Je li Crkva iznevjerila Bibliju?
Mi katolici slavimo Mariju Isusovu majku, Bogorodicu, kao Majku Božju, ali u Bibliji nigdje ne piše da je rodila Boga nego da je rodila sina Isusa Krista
{jathumbnail off}Kako već dulje vrijeme čitam Bibliju, mnoga mi saznanja iz Biblije nisu jasna. Naime, drugačije učimo u crkvi i slavimo određene blagdane, a drugačije piše u Bibliji.
Kao prvo, mi katolici slavimo Mariju Isusovu majku, Bogorodicu, kao Majku Božju, ali u Bibliji nigdje ne piše da je rodila Boga nego da je rodila sina Isusa Krista. Također sam našla u kazalu poznatih imena da piše za Mariju Isusova Majka, a ne piše da je Majka Božja.
15. kolovoza slavimo Marijino uznesenje na nebo i to slušamo na misi u propovijedi da je uznesena tijelom i dušom na nebo, a znamo da na nebu nema tjelesnih bića – to također nigdje ne piše u Bibliji.
Mi katolici se molimo Majci Božjoj za razne pomoći da nam isprosi kod Boga, a u Bibliji, u Evanđelju po Ivanu (14,6) piše: »Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.« Također ne nalazim da je Isus svoju Majku posebno štovao i izdvajao od drugih žena. U Kani Galilejskoj na svadbi, kad nestane vina (Ivan 2,4) opet je zove: »Ženo«, kao i u Ivan 19,25-27. Nije mi jasno ni ono što piše u Bibliji za njegovu braću i sestre (Matej 13, 55-56, kao i Marko 3,31-35 i 6,3).
Ana iz Zagreba
Dobro ste učinili što ste se javili svojim pismom, premda ste odgovore na svoja pitanja i nejasnoće mogli dobiti i od svakoga svećenika. Vaše pismo izvrsno je svjedočanstvo kako je potrebna priprava za samostalno čitanje Biblije odnosno kako je potrebno imati određeno predznanje da bi Biblija kao knjiga Božje objave bila ispravno shvaćena te da bi čitanje Biblije moglo pridonijeti produbljivanju osobne vjere. U Katoličkoj Crkvi postoji upravo zbog toga drevna odredba da crkveni izdavači Bibliju nikada ne izdaju bez popratnoga komentara, jer se opravdano može pretpostaviti da će ozbiljni i dobronamjerni čitatelj u njima naći orijentaciju da mu čitanje bude što korisnije.
Poteškoće koje ste naveli u svom pismu imate jer Vam, čini se, najprije nije jasno da sva Božja objava nije sadržana u Bibliji nego u Svetoj predaji ili Tradiciji i Bibliji zajedno. Sveta predaja u Starom zavjetu obuhvaćala je, osim onoga što je bilo zapisano u Zakonu, i sve ono što je donosio život izabranog naroda – Izraela, povijesna zapamćenja i običaje. Povijesna zapamćenja obuhvaćala su u Starom zavjetu, a tako je i u svoj ljudskoj povijesti, i vjerovanja koja su postojala u narodu, iskustva susreta ili drugovanja s Bogom, oblike molitava, načine uređenja svagdanjega života, obrede i slično. Tako je iz koljena na koljeno prenošeno i ono što su ljudi na temelju Božje objave, čak u ime Božje pozitivno propisali. Ti pozitivni propisi izricani su u duhu kulturnih obilježja toga dijela svijeta, a ipak su značili i prihvaćanje onoga što je Bog objavio po prorocima, mudracima a što su zaduženi za štovanje osobito njegovali. Ta predaja upravo je davala Izraelu poseban identitet i jamčila duhovnost koja je bila neprekinuta sve do Novoga zavjeta.
U toj cjelokupnoj predaji dio je Sveta predaja, tj. ostavština ranijih naraštaja, bilo prenesena usmeno bilo pismeno, a sadrži Božju objavu. Sveta predaja ima svoju izvornost upravo u Božjoj objavi, a udružuje u sebi temeljne vječne i neopozive elemente kao i neprestano nadopunjavanje. Tako je u povijesti izabranog naroda bilo zadano jednoboštvo, nauk o savezu s Bogom, bogoštovlje kao i običaji potekli od praotaca, Mojsijev zakon i slično. A predaja se razvijala pojavkom svakoga novog Božjeg izaslanika koji je dopunjavao djelo svojih prethodnika primjereno potrebama njegovih povijesnih prilika.
Sveta predaja prenošena je i različitim oblicima usmene i pismene književnosti koji su bili uobičajeni u ondašnjemu istočnom kulturnom krugu. No biblijska književnost, koja je također prošla svoj put od usmene do pismene, osim što se služi općim književnim rodovima, ima i svoje izvorne rodove, izraze, slike prilagođene poruci koju želi prenijeti. Zato čitatelj Biblije za razumijevanje njezinih poruka ne smije uvijek biblijske tekstove shvaćati doslovno jer su te poruke često izrečene posebnim biblijskim književnim izražajnim sredstvima.
Biblija je, dakle, dio te Svete predaje te je ispravno shvaćena samo onda kad se razumijeva iz cjeline te predaje. Stoga je tumačenje biblijskih čitanja koje se čuje na euharistijskim slavljima upravo u službi toga cjelovitog prenošenja Božje objave i cjelovitoga razumijevanja biblijskih poruka. A po tom naviještanju, kao i po vjeri svih sadašnjih vjernika i po liturgijskoj i opće vjerničkoj praksi, ta Sveta predaja živi i danas.
Premda u Bibliji nigdje doslovno ne piše: »Isus je Bog«, Biblija i te kako svjedoči da Isus jest pravi Bog i pravi čovjek. Zar Biblija ne smatra da je Isus Bog kad na primjer, kako piše evanđelist Luka, anđeo Gabrijel naviješta Mariji da će roditi Isusa koji će se zvati »Sin Svevišnjega« te da će njeno čedo biti »sveto, Sin Božji«?! Budući da je Isus pravi Bog, onda je i njegova majka – Majka Božja ili Bogorodica. Isus je jedini spasitelj ljudi i po njemu se spašavaju svi bez obzira na to kojoj vjeri pripadali. Svojim sudjelovanjem u Isusovoj žrtvi života Marija je postala i suotkupiteljica – to ne znači da bi ona koga spašavala mimo Isusa, nego upravo zajedno s Isusom. Da je Marija uspješna zagovornica, pokazala je još za ovozemaljskoga života – upravo na svadbi u Kani Galilejskoj gdje je Isus na njezinu riječ spasio mladence od sramote, a tako može Isus uslišiti i druge Marijine zagovore, pa je posve opravdano utjecati se i Mariji molitvom i žrtvom.
Isus kao najbolji čovjek, koji je ikad hodao kuglom zemaljskom, nije mogao ne poštivati svoju majku, a što ju je u Kani Galilejskoj oslovio: »Ženo«, ne znači da je nije posebno poštivao. Koliko mu je bila važna, pokazao je najbolje kad je s križa svoju Majku povjerio upravo onom učeniku kojega je najviše ljubio. U Izraelu se pojam »braća i sestre« nije shvaćao tako usko kao u našoj civilizaciji, nego je označavao i širu rodbinu – dakle i bratiće i sestrične.
Nema nikakvih poteškoća da Marija bude u nebu i – tijelom. Ta i Isus je imao tijelo nakon što je uskrsnuo: Zar Toma nije opipao njegove rane na rukama i u boku? Zar nije čak i jeo? No Isusovo tijelo bilo je »uskrsnulo tijelo« te je mogao prolaziti i kroz zatvorena vrata. Tako je Marijino tijelo na nebu »uskrsnulo tijelo«, a i mi vjerujemo da ćemo po suđenom danu imati također uskrsnulo tijelo.
Izvor: glas-koncila.hr
