Ekološke meditacije uz Blagdan sv. Franje
SV. FRANJO I EKOLOGIJA – Sv. Franjo Asiški 1182. do 1226. Sa puno poštovanja hodao je ovom zemljom. Radovao se da smije golim nogama osjećati tlo pod nogama i Bogu zahvaljivati za sva stvorenja. Brinuo se za stvorenja, otkupljivao je grlice i janjad, molio braću da kod sječe drveta ostave svakom drvetu nadu. Bogu je klicao: Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri Majci zemlji. Ona nas kao majka nosi i hrani. Voda je čista i dragocjena. Svaka dragocjena stvarnost ima svoju vrijednost od povezanosti sa svetinjama.
Voda je u službi sakramenta novog života i čistoće, sakramenta krsta. Zato je ta voda sveta i dobra. Franjo je znao otkrivati dragocjenost toga dara. Bog mu je dao da u potrebama i nevoljama ljudi u silnoj žeđi učini da provre voda i postane spasom u takvim časovima. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam vodi. Ona je dragocjena, ponizna i čista. Molimo za ljude koji trpe od poplava. Molimo za narode koji umiru od žeđi i suše. Kako je lijepo pomisliti na Franju kad slušamo prognoze, kad čujemo da će biti sunce ili kiša. Franjo ne bi nikad govorio našim rječnikom, tj. da je loše vrijeme ako je kišovito kad to nama ne odgovara.
On jednostavno zahvaljuje na svakom vremenu što nam ga Gospodin daje. Zahvaljuje za zrak i raduje se čistoći toga zraka kojim punimo naš organizam. Hvaljen budi, Gospodine moj, po zraku, oblaku i po svakom vremenu svojem. I nas nadahnjuje, kao zaštitnik ekologa i ekologije, da budemo zahvalni za zemlju, vodu i zrak i da ničim ne onečišćujemo te dragocjenosti koje su povezane s istinskim i kvalitetnim životom na ovoj zemlji. Franjo ide i dalje. On pazi i na čistoću misli. Tu je zapravo izvor pravog ekološkog ponašanja. Ne pristaje ni na kakve unutarnje negativne misli o ljudima oko sebe.
U cvjetiću o savršenom veselju kad govori o bratu koji ih je promrzle, mokre i gladne u večernjim satima prohladnog i kišovitog dana kasne jeseni tri puta grubo otjerao ispred vrata samostana svete Marije Anđeoske, ispričava toga brata za takav postupak. On izbjegava svaku osudu, pa i onu najmanju u dubinama ljudske misli. Franjo pazi i na čistoću riječi. Kad se njemu dogodilo da je izgovorio neku krivu riječ bratu, legao je na leđa i zahtijevao je od njega da mu odmah stane na usta da nikada više ne rekne nešto slično. Pazio je da on i njegova braća pronose svijetom radosnu vijest, da govore kratko i jednostavno i da nikakvim krivim razgovorima ne truju zajedništvo i ljubav među sobom. Trudio se da nikakva gruba riječ ne povrijedi brata. Franjo je pazio na čistoću pogleda. Živio je u teškim vremenima kad je bilo puno zla u svijetu.
I u Crkvi se događalo puno toga što je stavljalo u pitanje vjerodostojnost crkvenih službenika. To je u Franjino vrijeme izazivalo pojedince i skupine na oštro kritiziranje. Nicale su i sekte koje su se odvajale od Crkve i napadale loše strane biskupa i svećenika da time ljude pridobiju za svoju sljedbu.
Franjo preklinje svoju braću da s poštovanjem gledaju svakog svećenika jer samo im on može posredovati oproštenje i dati pričest. Sebi i braći govori: “Ne želim na njima gledati grijeha.” Franjin pogled ostaje čist. Franjo nije nerealan, ali je čista srca. Blago čistima srcem. U svojoj zajednici koju pravilom potiče na život u krajnjem siromaštvu upozorava braću da se ne usude loše gledati ili suditi ljude koje vide da plivaju u bogatstvu, da su obučeni u mekane i skupe haljine. Pogled treba uvijek biti čist. Kako nam je danas takav Franjo potreban!
(fra. Z.Linić/Blog-VL – prenio I.R.)
