Župa svetog Stjepana pod borovima (Sanctus Stephanus sub pinis) Župa sv. Stjepana pod borovima u Splitu slavi 50-tu godišnjicu utemeljenja. Utemeljena je u rujnu 1967. pod nazivom „Župa Blažene Djevice Marije Bezgrešne”, a desetak godina kasnije naziv patrona je izmjenjen u „Sveti Stjepan Prvomučenik”, od 1985. župa nosi naziv „Župa sv. Stjepana pod borovima”.

Na Sustipanu se nalaze ostatci starog srednjovjekovnog benediktinskog samostana i bazilike koji se spominju od 1020 godine. Tu se nalazilo i starokršćansko groblje. Ne zna se točno vrijeme izgradnje samostana i bazilike. U benediktinskoj opatiji je od 1078. do 1089. boravio Stjepan II., posljednji hrvatski kralj (vladao je od 1089. do 1091.) iz dinastije Trpimirovića.

„Uloga je samostana u crkvenoj i građanskoj povijesti Splita bila velika jer je stoljećima njegov prior, koji je uvijek bio domaći sin, uživao u gradu najveći ugled poslije nadbiskupa

i kneza. Samostan je imao velike posjede, a bio je i vlasnik zemalja Sv. Marije u Poljudu i Sv. Kuzme i Damjana u Trsteniku. Njegovo je značenje počelo opadati jačanjem novih redova poput franjevaca i dominikanaca tijekom 13. i 14 st., a od 15. st. počeo je samostan propadati i konačno se pretvorio u ruševine. Godine 1814. na mjestu srednjovjekovne crkve izgrađena je mala crkvica koja je i danas u uporabi. U njoj se nalazi šest stupova koji izvorno potječu iz Dioklecijanove palače i koji su se nalazili u srednjovjekovnoj bazilici“.

„Od 14. stoljeća samostan je povremeno davan na uživanje (komendu) pojedinim klericima. Godine 1445. dao je papa opatiju splitskom nadbiskupu Lovri koji je popravio samostan i samostansku kuću uz crkvu sv. Mihovila na splitskoj obali. Međutim, u to vrijeme u samostanu nije više bilo redovnika i otada je samostan služio kao komenda. Ti komendatori imali su ponekad i naslov opata sv. Stjepana. Zadnji je bio neki svećenik Bonerio koji je umro 1700. godine i tada je cjelokupnu imovinu samostana preuzelo novo nadbiskupsko sjemenište (Grga Novak)“.

Benediktinci su otišli iz samostana 1702. godine, nakon toga dolazi do urušavanja samostanskog kompleksa. Novi vlasnik posjeda Nadbiskupsko sjemenište je uklonilo ruševine samostana i sagradilo malu jednobrodnu crkvu koju je rektor splitskog Nadbiskupskog sjemeništa don Nikola Didoš 1814. godine ponovno izgradio jer je i ona bila ruševna (župna crkva sv. Stjepana).

Nakon poraza Napoleona i odlaska Francuza Austrijska vlast je zabranila pokapanja u crkvama te donijela odluku o otvaranju izvangradskog groblja na Sustipanu (Francuska vlast je također planirala izvangradsko groblje). Odluka o groblju je donesena 1822. godine a projekt je napravio splitski graditelj arhitekt Vicko Andrić. Groblje je otvoreno 1825. godine. Sjemenište je samostan i poluotočić ustupilo splitskoj općini 1832. godine. Na Sustipanskom groblju se pokojnike ukapalo do 1943. godine, manje od 1928. godine jer je otvoreno novo groblje na predjelu Tršćenica (kasnije nazvanom Lovrinac). Na groblju je bilo oko 400 zidanih grobnica i oko 4.000 zemljanih grobova s ukupno 48.113 pokojnika (do 1933. godine).

Komunistički barbari su 1959. godine donijeli odluku da se groblje uništi te su ga u vremenu od 1959. do 1961. i uništili. Odluku o rušenju groblja donio je Komitet i Općinska uprava na čelu s Radom Dumanićem. Bio je to veliki kulturocid jer je groblje imalo svoju povijesnu i umjetničku vrijednost s velikim brojem umjetničkih spomenika koje su napravili poznati umjetnici. Neki spomenici su pohranjeni u Muzeju arheoloških spomenika a neki u Muzeju grada. Ostaci oko dvije trećine pokojnika su ostali na Sustipanu (bačene u rupu pored crkve sv. Stjepana i u more), a ostatci jedne trećine ukopanih su pohranjeni na groblju Lovrinac. Do danas je od groblja sačuvan jedino klasicistički glorijet, a Sustipan je pretvoren u park.

Na Sustipanskom groblju bili su pokopani mnogi istaknuti Splićani. Među pedeset tisuća pokojnika možemo spomenuti gradonačelnike i preporodne djelatnike Antu Bajamontija, Gaju Bulata, Vicka Milića, Vicka Mihaljevića, Petra i Vicka Katalinića, Lovru Borčića, Duju Rendića Miočevića, Dujma Mikačića; arheologe Franju Carraru i Karla Lanzu; graditelje Vicka Andrića i Antu Bezića; slikare i kipare Jurja Pavlovića, Vicka Meneghella Dinčića i Radovana Tommasea; pionira hrvatskog filma Josipa Karamana i druge.

Sustipanski nadgrobni spomenici – među kojima djela kipara Ivana Rendića, Tome Rosandića, Ivana Meštrovića, Franje Carrare – imali su uglavnom klesarski majstorski pečat sa sentimentalno-romantično-vjerskim porukama. Posebno su bile zanimljive grobnice desetak splitskih bratovština. U njima su ukapani pučani, većinom varoških predgrađa. Bile su to tek obične četvrtaste kamene ploče s inicijalima dotičnih bratovština, bez imena pokojnika. Zanimljivo je da su pokapani umotani u plahtu, bez lijesa, u kojemu bi se samo pokojnika dopratilo do groblja, a zatim se lijes vraćao.“

Manji dio kamenih artefakata koji su ostali na Sustipanu smješten je u lapidariju. Na Sustipanu je i jedan od rijetkih sačuvanih spomena na dr. Antonija Bajamontija, splitskoga poteštata u razdoblju od 1860. do 1880. godine. Bajamontijevi posmrtni ostaci naknadno su položeni u zajedničku grobnicu splitskih gradonačelnika na Lovrincu.

Na Sustipanskom rtu do prije Drugoga svjetskog rata bio je top koji bi pucnjem najavljivao točno podne, poput onoga na Lotršćaku u Zagrebu.

Sustipan je pretvoren u park s arheološkim nalazištem, kao cjelina je upisan u državni Registar kulturnih dobara. O Sustjepanu su dužni brinuti grad Split, Župni ured sv. Stjepana pod borovima i Biskupsko sjemenište. Tijekom nekoliko zadnjih godina je uređen park, postavljene ograde i vrata u svrhu zaštite arheološkog lokaliteta. Odnos prema starom splitskom groblju Sustipan je i danas loš jer se tamo održavaju aktivnosti neprimjerenog sadržaja za jedno groblje (nedostatak pijeteta prema posmrtnim ostatcima) i za jedan arheološki lokalitet.

Povodom obilježavanja 200-te godišnjice izgradnje crkve svetoga Stjepana na Sustipanu, 2014. godine, župnik fra Žarko Relota je organizirao svetu Misu na otvorenom, na ostatcima samostana i starohrvatske bazilike. Splitsko-makarski nadbiskup Don Marin Barišić, koji je predvodio misno slavlje, je tom prilikom kazao:

„Ulazimo u ovo slavlje s velikim poštovanjem jer znamo da povijest ovog svetog mjesta seže puno dalje od ovog jubileja kojeg danas slavimo i na kojem vam od srca čestitam. Brojni su redovnici, svećenici i vjernici kroz stoljeća ovdje slavili Boga i vjerujem da su svi oni prisutni u ovoj našoj stvarnosti te da nas povezuju s stvarnošću neba. Ovo slavlje danas je zahvalno jer na ovoj baštini zahvalni smo najprije Bogu, ali i tolikim generacijama koje su nam vjeru prenosili i svjedočili“.

Župa sv. Stjepana pod borovima u Splitu se danas proteže od samostana sv. Frane sve do Oceanografskog instituta na punti Marjana (gradski kotar Meje). Župnik crkve Sv. Stjepana pod borovima je fra Žarko Relota koji je i gvardijan Samostana sveti Frene na obali. Samostan franjevaca konventualaca jedan je od najstarijih i najuglednijih u gradu, o kojem legenda kaže da ga je utemeljio asiški siromašak osobno u trinaestom stoljeću kad ga je nevera nasukala na dalmatinske obale. Konventualac fra Žarko Relota je i policijski kapelan (nekoć je bio i vojni kapelan) pastoralac, sportaš te dobri duh župe koji okuplja župljane i potiče ih na mir i dobro. Fra Žarko Relota, korjene vuče iz Busovače, filozofiju je studirao u Zagrebu, teologiju u Rimu, bio je niz godina vojni kapelan koji je predvodio vojno hodočašće u Lurd. Bio je župnik (s 31-om godinom) na Svetom Duhu u Zagrebu.

Fra Žarko Relota je bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo 1212. godine. Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Barišić uz tri biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. Franjevci su pokrenuli i nadahnuli mnoge stvari u našoj kulturi, promicali dijalog među religijama i svetonazorima, brinuli o očuvanju mira i dobru svakog čovjeka.

Župnik fra Žarka Relote uoči vjerskih blagdana uvijek priprema župljane za blagdan i provodi duhovnu obnovu pa tako i za obilježavanje 50-te obljetnice župe.

Program obilježavanja 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima započinje 14. lipnja cjelodnevnim klanjanjem na Sustjepanu, nastavlja se 15. lipnja svetkovinom Tijelova na Sustjepanu gdje će biti sveta misa i Tijelovska procesija starim grobljem. Navečer će biti predstavljanje knjige „Ja tako mislim“ župnika fra Žarka Relote.

Povodom 50-te obljetnice župe svetog Stjepana pod borovima svetu misu će predvoditi nadbiskup Marin Barišić. Sveta misa će se održati, 16. lipnja 2017., u zidinama ostataka drevne benediktinske bazilike.

Svima poziv uz Franjin pozdrav „Pax et bonum! Mir i dobro!”

Pripremio Dr. Marko Jukić (stanovnik župe)

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save