I dok Andrej Plenković uporno ponavlja svoje teze o umjerenoj politici i stranci u kojoj nema mjesta za desni ekstremizam, pa tako u današnjem intervjuu Večernjem listu kaže: „HNS, HSS i IDS, kao partneri u novoj Vladi vrhu HDZ-a nisu sporni“, što znači da ima mjesta za lijevi ekstremizam kakav godinama provodi HNS, ili iridentističku varijantu u izvedbi IDS-a, istovremeno vlastitu stranku lustrira od konzervativnih članova.

Dok su u hrvatskim suverenističkim krugovima trajale rasprave zbog čega je Zlatko Hasanbegović prema ljevičarskoj terminologiji, „dio desnog krila“ HDZ-a, tamo nepoželjan, te tko će još, kako sugerira ta vrlo spretno smišljena fraza, uskoro Hasanbegovićevim putem (jer uvijek „njih“ tamo ima još) pa ih se HDZ, ako želi prema ljevičarskim standardima postati demokratska stranka, mora riješiti, radikalni ljevičari na lokalnim izborima u Zagrebu polučili su najbolji rezultat od 1990.g.

I dok Andrej Plenković uporno ponavlja svoje teze o umjerenoj politici i stranci u kojoj nema mjesta za desni ekstremizam, pa tako u današnjem intervjuu Večernjem listu kaže: „HNS, HSS i IDS, kao partneri u novoj Vladi vrhu HDZ-a nisu sporni“, što znači da ima mjesta za lijevi ekstremizam kakav godinama provodi HNS, ili iridentističku varijantu u izvedbi IDS-a, istovremeno vlastitu stranku lustrira od konzervativnih članova.

Tako je glavna tema svih analiza, hoće li i koliko glasova dobiti Esih, Hasanbegović i Glasnović, na izvjesnim skorim, parlamentarnim izborima, i koliko će zbog toga Hrvatska „otklizati u desno“. Čak su u izbornoj večeri visokopozicionirani članovi iz vrha HDZ-a, nakon izbornog debakla u Zagrebu, izjavljivali, „kako birači HDZ-a nisu desničari“.

Vrlo neobično ponašanje stranke koja sebe naziva političkom opcijom desnog centra.

Jer, Lista Brune Esih dobila je 26. 628 glasova, što je odličan rezultat.

No, koalicija Radikalne ljevice, „Zagreb je naš“, koju sačinjavaju „Nova ljevica“, „Orah“, „Radnička Fronta“ i „Za grad“, dobila je 24.706 glasova.

Dakle, razlika između radikalno lijeve i desne liste manja je od 2 000 glasova.

Pod dirigentskom palicom bivše savjetnice Ive Josipovića, drugarica Rade Borić i Urše Raukar, Vilija Matule, Mate Kapovića iz „Radničke Fronte“, te „Nove ljevice“ koju predstavljaju Dragan Markovina, Vesna Teršelić, Zoran Pusić, Nadežda Čačinović, sve redom „zvijezde“ NGO udruga obilato financiranih iz Državnog proračuna, radikalna ljevica se prvi puta nakon 1990.godine, iako bi većina njih „revolucionarnim putem“, nakon izbora, pojavljuje u Gradskoj skupštini, Grada Zagreba.

Nitko iz mainstream medija u Hrvatskoj nije postavio pitanje jačanja radikalne ljevice.Osobito na način kako su problematizirali jačanje tzv. radikalne desnice.

Znajući kakva je bila totalitarna Jugoslavija o kojoj radikalni ljevičari misle sve najbolje, te kakvo naslijeđe baštinimo iz toga vremena koje je trajalo četrdeset i pet godina, čudna je i šutnja HDZ-a.

Jer, jedna je stvar kada stranka radikalne lijevice poluči dobar rezultat u nekoj od starih članica EU, gdje nisu imali prilike isprobavati socijalizam „s ljudskim likom“, i kada se to dogodi u Hrvatskoj, koja niti 27 godina od nastanka nije razriješila temeljne svjetonazorske konflikte koji se pojavljuju u društvu.

Lista Brune Esih zatražila je kao uvjet za suradnju s Bandićem promjenu naziva zagrebačkog Trga maršala Tita. Od strane spomenutih s radikalno lijeve liste, kojima su se odmah priključili i najvažniji mediji, proglašeni su „radikalnim desničarima“, a čelnik vjerojatnog HDZ-ovog koalicijskog partnera Ivan Vrdoljak izjavio je „Ili će biti Titov trg ili ploča s ustaškim pozdravom Za dom spremni“.

Iz obje ove izjave vidi se kako je totalitarna ideološka matrica u HNS-u i strankama radikalne lijevice posve identična. Tko god se „usudi“ zatražiti promjenu naziva trga, od strane radikalnih ljevičara, biti će prokazan, kao „desničar“, „fašist“ ili „ustaša“. Iako, je „Tito“, bio baštinik totalitarnog sustava, diktator, doživotni predsjednik, koji nije dopuštao višestranačje, a homoseksualce (za čija se “prava” danas najžešće bore radikalni ljevičari) slao u zatvor, njegova pozicija ne smije se niti propitkivati, a danas brojne ulice i trgovi u Hrvatskoj nose njegovo ime.

Na nacionalnoj razini Esih, Hasanbegović i Glasnović tražili su od Plenkovića potpis da prigodom preslagivanja Vlade neće koalirati s HNS-om, IDS-om i SDSS-om Milorada Pupovca, no nisu ga dobili.

S obzirom da je dio ljudi s liste radikalnih ljevičara ili na platnoj listi Milorada Pupovca, poput čelnika „Nove ljevice“. Dragana Markovine, ili u izuzetnim osobnim kontaktima putem tzv. nevladinih udruga poput, Vesne Teršelič ili Zorana Pusića, jasno je zbog čega su ljudi s liste Brune Esih taj zahtjev predali Plenkoviću.

Nakon najnovije afere, i javne potvrde onoga što je bila „javna tajna“, da se birači Srbi, dovoze iz Srbije, da se s njima dogovara glasovanje za točno određene kandidate srpske manjine, te da za to bivaju plaćeni petsto kuna po glasaču, uz besplatan prijevoz, jasno je da oni ne mogu biti validan politički partner, nikome. Objašnjenje Ane Lovrin iz DIP-a (Bivše ministrice uprave iz redova HDZ-a), kako su usprkos tome izbori valjani, jer u zadanom roku nitko nije dostavio prigovor, je tragikomično. Naime, ovakvim nezakonitim izbornim inženjeringom (koji je plaćen iz Državnog proračuna) direktno se i protuzakonito utječe na rezultate izbora u određenim područjima.

No, radikalni ljevičari u Zagrebu, po prvi puta nakon 1990.g.ponovno će biti u prilici promovirati svoj totalitarni, nedemokratski program, u Gradskoj skupštini.

Kako će to izgledati moglo vidjeti i prilikom „Hoda za život“, kada su Rada Borić i njoj bliske radikalne ljevičarke zaustavile mirnu manifestaciju, uz jaku radikalno lijevu ideološku podlogu koja se mogla isčitati na jednome od transparenata; „Ne želim roditi nacionalista“. Članice lezbijskih udruga, koje se također vezuju uz spomenutu radikalnu ljevicu, ne mogu roditi uopće, ali radikalna ljevica uz potporu najvažnijih medija, i tzv. nevladinih udruga i dalje želi u Hrvatskoj određivati kakva će biti desnica. Praktično, da je kao zadnjih godina, uopće, niti ne bude.

Stoga, opasnost dolazi s liste radikalnih ljevičara koji su u Zagrebu uspjeli institucionalizirati svoj politički status.

Željko Sakić/priznajem.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save