PLENKOVIĆ NA TANKOM LEDU: Još jedan težak udarac sustavu vrijednosti
Nakon višemjesečne krize koja je počela smjenom Mostovih ministara, a korijeni joj sežu puno dalje, došao je dan kada se napokon može podvući crta. A konačni račun pokazuje da se Andrej Plenković nema čemu tako puno radovati.
Za početak, cijela Plenkovićeva operacija prebacivanja HDZ-a u koaliciju s HNS-om završila je s time da u odnosu na stanje nakon raskidanja suradnje s Mostom, kada je imao 77 glasova većine, trenutno ima samo jedan više, 78. No, ni ta tri glasa viška nisu baš sigurna. Jedan od tih glasova pripast će Davoru Ivi Stieru koji je upravo dao ostavku na mjestu ministra vanjskih poslova. Stierova procjena da više može napraviti kao dio Plenkovićeve tanke parlamentarne većine nego kao čelnik jednog od najvažnijih ministarstava u Republici Hrvatskoj svakako je za Plenkovića posebno neugodna. Drugi glas koji čini taknu većinu onaj je zastupnika Hrasta Hrvoja Zekanovića koji je vezan za Plenkovićeve namjere s jokićizacijom i budakizacijom hrvatskoga školstva, kako su iz Hrasta neki dan javno poručili posebnim priopćenjem. Treći glas u korist Plenkovićeve većine koji ovdje vrijedi izdvojiti je onaj Tomislava Sauche, a koji prvenstveno ovisi o milosti DORH-a. Istina, do sada je Plenković očigledno uspio razviti vrlo prijateljski odnos s Dinkom Cvitanom, no DORH općenito ima i drugih gazda od kojih svi baš nemaju sjedišta u Republici Hrvatskoj.
Račun koji smo izveli, dakako, nije potpun, jer što će Plenković manje provoditi nacionalnu politiku to će sve više imati prikrivenu i neprikrivenu podršku onih zastupnika kojima hrvatska država nikad nije prirasla srcu, a tih je u Hrvatskom saboru kao što svi dobro znamo ima sasvim dovoljno. No, onda će se postaviti pitanje pojedinih zastupnika HDZ-a, jer iako trenutno šute, ne možemo vjerovati da među njima nema onih koji će prepoznati liniju čiji se prelazak ne može opravdati nikakvim političkim makijavelizmom. A kad smo već kod političkoga makijavelizma, on također govori da će s padom vlade Plenković biti znatno oslabljen unutar stranke i da su onda moguća vrlo različita preslagivanja, ali ovaj puta unutar samoga HDZ-a.
Tajno i javno
Današnji moderni zapadni političari u svom ciničnom svijetu spinova često zaboravljaju da njihovi glasači ipak nisu isti kao oni. Jest, imaju medije koji s masama nastoje manipulirati do krajnjih granica, ali što je njihov manipulativni uspjeh veći to je sustav vrijednosti u zapadnim društvima sve narušeniji i dugoročno perspektiva slabija.
Plenković nije napravio ništa što nije napravio i Sanader. I Sanader je ušao u dogovore sa Stjepanom Mesićem. O dogovoru da Mesić ne će imati ozbiljnijega protukandidata iz redova HDZ-a za svoj drugi mandat moglo se čitati izravno iz dokumenata veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država koje je objavio Wikileaks. Sanader je također obećao bezuvjetno surađivati s Haaškim sudom i prije nego što je formalno stupio na vlast. To se isto može pročitati u dokumentima objavljenima na Wikileaksu. Pitanje, je li to bilo u hrvatskom interesu tada pojednostavljuje stvari. Oblik suradnje s Haaškim sudom morao je postojati, kao što je Hrvatskoj strateški interes bio odvojiti se od zapadnobalkanskog sendviča u koji ga je gurala britanska politika preko haaških ucjena. Put koji je izabrao Sanader preko korupcije cjelokupnog sustava i gušenja nacionalnoga krila pokazao se, a kako bi drugačije bilo, na unutarnjepolitičkom planu izrazito destruktivnim. A i on sam se nije baš dobro preveo, rekli bismo.
Plenković je u savez s HNS-om ušao javno i tu je u neku ruku pošteniji od Sanadera. No, svima je jasno da je prije, a pogotovo nakon pobjede HDZ-a na lokalnim izborima i rasula HNS-a i SDP-a, Plenković imao i bitno drugačije alternative za promijeniti cjelokupnu unutarnju scenu. Štoviše, mediji sada donose brojne pojedinosti iz kojih slijedi da je Plenković koaliciju s HNS-om želio, a ne da je na nju bio prisiljen, odnosno da je u kombinacijama bio cijeli HNS. Zato suradnju HDZ-a s HNS-om mahom svi danas doživljavaju kao operaciju spašavanja postojećega klijentelističkog i odnarođenog stanja i koruptivnih struktura, a ne kao pokušaj stabilizacije Hrvatske. I zato brak HDZ-a i HNS-a ima već sada vrlo negativne posljedice za politički moral u Hrvatskoj i dodatno narušava još ono malo povjerenja i solidarnosti kojega je u našemu društvu ostalo. A u uvjetima kada nitko nikom više ne vjeruje, a u medijima od silnih spinova se istina više ne može razaznati, teško se može napredovati kao društvo i nacija.
O. Barišić/hkv.hr
