ZABRINJAVAJUĆA PRIČA: Tko je i što pomoglo Macronu da postane francuski predsjednik?
Macron je postao, što je postao, zato što je iza njega stajala nevidljiva moć. Pri tome se misli na ENA ((Ecole nationale de l’Administration), u koju se regrutira elita današnje Francuske. Ako želiš u politiku, moraš nužno preko ove škole. A njezina vrata, bolje nego uspjeh, otvara – novac.
Ljudi koji čine takvu školu smatraju se polubogovima i nadljudima. Tko god je u francuskoj politici, mora zadovoljiti dva uvjeta: mora imati diplomu ENA-e i mora biti iz Pariza
Ovaj je zapis nastao u prijestolnici u kojoj se odlučuje o sudbini Europe, u Parizu. U ovom trenutku (utorak, 16.5. u 18 sati) Vlada, koju je predložio novi francuski predsjednik Macron, nije dobila potporu većine i predložena je odgoda za donošenje odluke za sljedeći dan.
Francuska je, među zemljama Europe, ona koja ima predsjednički sustav u kojem predsjednik uživa veliku autonomiju. Na primjer, predsjednik Republike može aktivirati gumb za detonaciju nuklearnog oružja bez da bi se, po zakonu, morao posavjetovati s drugima.
Što se tiče većine u parlamentu, postoje dvije alternative: predsjednik Macron neće imati većinu – to je položaj koji se zove kohabitacija – i morati će svoje aktivnosti koordinirati s oporbom. Ili će imati većinu – i time apsolutnu moć. Ovakav će ishod rezultirati mekom diktaturom, koja je zapravo već počela. Mediji, naime, nekritički sadašnjeg predsjednika kuju u zvijezde, unatoč tome što još ništa nije pokazao. Kao što ni prije, u svom životu, nije učinio ništa slično, što bi ga postavilo na tako važan položaj kao što je predsjednik Francuske.
Predsjednik nevjernik
Macron je postao, što je postao, zato što je iza njega stajala nevidljiva moć. Pri tome se misli na ENA ((Ecole nationale de l’Administration), u koju se regrutira elita današnje Francuske. Ako želiš u politiku, moraš nužno preko ove škole. A njezina vrata, bolje nego uspjeh, otvara – novac. Ljudi koji čine takvu školu smatraju se polubogovima i nadljudima. Tko god je u francuskoj politici, mora zadovoljiti dva uvjeta: mora imati diplomu ENA-e i mora biti iz Pariza. A kakav format ljudi posjeća ovaku šolu (i kakav je intelektualni potencial ovako komponirane elite) svjedoći ova anegdota: kada su u toku kampanje Macrona pitali gdje je (francuska) Gvajana, odgovorio je: „Na Nilu“. Mislio je naime, da je riječ o otoku u ovoj rijeci. Ali Gvajana je oko 10 000 km udaljena od Nila.
Prirodni predsjednički kandidat s najvećim potencijalom za izbore bio je Francois Fillon. Ali su ga – najvjerojatnije jer je bio iza gubitnika Alaina Juppéa – isključili iz igre s aferom. Fillon i Le Penova su predstavljali vrijednosti autentične Francuske – i autentične Europe: Fillon se deklarirao kao katolik i posjećivao je Svete mise. Ni Fillon ni Le Penova nisu Parižani, a nisu nikada bili na ENA.
A oboje vjeruju u Francusku i njezino središnje mjesto u Europi. Macron vjeruje u svoj laptop. Inače, on ne vjeruje ni u što. Ponovno se dogodilo da je predsjednik Francuske postao netko bez vjere. To je uzorak koji se ponavlja, kao recidiv alkoholizma.
Ante Glibota – čovjek izvan politike
Međutim, u Francusku i Europu je potrebno vjerovati. Ovaj sam tjedan predavao upravo o tome. Doktorantima pariške Sorbone sam objašnjavao Rodinova Vrata Pakla. Tom sam prilikom prikazao metafizičku osnovu Rodinove umjetnosti, koja je u kršćanstvu i u Europi, utemeljena na duhovnosti kršćanstva. Rodin je vjerovao u umjetnost u Europi. Vjerovao je i u Boga.
O svim prethodno spomenutim stvarima sam imao priliku (privatno) razgovarati s akademikom Antom Glibotom: rođen u Slivnu, živi u Parizu. Za vrijeme titoističkog totalitarizma je bio zatvoren zajedno s dr. Franjom Tuđmanom. 1991. godine je napravio nevjerojatne stvari za priznavanje hrvatske neovisnosti: znao je cijelu francusku politiku, koja, uz iznimku Jacquesa Chiraca, hrvatskoj samostalnosti nije bila naklonjena. Ante Glibota je estet univerzalne dimenzije. A čovjek koji razumije politiku kao Dante Alighieri: isti koji je pružio osnove Rodinovim Vratima pakla. Zato je do danas ostao izvan nje.
A stvar je u važnosti vjerovanja: vjera pomiče planine, prema Svetom pismu. Vjerovanje u pozitivne stvari je ona koja je omogućila ljudsku evoluciju. U Francuskoj se prst u drugom krugu predsjedničkih izbora usmjerio prema dolje (prst okrenut prema dolje znači loš rezultat). Ali genijalnost naših predaka u Europi je bila takva da se iz židovsko – kršćanske civilizacije stvorio potencijal, koji bi mogao trajati do sudnjega dana. Toliko bogatstvo zapravo slomi.
Živimo s tom spoznajom! Živimo s tim da smo nasljednici beskonačnosti. Vjerujmo u genije koji su nas do toga doveli. Jedan od njih je Rodin.
Doviđenja idući puta u Parizu.
Autor: Dr. Boštjan Marko Turk/croative.net
