Hrvatska i Poljska između Moskve i Bruxellesa
Moderna nas i suvremena geopolitička povijest uči da se ambicije velikih zemalja uvijek lome preko leđa malih; to je red i veza stvari koji se u dogledno vrijeme ne će mijenjati, ma koliko se to nekima ne sviđalo.
U tom je smislu zanimljivo raščlaniti trenutni geopolitički položaj Hrvatske na ne više bipolarnoj slici svijeta. Hrvatski političari ne uspijevaju pratiti globalne promjene; zbog samoupravnog mlijeka kojeg su povukli iz jugoslavenske sise, socijalistički su umovi još uvijek udomaćeni u geopolitičkom stanju svijeta iz 80-ih godina, a nikad lustrirani agitprop pojačava takvo poimanje.
Posljednji “tektonski” pomak, važan kako za svijet, tako i za Hrvatsku, jest pucanje ljubavi između SAD-a i Njemačke. Od svoga ujedinjenja Njemačka ima dva glavna vanjskopolitička strateška cilja: prvo, izgradnja željeznice Berlin-Bagdad radi nafte i plina (zbog čega je započeo I. svjetski rat) i drugo, uvoz sirovina (nafta, plin, drvo i ruda) iz Rusije (financiranje “oktobarske” revolucije i stvaranje sovjetske Rusije).
Dakle, Berlin ima stoljetno dobre odnose s Iranom, Irakom i okolnim zemljama, ali i s Moskvom, sve radi sirovina koje su potrebne za pogon njemačke industrije. Suvremena američka aktivnost je najviše usmjerena na arapski poluotok (posebice Iran), te Rusiju.
Za razliku od Hrvatske, američka vanjska politika ne ovisi o osobi koja je na vlasti – ona je uvijek dosljedna i usmjerena ostvarivanju te zaštiti američkim nacionalnim interesima. Velika Britanija i SAD su praktički ista zemlja, u geopolitičkom smislu, a bez potpore Amerikanaca, Brexit se ne bi dogodio, što je nakon dugo godina prvi veliki udarac Bruxellesu, odnosno Berlinu. Pojavom Donalda Trumpa se, unatoč promašenim analizama ljevičara diljem svijeta, američko odustajanje od EU samo potvrdilo. Naznake pogoršanja američko-njemačkih odnosa se moglo primijetiti na njemačkom oklijevanju pri embargu na Ruse zbog aneksije Krima, ali i migrantskoj hordi koja je navalila na Europu, što su Amerikanci mogli spriječiti (ali nisu).
Najavljeni posjet Donalda Trumpa inicijativi 3 mora u Varšavu treba tumačiti kao dodatno pogoršanje odnosa Njemačke i SAD-a. Naime, zemlje Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Slovačka i Češka) odavno su “otkazale poslušnost” briselsko-berlinskoj politici, a inicijativa Baltik-Jadran naše predsjednice Grabar-Kitarović, zbog koje ju je domaći agiptop ismijavao, napokon je polučila uspjeh.
Naime, cilj je stvoriti “tampon zonu” između Rusije i Njemačke, od baltičkih zemalja do Jadranskog mora. Posljednja izjava poljskog predsjednika Andrzeja Dude upućena našoj Predsjednici: “Očekujemo važnog gosta Donalda Trumpa. Gospođo Predsjednice, to je naš zajednički uspjeh. Ali vaš je veliki uspjeh i vaša zasluga i mogu vam čestitati te zahvaliti na tome što smo to uspjeli.“
Čelnik zemlje s 60 milijuna stanovnika s najbrže rastućim gospodarstvom se zahvaljuje čelnici zemlje s 4 milijuna stanovnika – to je fantastičan uspjeh naše Predsjednice. Hrvatska će, zahvaljujući njoj, napokon doći tamo gdje joj je oduvijek mjesto: u srednju Europu, s bratskim katoličkim narodima koji baštine iste vrijednosti, ali i istu nesretnu komunističku povijest. No, ne bi Hrvatska bila Hrvatska da nije podijeljena. Predsjednik RH i Vlada RH sukreiraju vanjsku politiku. Briselsko poslušništvo koje se često spotiče trenutnom predsjedniku vlade Andreju Plenkoviću, moglo bi nas itekako koštati ne samo na unutarpolitičkom, već o na vanjskopolitičkom planu, što je mnogo opasnije. Zašto?
U ovom trenutku, i već dugi niz godina postoji samo jedna svjetska sila – to su SAD, ostalo se regionalne sile koje ne mogu parirati Amerikancima ni u čemu. Stoga kad smo već mali, pristajmo uz najjačeg, pogotovo u ovim nestabilnim vremenima migrantske najezde, militantnog liberalizma, ali i oživljenih ekspanzionističkih politika iz našeg susjedstva.
Ukoliko određeni političari nastave sa svojim briselskim, odnosno berlinskim poslušništvom, Hrvati bi se jednog ne tako dalekog dana mogli odjednom probuditi u „Zapadnom Balkanu“.
Njemačka, preko Vučićeve Srbije, već planira zajedničko tržište na „ovim prostorima“, vidimo da se pokušava revitalizirati „zajednički“ jezik, stoga „zajednička“ paradržava nije daleko. Ukoliko briselski đaci ne shvate što se događa, napravit će nam veću štetu no što je to učinila Milanovićeva vlada – a nju ne će biti moguće sanirati.
Mila Marušić/hrsvijet.net
