljevičarski silogizam. Od koga su bježali oni koji su na traktorima napuštali Hrvatsku nakon 5.kolovoza 1995.g? Možda također veliki dio od vlastitih zločina. Time da im je Tuđman osigurao koridor za njih i njihovu nužnu imovinu. Usporedite to sa svibnjem 1945.g. Bjesomučan lov 11. Dalmatinske brigade na razoružanu vojsku, na civile , na djecu i starce. Američki veleposlanik bio je na čelu traktorijade u bijegu poraženih agresora.

Pogledajte recimo što se događa oko akcije “Hod za život“. Podrška toj humanoj akciji je od prilike kao i referendumu “U ime obitelji“. Uz bjesomučnu harangu Predsjednika RH, Vlade, Predsjednika sabora, svih pisanih i elektroničkih medija omjer je bio 70 prema 30% za Željku Markić. Sad je još povoljniji omjer za “Hod za život“. Na djelu smo vidjeli agresivni ljevičarski fašizam. Blokiranje ulica. Policija koja odvlači silom histerične ljevičare. Iste one koji su ležali po Cvjetnom trgu i pred današnjom podzemnom garažom. To su profesionalni bukači svjesni da su debela manjina u ovoj zemlji, ali tim su agresivniji i beskrupulozniji. Glavni “ideolog“ im je notorna Sanja Sarnasvraka koja je došla do genijalnog otkrića. Kaže ona za sudionike “Hoda za život“: “Njihove vrijednosti su neprimjerene stoljeću u kojem živimo.“ Još sad odzvanja aplauz dr. Dubravka Lepušića ovom kozmičkom otkriću lijevoruke Sanje. Da bi stvorio auru lijevog intelektualca dovoljno je lansirati par priglupih fraza. Predstavljaš se kao nevjernik, pobornik pobačaja i antifašista i “welcome to the club“. Naravno, tu je i lijeva medijska falanga, agresivna ljevica. Sjetite se referenduma o hrvatskoj samostalnosti koji je održan 19.svibnja 1991.g. Na referendum je izašlo 84% birača, a njih više od 94% izjasnilo se za potvrdno pitanje. I zar nije Dean Jović, savjetnik Mesića i Josipovića, tvrdio da je RH stvorena nedemokratskim putem? Vjerojatno protivno volji agresora. Zamislite neku gay-paradu i desničare kako se valjaju po podu. Kakav bi to urnebes nastao.

Ovaj put ću citirati samoga sebe: “Žene koje su za pobačaj smatraju da su vlasnice 100 % svog života. I jesu. Ali nisu vlasnica nerođenih živih bića koje nose u sebi.“

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save